Aktivni nadzor raka prostate ili: mora li se svaki rak prostate liječiti?

Danas je vjerojatnost da će bolesnik s dijagnosticiranim rakom prostate, bez obzira na klasifikaciju rizika progresije bolesti i/ili smrtnosti, biti podvrgnut radikalnom kirurškom liječenju ili radikalnoj radioterapiji (zračenju) oko 80%.

Sva dosadašnja nastojanja na ranoj dijagnostici raka prostate, osobito u sredinama u kojima je ona sustavno provođena, evidentno su postigla neke efekte. Bolest se dijagnosticira u ranijim fazama razvoja, kada je ona znatno manje agresivna u velike većine bolesnika (to ne mora nužno vrijediti za oboljele mlađe od 65 godina!). Znatno se smanjio broj bolesnika s lokalno uznapredovalom ili metastatskom bolešću kada je izlječenje nerealno. Postoje naznake kako se i specifična smrtnost (od raka prostate) smanjuje u sredinama u kojima su dosljedno provođena načela rane dijagnostike.
Međutim, pojavili su se i novi problemi koji iziskuju prilagodbu paradigme liječenja raka prostate. Tako se bolest dijagnosticira i u svojoj vrlo ranoj, indolentnoj, fazi i otkrivaju se tzv. beznačajni karcinomi koji se ne bi nikada, tijekom života oboljeloga, niti manifestirali. Razvidno je kako liječenje takvih oblika karcinoma ne donosi nikakve dobrobiti bolesniku. Ovdje govorimo o engleskom terminu „overdiagnosis“. Kad postoji pretjerana dijagnosticiranost, jasno je da će ona neizbježno rezultirati i pretjeranim liječenjem (engl., „overtreatment“). Danas je vjerojatnost da će bolesnik s dijagnosticiranim rakom prostate, bez obzira na klasifikaciju rizika progresije bolesti i/ili smrtnosti, biti podvrgnut radikalnom kirurškom liječenju ili radikalnoj radioterapiji (zračenju) oko 80%.
Danas je urologu-kliničaru, pod teretom kontradiktornih zaključaka različitih opsežnih studija, sve teže utemeljeno preporučiti bolesniku optimalan terapijski pristup. Svakako je jasno da se znatna proporcija bolesnika liječi aktivno, pretjerano agresivno u odnosu na rizike koje njihov rak prostate sobom nosi. Radi se o bolesnicima s rakom prostate niskog rizika. Da bi se taj problem racionalno riješio pribjegava se strategiji „aktivnog nadzora“. O čemu se radi? U bolesnika u kojih je rak prostate dijagnosticiran, a njegove ga karakteristike (uz dob i komorbiditet samog bolesnika) svrstavaju u skupinu karcinoma prostate niskog rizika, ne poduzima se aktivno liječenje nego se daljnji razvoj ili stagnacija takvog raka prostate redovito prate ponavljanjem PSA svaka 3 mjeseca te ponovnom biopsijom prostate za godinu dana. Time se omogućuje na vrijeme raspoznati prve znake eventualne progresije postojećeg raka, što se događa u oko jedne četvrtine bolesnika tijekom 8 godina u programu aktivnog nadzora. U međuvremenu, ostale bolesnike (njih 75%!) koji ne pokazuju znake progresije nego stagnacije bolesti, pošteđuje se nepotrebnog agresivnog kirurškog ili radioterapijskog liječenja koje im ne donosi dobrobit.
U toku programa aktivnog nadzora indikacija za terapijsku intervenciju, odnosno kirurško ili radioterapijski liječenje, je podvostručenje PSA u razdoblju od 3 godine (ili kraćem) i /ili ukoliko se u ponovljenoj biopsiji nađe malignije tkivo karcinoma nego na prvoj biopsiji (Gleasonov zbroj 7 ili viši). Podvostručenje PSA se viđa u 20%, a povećanje Gleasonovog zbroja u histološkom nalazu u svega 5% bolesnika u kojih je učinjena ponovna biopsija tijekom aktivnog nadzora. Tako dolazimo do opažanja, koje je potvrđeno i analitičnim studijama, da se oko trećine bolesnika iz skupine aktivnog nadzora podvrgava aktivnom liječenju.
Psihološki problem nikako ne treba zapostaviti u ovoj situaciji jer se određena proporcija bolesnika vrlo slabo nosi sa spoznajom da imaju rak, a ništa se ne poduzima u smislu liječenja. Racionalna objašnjenja liječnika, kako se u njih radi o raku niskog rizika i da je rizik agresivnog liječenja i mogućih komplikacija istog veći, jednostavno su nedovoljna i bojazan pobjeđuje. Od svih bolesnika koji su bili uključeni u strategiju aktivnog nadzora, njih oko 10% zahtijeva aktivno liječenje i to iz psiholoških razloga.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Kamenac

Kamenci u prostati

Prostata je žlijezda s vanjskim izlučivanjem. Upravo suprotno od endokrinih žlijezda, poput štitne žlijezde, hipofize, pankreasa ili nadbubrežne žlijezde. Promatrajući u širem kontekstu, i bubreg je žlijezda s vanjskim izlučivanjem (egzokrina žlijezda), baš kao i npr. žlijezde slinovnice. Sve žlijezde s vanjskim izlučivanjem imaju tendenciju stvaranja kamenaca. Tako se kamenci mogu naći u bubregu (lat., […]

Kamen

Kamen u mjehuru – znači li to i neizbježnu operaciju prostate?

