Socijalna fobija

 Socijalna fobija ubraja se u jedan od najčešćih oblika anksioznih poremećaja (10-15%), a zahvaća oko jedan do četiri posto ljudi.

Osobe s tim poremećajem osjećaju visoki stupanj nelagode i straha kada su izložene kritičkoj procjeni u različitim socijalno strukturiranim situacijama. Obično se javlja u mladosti  tj. nakon puberteta, a vrhunac doseže oko 30. godine života. Često je neprepoznati uzrok neuspjeha u školi, neuspješne karijere, neuspjeha na emotivnom planu, povlačenja iz okoline, ovisnosti o alkoholu i drogama i drugih problema proizašlih iz izbjegavanja fobičnih socijalnih situacija. 

Ovaj poremećaj treba razlikovati od „obične“ i prolazne anksioznost koju mnogi ljudi osjećaju u određenim okolnostima.  Anksioznost (specifično stanje subjektivnog osjećaja neugode;  tjeskoba, ustrašenost) najčešće predstavlja određeni signal o promjeni uobičajene ravnoteže u organizmu ili u okolini te je kao takva normalna pojava.

Tek kad joj se intenzitet pojača i počne ometati socijalno funkcioniranje možemo govoriti o psihičkom poremećaju. Kod socijalne fobije, strah se javlja kad je pojedinac suprotstavljen manjoj grupi drugih osoba (suprotno od mase ljudi) u situacijama u kojim on na neki način dolazi u centar pažnje. Fobija može biti diskretna i ograničena na nekoliko specifičnih socijalnih situacija ili difuzna, koja uključuje gotovo sve socijalnesituacije izvan obiteljskog kruga.

Ako je prisiljena biti u fobičnoj situaciji, osoba doživljava jake simptome anksioznosti (crvenilo lica, prekomjerno znojenje, drhtanje, pojačano lupanje srca, osjećaj nedostatka zraka, nelagoda u prsima, suha usta, osjećaj stezanja u grlu, mučnina, nemir, napetost, razdražljivost, proljev, nagon na mokrenje, omaglica, osjećaj nestabilnosti) uz popratne negativne spoznajne interpretacije  (biti će negativno doživljena od strane promatrača). Osoba je svjesna svoje anksioznosti i pratećih tjelesnih znakova te vjeruje kako je sve to očito i drugima pa se tako javlja „strah od straha“ i izbjegavanje suočavanja s fobičnom situacijom, što u ekstremnim slučajevima može dovesti do gotovo potpune socijalne izolacije.

Socijalna fobija je često  udružena s drugim psihičkim poremećajima, posebice s izbjegavajućim poremećajem ličnosti, depresijom,  alkoholizmom, PTSP-om, generaliziranim anksioznim poremećajem i paničnim poremećajem. Socijalna fobija je veliko opterećenje za bolesnika. Ako se ne liječi i razvije se, može kronično onemogućiti bolesnika u cijelom njegovom osobnom i profesionalnom životu, te ju je potrebno adekvatno i na vrijeme liječiti. 

Liječenje se provodi farmakoterapijom, različitim metodama psihoterapije i kombinacijom tih metoda. U psihoterapijskom liječenju najčešće se primjenjuju  grupne kognitivno-bihevioralne psihoterapijske tehnike temeljene na strategiji kontroliranog izlaganja fobičnim situacijama. Benzodiazepini  mogu smanjiti stupanj tjeskobe i paničnog straha, ali ne ubrajaju se u prvu liniju tretmana socijalne fobije, jer se uslijed dugotrajnijeg liječenja može razviti problem ovisnosti.

Preporuča ih se davati samo kao privremenu, pomoćnu terapiju u akutnoj  fazi poremećaja. Najveći uspjeh u liječenju socijalne fobije pokazali su lijekovi iz skupine  inhibitora ponovne pohrane serotonina (paroksetin, sertralin, fluoksetin, citalopram, fluvoksamin te u zadnje vrijeme i escitalopram)   a liječenje treba trajati najmanje tri mjeseca do jedne godine.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Anksioznost

Rana izloženost onečišćenju i moguća povezana s psihozom, anksioznošću, depresijom

Prema rezultatima longitudinalne kohortne studije izloženost zagađenju zraka i buci u ranoj životnoj dobi povezana je s većim rizikom od psihoze, depresije i anksioznosti u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi. Istraživanje je provela dr. Joanne Newbury sa suradnicima, a nalazi su objavljeni u JAMA Network Openu. Istraživači navode kako rezultati ove kohortne studije pružaju nove […]

Anksioznost

Povezanost psihičkih poremećaja i srčanog zastoja

Prema novoj studiji objavljenoj u časopisu BMJ’s Open Heart, provedenoj od strane Talipa Eroglua i suradnika, poremećaji uzrokovani stresom i anksiozni poremećaji povezani su s povećanim rizikom za pojavu izvanhospitalnog srčanog zastoja. Istraživači su uključili preko 35,000 takvih pacijenata te ih usporedili sa sličnim brojem usporedivih kontrolnih ispitanika. Rezultati su pokazali da je gotovo 1.5 […]

