Proces koji se javlja kao reakcija na gubitak važne osobe ili nečega što za nas ima važan emocionalan značaj, naziva se žalovanje. Ako je gubitak veći, intenzivniji je osjećaj tuge koji se javlja.

Proces koji se javlja kao reakcija na gubitak važne osobe ili nečega što za nas ima važan emocionalan značaj, naziva se žalovanje. Ako je gubitak veći, intenzivniji je osjećaj tuge koji se javlja. Bez obzira koliko smo pripremljeni na vlastitu i tuđu smrt koja je neizbježni dio života, gubitak voljene osobe izaziva preplavljenost osjećajima tuge ili gubitka s kojima se teško nositi, posebno ako se radi o neočekivanim ili iznenadnim gubicima. Žalovanje osim gubitka bliske osobe uključuje i gubitke kao što su razvod, prekid veze te druge veće promjene (npr. preseljenje).
Tijek žalovanja i način nošenja s gubitkom ovisi o strukturi svake osobe, no obično postoji nekoliko faza i smatra se kako je važno proći sve navedene faze kako bi se mogao završiti proces žalovanja.

Faza 1: negiranje
Obično traje kratko, nekoliko sati do nekoliko dana. Gubitak ili smrt osobe se negira. Obično kažemo da je osoba u tom periodu još u “šoku” jer radi težine i prevelike potresenosti osoba ne može prihvatiti niti se suočiti s gubitkom.

Faza 2: ljutnja
Ljutnja se javlja nakon što se javi prepreka da ostvarimo ili dođemo do nekoga ili nečega što jako želimo. Kada nekoga izgubimo, ljutnja se može javiti kao reakcija na gubitak iluzije koju smo stvoriliu vezi ostvarenja npr. zajedničkog života s tom osobom. Ljutnja se često javlja na osobe koje su nas napustile ili se može javiti premještanje ljutnje na druge osobe koje su nam u blizini dok je pravi objekt ljutnje izgubljen. Takva faza ljutnje nam zapravo omogućava da se oslobodimo negativnih emocija koje se normalno javljaju u takvim situacijama. Često je osim toga, lakše biti ljut nego tužan. Ova faza traje dulje od prethodne faze, obično nekoliko dana do nekoliko tjedana.

Faza 3: tugovanje
Kada se gubitak počinje prihvaćati, slijedi suočavanje s time da je on nepovratan. Tada se javlja osjećaj tuge koja traje dugo, ponekad ne prestaje, ovisno o samom gubitku. Faza tugovanja traje najduže, obično nekoliko mjeseci.
No, ova faza može predstavljati i ograničenje ili „kočnicu” u životima ljudi, jer dok smo u ovoj fazi zapravo ne napredujemo i ne nastavljamo sa životom, nego ostajemo u onom istom trenu gubitka zbog kojeg smo i ušli u fazu žalovanja.

Faza 4: restrukturiranje
Ovo je posljednja faza žalovanja i u njoj dolazi do restrukturiranja života osobe vezano uz doživljeni gubitak. Gubitak se počinje prihvaćati, a život se nastavlja s njime. Osoba proživljava različite emocije – krivnju, olakšanje, prihvaćanje. Krivnja je često vezana uz to da se počinjemo navikavati na novonastalu situaciju, da se ponovo možemo veseliti nekim stvarima i uživati u odnosima s drugim ljudima. Ova faza je nužna da bi se žalovanje moglo početi privoditi kraju te da se život može nastaviti uz promjene koje su se dogodile.

Osoba koja je doživjela gubitak može se zaustaviti u svakoj od navedenih faza, radi čega neće moći nastaviti prorađivati svoju tugu i gubitak. Ako dođe do takvog “zaustavljanja”, žalovanje neće moći završiti, a osoba kao da ostaje “zarobljena” u svom gubitku.