Učinak olanzapina na disruptivno ponašanje u osoba mentalnom retardacijom

Poremećaji ponašanja uključuju skupinu raznolikih pridruženih nekognitivnih simptoma i ponašanja koja nisu nužni dijagnostičkikriterij za bilo koji stupanj mentalne retaradacije (MR) 1,2.

Poremećaji ponašanja uključuju skupinu raznolikih pridruženih nekognitivnih simptoma i ponašanja koja nisu nužni dijagnostički kriterij za bilo koji stupanj mentalne retaradacije (MR) 1,2. Unatoč toj činjenici značajan broj osoba s MR doživi značajan broj ovih smetnji s prevalencijom do 60% u populaciji u zajednici 3, i povećanjem tog broja s težinom MR4. Pojam disruptivno ponašanje uključuje širok raspon ponašanja koja mogu biti štetna za osobe ili imovinu, teško ih je tretirati i mogu ograničavati pristup uslugama u zajednici. Najdramatičniji su agresivnost, samoozljeđujuća ponašanja i izljevi bijesa u rasponu 9-30 %, te su najteži za tretman 5–8. Ne postoje specifični lijekovi za ovakve poteškoće, no među najčešće propisivani u „off-label“ primjeni su psihotropni lijekovi koji vjerojatno imaju učinak u umanjivanju ovih smetnji u osoba s MR 9, ali najčešće kroz sedativni učinak 10. Najčešće propisivani su antipsihotici, kako za pridružena psihotične smetnje 11,12, tako i za disruptivna ponašanja13.  

Pojava novih antipsihotika druge generacije (SGA) jedinstvenim 5-HT 2/D2 profilom je pružila potencijalnu mogućnost njihova korištenja u liječenju disruptivnih ponašanja.  Nije dokazana jasna superiornost SGA nad FGA ali jesu pokazali manje nuspojava poput EPS, diskinezije i tardivne diskinezije18. Također SGA mogu imati manje negativnih kognitivnih učinaka18–20. Jedan od antipsihotika druge generacije koji bi mogao doprinijeti liječenju disruptivnih smetnji je i olanzapin.  I dalje postoji potreba za proširivanjem našeg znanja o učinkovitosti SGA u lječenju disruptivnog ponašanja kod osoba s MR, a cilj ovog istraživanje je bio procijeniti tu učinkovitost za olanzapin.

Metode

Riječ je o parcijalno prospektivnom istraživanju, open label seriji slučajeva. Trideset i tri institucionalizirana pacijenta s teškom do dubokom MR, disruptivnim ponašanjima institucionalizirana. Zakonski skrbnici su informirani te smo imali njihov pristanak. Svi pacijenti su već tretirani antipsihotikom tioridazinom koji je povučen s tržišta. Olanazpin je uveden nakon slobodnog perioda bez lijeka (do 4 mjeseca) i reevaluacije kliničkog stanja. Pojava jednog od slijedeća tri tipa ponašanja: fizička agresivnost/oštećivanje imovine, samozljeđivanje ili izljevi bijesa bili su dovoljan kriterij za uvođenje olanzapina nakon perioda bez lijeka. Osim samog uvođenja lijeka nije bilo drugih modifikacija u liječenju.

Podaci koji su prikupljani su: Sociodemografski (dob, spol); komorbiditet te  koterapija

Što se tiče disruptivnih ponašanja procjenjivano je sedam tipova:

  • fizička agresivnost/oštećivanje imovine
  • samoozljeđivanje
  • nesuradljivost
  • izljevi bijesa
  • samostimulacija
  • prisilna ponašanja
  • prekomjerna uporna zahtjevnost

Sva ponašanja su procijenjivana na Lickert skali od 1 (nikad) do 5 (stalno). U instituciji su bila četiri skrbnika a svaki uključeni pacijent je procjenjivan od strane istog ispitivača. Ponašanja su procjenjivana nultogdana te nakon 30, 90 i 180 dana. Analizirani su ukupan skor kao i skorovi za svako pojedinačno disruptivno ponašanje (Wilcoxonov test).

Rezultati

21 pacijent je nakon perioda od 4 mjeseca bez lijeka zadovoljavao bar jedan od tri uključna kriterija.Ukupan skor je statistički značajno opadao između dana 0 i 30 (p. Svaki od sedam pojedinačnih skorova je statistički značajno opadao od dana 0 do dana 30 (p. Svi pojedinačni skorovi su ostali statistički nepromijenjeni od dana 60 do dana 180.