Kamen u mokraćnom mjehuru može nastati samostalnim rastom u samom mjehuru i tada govorimo o tzv. primarnoj litijazi mjehura odnosno primarnom kamenu. On najčešće nastaje kao posljedica opstrukcije i opstruktivnog mokrenja ispod razine mokraćnog mjehura, a to je najčešće uvećana i opstruktivna prostata. Drugi uzrok primarne litijaze mjehura je disfunkcija samog mjehura koja se obično […]

Karcinom prostate

Kako dokazujemo rak prostate?

Rak prostate jedna je od najčešćih malignih bolesti koje pogađaju mušku populaciju, osobito stariju. Svim muškarcima iznad 50 godina starosti preporučuje se jednom godišnje učiniti urološki pregled uz PSA (Prostata Specifični Antigen) test. Urološki pregled uključuje osobnu i obiteljsku anamnezu i sam fizikalni pregled. Ključan je digitorektalni pregled – gdje se prstom, kroz debelo crijevo, […]

Biopsija

Možete li nam objasniti nalaz magneta prostate

Akutni prostatitis

Akutni prostatitis – liječenje

Mokraćni mjehur

Najčešće zablude o prostati

Prostata je žlijezda s vanjskim izlučivanjem (egzokrina žlijezda) koja je smještena u dnu zdjelice ispod mokraćnog mjehura, a kroz nju prolazi početni dio mokraćne cijevi – uretre. S prostatom se povezuju mnoga uvriježena vjerovanja i posve neutemeljeni stavovi, ali koji su duboko ukorijenjeni ne samo među laicima nego, nažalost, i među stručnjacima. Dvije  najčešće zablude, […]

Iz iste kategorije

Urologija

Mokraćni mjehur – funkcije i inervacija

Iako bi se površnim opažanjem moglo zaključiti kako mokraćni mjehur većinom vremena miruje i ne radi ništa, dok se ne pojavi potreba za mokrenjem, bila bi to sasvim kriva konstatacija. Glavne su funkcije, u najkraćem, pohrana urina i sam akt mokrenja. Te funkcije mokraćni mjehur obavlja 24 sata dnevno – dakle, cijeli život neprekidno. Ogromnu […]

Urologija

Što znači ako me boli u testisu prilikom ejakulacije?

Urologija

Minimalno invazivna kirurgija u urologiji

Ovdje govorimo o specifičnom obliku kirurških zahvata koji su usmjereni minimiziranju traume za bolesnika poglavito birajući pristup pojedinom kirurškom zahvatu, a to se u najvećoj mjeri odnosi na izbjegavanje tzv. klasične kirurgije otvorenim širokim rezom. Poanta minimalne invazivnosti je, dakle, u pristupu operativnom polju jer „unutra“ se gotovo uvijek opet mora napraviti isti kirurški postupak […]

Urologija

Nadbubrežne žlijezde

Kirurške bolesti nadbubrežnih žlijezda također su uključene u kirurški interes urologije. Radi se o parnim endokrinim žlijezdama (žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem) koje su smještene uz sam gornji pol oba bubrega. Nazivamo ih još i suprarenalnim (doslovno – nadbubrežnim), ali i adrenalnim (u slobodnijem prijevodu – „onaj koji je uz bubreg“). Lijeva žlijezda je više priljubljena […]

Urologija

Poremećaji mokrenja

Općenite definicije stanovitih stanja znaju biti vrlo korisne u razumijevanju uzroka i manifestacija raznih bolesti i tegoba. Tako je i s mokrenjem. Premda ta je funkcija vrlo često, dok ne nastanu značajnije tegobe, ispod razine svijesti i obavlja se gotovo automatski pa ljudi na nju i ne obraćaju osobitu pozornost. Već tijekom razgovora s bolesnikom, […]

Urologija

Renovaskularna hipertenzija

Pod pojmom hipertenzija podrazumijevamo povišenje krvnog tlaka. Daleko najčešće se radi o tzv. esencijalnoj ili primarnoj hipertenziji. Drugim riječima, ne znamo joj uzrok. U malom broju slučajeva uzrok se može identificirati, kada govorimo o tzv. sekundarnoj hipertenziji, pa i ciljano liječiti, a u nekim slučajevima takva, sekundarna, hipertenzija se može i trajno izliječiti. Takvi su […]

Urologija

Komplicirane upalne promjene bubrega

Već smo, na ovim stranicama, pisali o apscesu bubrega kao eklatantnom primjeru gnojnog pijelonefritisa odnosno upalne, gnojne promjene bubrega. Takva stanja svakako spadaju u komplicirane infekcije mokraćnog sustava, odnosno bubrega, i nerijetko zahtijevaju kirurško (urološko) liječenje budući da sama konzervativna terapija antibioticima i suportivnim mjerama najčešće nije dovoljna. Situacije, odnosno bolesti bubrega, koje zahtijevaju kiruršku […]

Urologija

Crvenilo na glaviću – je li to opasno?