Socijalna fobija

 Socijalna fobija ubraja se u jedan od najčešćih oblika anksioznih poremećaja (10-15%), a zahvaća oko jedan do četiri posto ljudi.

Osobe s tim poremećajem osjećaju visoki stupanj nelagode i straha kada su izložene kritičkoj procjeni u različitim socijalno strukturiranim situacijama. Obično se javlja u mladosti  tj. nakon puberteta, a vrhunac doseže oko 30. godine života. Često je neprepoznati uzrok neuspjeha u školi, neuspješne karijere, neuspjeha na emotivnom planu, povlačenja iz okoline, ovisnosti o alkoholu i drogama i drugih problema proizašlih iz izbjegavanja fobičnih socijalnih situacija. 

Ovaj poremećaj treba razlikovati od „obične“ i prolazne anksioznost koju mnogi ljudi osjećaju u određenim okolnostima.  Anksioznost (specifično stanje subjektivnog osjećaja neugode;  tjeskoba, ustrašenost) najčešće predstavlja određeni signal o promjeni uobičajene ravnoteže u organizmu ili u okolini te je kao takva normalna pojava.

Tek kad joj se intenzitet pojača i počne ometati socijalno funkcioniranje možemo govoriti o psihičkom poremećaju. Kod socijalne fobije, strah se javlja kad je pojedinac suprotstavljen manjoj grupi drugih osoba (suprotno od mase ljudi) u situacijama u kojim on na neki način dolazi u centar pažnje. Fobija može biti diskretna i ograničena na nekoliko specifičnih socijalnih situacija ili difuzna, koja uključuje gotovo sve socijalnesituacije izvan obiteljskog kruga.

Ako je prisiljena biti u fobičnoj situaciji, osoba doživljava jake simptome anksioznosti (crvenilo lica, prekomjerno znojenje, drhtanje, pojačano lupanje srca, osjećaj nedostatka zraka, nelagoda u prsima, suha usta, osjećaj stezanja u grlu, mučnina, nemir, napetost, razdražljivost, proljev, nagon na mokrenje, omaglica, osjećaj nestabilnosti) uz popratne negativne spoznajne interpretacije  (biti će negativno doživljena od strane promatrača). Osoba je svjesna svoje anksioznosti i pratećih tjelesnih znakova te vjeruje kako je sve to očito i drugima pa se tako javlja „strah od straha“ i izbjegavanje suočavanja s fobičnom situacijom, što u ekstremnim slučajevima može dovesti do gotovo potpune socijalne izolacije.

Socijalna fobija je često  udružena s drugim psihičkim poremećajima, posebice s izbjegavajućim poremećajem ličnosti, depresijom,  alkoholizmom, PTSP-om, generaliziranim anksioznim poremećajem i paničnim poremećajem. Socijalna fobija je veliko opterećenje za bolesnika. Ako se ne liječi i razvije se, može kronično onemogućiti bolesnika u cijelom njegovom osobnom i profesionalnom životu, te ju je potrebno adekvatno i na vrijeme liječiti. 

Liječenje se provodi farmakoterapijom, različitim metodama psihoterapije i kombinacijom tih metoda. U psihoterapijskom liječenju najčešće se primjenjuju  grupne kognitivno-bihevioralne psihoterapijske tehnike temeljene na strategiji kontroliranog izlaganja fobičnim situacijama. Benzodiazepini  mogu smanjiti stupanj tjeskobe i paničnog straha, ali ne ubrajaju se u prvu liniju tretmana socijalne fobije, jer se uslijed dugotrajnijeg liječenja može razviti problem ovisnosti.

Preporuča ih se davati samo kao privremenu, pomoćnu terapiju u akutnoj  fazi poremećaja. Najveći uspjeh u liječenju socijalne fobije pokazali su lijekovi iz skupine  inhibitora ponovne pohrane serotonina (paroksetin, sertralin, fluoksetin, citalopram, fluvoksamin te u zadnje vrijeme i escitalopram)   a liječenje treba trajati najmanje tri mjeseca do jedne godine.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Anksioznost

Povezanost psihičkih poremećaja i srčanog zastoja

Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu BMJ’s Open Heart, provedenoj od strane Talipa Eroglua i suradnika, poremećaji uzrokovani stresom i anksiozni poremećaji povezani su s povećanim rizikom za pojavu izvanhospitalnog srčanog zastoja. Istraživači su uključili preko 35,000 takvih pacijenata te ih usporedili sa sličnim brojem usporedivih kontrolnih ispitanika. Rezultati su pokazali da je gotovo 1.5 […]

Anksioznost

Uloga igre u razvoju djeteta – 2. dio

Prema Winnicottu anksioznost često predstavlja važan, a ponekad i neizostavni čimbenik u igri djeteta. Prekomjerna anksioznost vodi u kompulzivnu igru, repetitivnu igru ili pretjerano traženje zadovoljstva koji se pronalazi u igri, no ako je anksioznost prevelika, igra se raspada u čisto traženje olakšanja. Isti autor ističe postojanje potencijalnog prostora između bebe i majke u kojem […]

Anksioznost

Anksioznost i napadaji panike – kako ih se riješiti?

Anksioznost

Postkomocijski sindrom

Odnosi se simptome koji zaostaju nakon potresa mozga kroz više od šest tjedana. Većina simptoma potresa mozga povući će se unutar otprilike dva tjedna. U slučajevima kada simptomi traju dulje od jednog ili dva mjeseca postavlja se dijagnoza postkomocijskog sindroma. Simptomi koji se javljaju su glavobolja, vrtoglavica i problemi s koncentracijom i pamćenjem. Tegobe mogu […]

Anksioznost

Mutipla skleroza i psihički poremećaji – 2. dio

Anksiozni poremećaji javljaju se kod 13% do 31.7% oboljelih, a anksiozni simptomi kod njih 26% do 63.4% (odnosno, oko tri puta češće nego u općoj populaciji).

Anksioznost

Trebam li ovom lijeku “dati šansu”?

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]