Zaključak

Preliminarni zaključak uz sva ograničenja bi bio da bi olanzapin mogao biti jedan od SGA učinkovitih i u off-label primjeni za smanjivanje disruptivnog ponašanja u osoba s teškom do dubokom MR. Dominantno bi bila riječ o agresivnosti i samoozljeđivanju. Svakako bi bilo ovu hipotezu testirati u uvjetima dvostruko slijepog randomiziranog istraživanja i na reprezentativnom uzorku.

Literatura:

1. AMERICAN PSYCHIATRIC ASSOCIATION, Diagnostic and Statistical

Manual of Mental Disorders, 4th eds. (American Psychiatric Association,

Washington, DC, 1994).

2. WORLD HEALTH ORGANIZATION,

The ICD-10: International Statistical Classification of Disease and

Related Health Problems, 10th Revision (World Health Organization, Geneva,

1992).

3. DEB S & BRIGHT C, J Intellect Disabil Res, 45 (2001)

506.

4. JANSSEN CGC, SCHUENGEL C & STOLK J, J Intellect Disabil

Res, 46 (2001) 445.

5. ROJAHN J, Am J Ment Defic, 91, (1986), 268.

6. REBER M, Psychiatr Clin North Am, 15 (1992) 511.

7. AMANMG, Ann Clin Psychiatry, 5, (1993), 171.

8. ROJAHN J, BORTHWICK-DUFFY SA & JACOBSON JW, Ann Clin Psychiatry, 5 (1993) 163.

9.REISS S, AMAN MG, Psychotropic Medication and Developmental Disabilities:

The International Consensus Handbook (Ohio State University Nisonger Center, Columbus, 1998).

10. MATSON JL, BAMBURG JW, MAYVILLE EA, PINKSTON J, BIELECKI J, KUHN D, SMALLS Y, LOGAN JR, Res Dev Disabil, 21 (2000) 263.

11. KIERNAN C, REEVES D, ALBORZA A, J Intellect Disabil Res, 39 (1995) 263.

12. WILLIAMS H, CLARKE R, BOURAS N, MARTIN J, HOLT G, J Intellect Disabil Res, 44(2000) 164.

13. AMAN MG, MADRID A, Ment Retard Dev Disabil Res Rev, 5 (1999) 253.

14. JANOWSKY DS, BARNHILL LJ, DAVIS JM, J Clin Psychiatry, 64 (2003) 1258.

15. HEISTAD GT, ZIMMERMANN RL, DOEBLER MI, Am J Ment Defic, 87 (1982) 243.

16. GUALTIERI CT, LEFLER WH, GUIMOND M, STAYE JI, Am J Psychiatry, 39 (1982)

1178.

17. TIMELL AM, Ann Clin Psychiatry, 12 (2000), 147.

18.MELTZER HY., Psychopharmacol Bull, 22 (2002) 839.  

19. HARVEY

PD, KEEFE RS, Am J Psychiatry, 158 (2001) 176. —

20. GREEN MF, MARDER SR, GLYNN SM, MCGURK SR, WIRSHING WC, WIRSHING

DA, LIEBERMAN RP, MINTZ J, Biol Psychiatry, 51 (2002) 972.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

B.Fit

Na meniju je zdraviji život

Za dugoročne rezultate nije dovoljno samo smanjiti količinu hrane koju jedemo, već je potrebno malim promišljenim koracima svakoga dana mijenjati svoje navike. Jeste li znali da je pretilost zapravo kronična metabolička bolest koja često uz sebe veže druge bolesti i stanja kao što su šećerna bolest tipa 2, povišen krvni tlak, bolesti srca i krvožilnog […]

Hidradenitis suppurativa

Hidradenitis suppurativa – liječenje

Hidradenitis suppurativa je kronična kožna bolest u kojoj nastaju upalni i bolni čvorovi na dijelovima tijela kao što su pazusi, prepone, ispod dojki, pubično, perianalno i genitalno.Smatra se da je uzrok bolesti zatvaranje izvodnog kanalića apokrinih žlijezda u koži radi poremećene keratinizacije folikula i time upale. Bolesti nije zarazna i nije uvjetovana lošom higijenom, ali […]

Mentalni poremećaji

Mentalni poremećaji i tjelesne bolesti

Nova meta-analiza objavljena u The Lancet Psychiatry The Lancet Psychiatry (Sean Halstead), pokazuje kako su ozbiljni mentalni poremećaji (serious mental illness – SMI), uključujući bipolarni afektivni poremećaj ili poremećaje iz spektra shizofrenije, povezani s dvostruko većim rizikom za istovremenu pojavu (komorbiditet) tjelesnih bolesti. Autori istraživanja smatraju kako su navedeni rezultati važni za primjenu integriranog modela […]