Anksioznost

Anksioznost i pretrage

Anksioznost

Uloga igre u razvoju djeteta – 2. dio

Prema Winnicottu anksioznost često predstavlja važan, a ponekad i neizostavni čimbenik u igri djeteta. Prekomjerna anksioznost vodi u kompulzivnu igru, repetitivnu igru ili pretjerano traženje zadovoljstva koji se pronalazi u igri, no ako je anksioznost prevelika, igra se raspada u čisto traženje olakšanja. Isti autor ističe postojanje potencijalnog prostora između bebe i majke u kojem […]

Anksioznost

Postkomocijski sindrom

Odnosi se simptome koji zaostaju nakon potresa mozga kroz više od šest tjedana. Većina simptoma potresa mozga povući će se unutar otprilike dva tjedna. U slučajevima kada simptomi traju dulje od jednog ili dva mjeseca postavlja se dijagnoza postkomocijskog sindroma. Simptomi koji se javljaju su glavobolja, vrtoglavica i problemi s koncentracijom i pamćenjem. Tegobe mogu […]

Anksioznost

Anksioznost i terapija – molim Vaš savjet

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Problem sa spavanjem

Psihijatrija

Promjene stila života povezane s poboljšanjem simptoma Alzheimerove bolesti

Prema rezultatima novog istraživanja, zdravi stilovi života povezani su s nižim rizikom od Alzheimerove bolesti (AD), ali također može koristiti pacijentima s već dijagnosticiranim blagim kognitivnim oštećenjem (MCI) ili ranim AD. Nakon 20 tjedana, pacijenti nakon intenzivne promjene multimodalnog stila života pokazali su značajna poboljšanja u kogniciji i funkciji. Korisne promjene primijećene su i u […]

Psihijatrija

Mogu li se podtipovi depresije i tjeskoba identificirati snimanjem mozga

Snimanje mozga u kombinaciji s umjetnom inteligencijom identificiralo je šest različitih “biotipova” depresije i anksioznosti što bi možda moglo dovesti do personaliziranijeg i učinkovitijeg liječenja. Istraživačica Leanne Williams, dr. sc., smatra kako ovo istraživanje može imati “neposredne kliničke implikacije” te kako je na Stanfordu započelo prevođenje tehnologije snimanja u upotrebu u novoj preciznoj klinici za […]

Psihijatrija

Antidepresivi i demencija

Nova istraživanja pokazuju kako uzimanje antidepresiva u srednjim godinama nije bilo povezano s povećanim rizikom od razvoja posljedične Alzheimerove bolesti (AD) ili demencije povezane s AD-om (ADRD). Radi se o podacima iz velike prospektivne studije američkih veterana, koju su proveli Jaime Ramos-Cejudo, a rad je objavljen u časopisu Alzheimer’s & Dementia. Istraživanje su podržali Nacionalni […]

Psihijatrija

Tjeskoba i hipohondrija – molim savjet i pomoć

Psihijatrija

Mentalni poremećaji i tjelesne bolesti

Nova meta-analiza objavljena u The Lancet Psychiatry The Lancet Psychiatry (Sean Halstead), pokazuje kako su ozbiljni mentalni poremećaji (serious mental illness – SMI), uključujući bipolarni afektivni poremećaj ili poremećaje iz spektra shizofrenije, povezani s dvostruko većim rizikom za istovremenu pojavu (komorbiditet) tjelesnih bolesti. Autori istraživanja smatraju kako su navedeni rezultati važni za primjenu integriranog modela […]

Psihijatrija

Depresija i tjeskoba kod oboljelih od karcinoma

Kod osoba oboljelih od karcinoma važno je voditi računa o mogućem prisustvu anksioznih ili depresivnih simptoma. Prisustvo ovih simptoma može dovesti do pojave značajnog distresa i dizabiliteta, lošije kvalitete života, povećanog broja tjelesnih smetnji (uključujući bol ili mučninu), lošije prihvaćanje terapije, lošiju prognozu bolesti te povišen mortalitet. Kliničari trebaju razlikovati nepatološka stanja poput zabrinutosti, nesigurnosti, […]

Psihijatrija

Učinkovitost elektrostimulativne terapije

Nedavno istraživanje pokazuje kako elektrostimulativna terapija (EST) značajno poboljšava simptome depresije. Nalazi govore u prilog stajališta kako je EST sigurna i učinkovita metoda liječenja kada se primjenjuje kod odgovarajućim skupinama pacijenata, smatra voditeljica studije Julie Langan Martin. Također navodi kako unatoč očitoj učinkovitosti kod širokog raspona psihijatrijskih poremećaja uključujući veliku depresiju, bipolarni poremećaj i shizofreniju, […]