Zdravstveni djelatnici i strategije nošenja sa stresom tijekom COVID-19 pandemije (1. dio)

Medicina kao poziv uključuje posvećivanje života poslu koji ima i osobni smisao i društveni značaj. Profesionalno sagorijevanje može narušiti osjećaj “poziva” kod zdravstvenih djelatnika. Iscrpljenost i sagorijevanje uključuju osjećaj emocionalne iscrpljenosti, depersonalizacije i snižen osjećaj postignuća. Općenito se može reći da zdravstveni djelatnici s više radnog iskustva bolje prepoznaju mogućnost razvoja sagorijevanja te su pronašli načine zaštite. Ono što predstavlja temelj održanja našeg osjećaja cjelovitosti jest sposobnost održavanja povezanosti s drugima, proživljavanje, toleriranje i integracija snažnih emocija te održavanje osjećaja sebe kao održivog, dobrog i pozitivnog.

Na sindrom sagorijevanja mogu upućivati navedeni znakovi:

  • učestali osjećaj otuđenosti od pacijenata, obitelji i kolega,
  • osjećaj emocionalno praznine,
  • izgubljen osjećaj ispunjenosti ili osjećaj neuspješnosti na svom poslu.

Pružanje pomoći drugima tijekom trajanja pandemije može dovesti do pojave osjećaja tjeskobe, straha i drugih intenzivnih emocije.

Simptomi pretjeranog stresa manifestiraju se kroz prisustvo:

  • izgaranja
  • umora
  • potištenosti
  • razdražljivosti
  • nesanice
  • tjeskobe
  • smetnje koncentracije
  • tjeskobe
  • depresivnih smetnji

Nošenje s ovim emocijama može utjecati na naš osjećaj blagostanja, kvalitetu brige i pažnje koju možemo pružiti drugima u svom profesionalnom i privatnom životu. Nužno je prepoznati znakove stresa, izgradnji otpornosti i nošenja sa stresom. 

Imate pitanje vezano uz vaše zdravlje? Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Pitajte liječnika