Crvenilo

Crvenkaste promjene na vanjskoj strani mokraćne cijevi i glaviću

Bakar

Wilsonova bolest

Wilsonova bolest je rijedak genetski poremećaj karakteriziran prekomjernim nakupljanjem bakra u tjelesnim tkivima. Ovo nakupljanje je rezultat mutacije u genu ATP7B, koji je ključan za regulaciju razine bakra u jetri. Normalno, bakar je neophodan za razne tjelesne funkcije, uključujući živčano provođenje, rast kostiju i stvaranje vezivnog tkiva. Međutim, kod Wilsonove bolesti, jetra ne uspijeva filtrirati […]

Ejakulacija

Problem s ejakulacijom

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i tjeskoba kod oboljelih od karcinoma

Kod osoba oboljelih od karcinoma važno je voditi računa o mogućem prisustvu anksioznih ili depresivnih simptoma. Prisustvo ovih simptoma može dovesti do pojave značajnog distresa i dizabiliteta, lošije kvalitete života, povećanog broja tjelesnih smetnji (uključujući bol ili mučninu), lošije prihvaćanje terapije, lošiju prognozu bolesti te povišen mortalitet. Kliničari trebaju razlikovati nepatološka stanja poput zabrinutosti, nesigurnosti, […]

Psihijatrija

Učinkovitost elektrostimulativne terapije

Nedavno istraživanje pokazuje kako elektrostimulativna terapija (EST) značajno poboljšava simptome depresije. Nalazi govore u prilog stajališta kako je EST sigurna i učinkovita metoda liječenja kada se primjenjuje kod odgovarajućim skupinama pacijenata, smatra voditeljica studije Julie Langan Martin. Također navodi kako unatoč očitoj učinkovitosti kod širokog raspona psihijatrijskih poremećaja uključujući veliku depresiju, bipolarni poremećaj i shizofreniju, […]

Psihijatrija

Istraživanja korisnosti ketogene ishrane kod mentalnih poremećaja

Prema članku „Early Evidence Supports Ketogenic Diet for Mental Illness“ objavljenom u časopisu Psychiatric Research, pilot studija pokazuje kako bi ketogena dijeta mogla biti korisna u smanjenju simptoma bipolarnog poremećaja i shizofrenije te razrješavanju metaboličkog sindroma. Kod sudionika koji su se pridržavali dijete s visokim udjelom masti i malo ugljikohidrata za 30% su reduciranih psihijatrijski […]

Psihijatrija

Post COVID i čudan osjećaj u glavi

Psihijatrija

Bi li trebala otići kod psihijatra nakon smrti voljene osobe?

Psihijatrija

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 2. dio

Jedno od važnih pitanje jest kako unaprijediti i poboljšati rano prepoznavanje prve epizode shizofrenije. Jedan od važnih čimbenika jest edukacija zajednice te razgovori o važnosti ranog prepoznavanja bolesti i destigmatizaciji koja uključuje pojašnjenje svih dostupnih metoda liječenja, prvim znakovima psihoze, alarmima koji mogu upućivati na razvoj bolesti, kome uputiti oboljelu osobu, posebice one koji nema […]

Psihijatrija

Rane intervencije kod osoba oboljelih od shizofrenije – 1. dio

Cilj ranih intervencija kod osoba oboljelih od shizofrenije jest promijeniti tijek bolesti i postići bolju integraciju tih osoba u zajednicu. Prediktori lošijeg ishoda bolesti su premorbidne poteškoće (usporen razvoj, lošija premorbidna prilagodba), teži simptomi na početku bolesti (posebno prisustvo negativnih simptoma) te dulje trajanje perioda neliječene psihoze. Pacijenti s lošijim ishodom bolesti gube više moždanog […]

Psihijatrija

Koronarna bolest i demencija

Odrasle osobe kojima je dijagnosticirana koronarna bolest srca pod povećanim su rizikom za razvoj demencije, uključujući sve uzroke, Alzheimerovu bolest kao i vaskularnu demenciju, koja nosi najveći rizik od oko 36% — ako se javlja prije dobi od 45 godina. Navedeno pokazuju rezultati velike opservacijske studije. Studija je uključila 432,667 ispitanika iz Velike Britanije, prosječne […]