ESWL (engl., Extracorporal Shock Wawe Lithotripsy) je daleko najčešća metoda razbijanja kamenaca u bubregu i mokraćovodu. Metoda je, kao i mnoge druge koje se danas koriste u medicini, otkrivena tijekom nekih vojnih istraživanja na avionima. Slično tome, i ultrazvuk je otkriven u vojne svrhe sa ciljem detekcije podmornica pa je tek kasnije svoju primjenu našao i u medicini.

    ESWL (engl., Extracorporal Shock Wawe Lithotripsy) je daleko najčešća metoda razbijanja kamenaca u bubregu i mokraćovodu. Metoda je, kao i mnoge druge koje se danas koriste u medicini, otkrivena tijekom nekih vojnih istraživanja na avionima. Slično tome, i ultrazvuk je otkriven u vojne svrhe sa ciljem detekcije podmornica pa je tek kasnije svoju primjenu našao i u medicini. Prvi tragovi otkrivanja fizikalnog fenomena vode na kraj 50-tih godina prošlog stoljeća da bi se šok-valovi koristili za razbijanje mokraćnih kamenaca po prvi put 1980., a medicinska aparatura i oprema u komercijalnoj upotrebi su od 1984. godine.

    Često ćete čuti da ljudi govore „bio sam na ultrazvučnom mrvljenju kamenca“. Ultrazvuk i ESWL zapravo imaju vrlo malo toga zajedničkog. Shock-wave je, zapravo, akustični val drugačijih fizikalnih svojstava od uobičajenog čujnog akustičkog vala. Njega generira ESWL aparat elektromagnetskim, elektrohidaruličkim ili piezoelektričnim mehanizmom. Širenjem takvog vala kroz tijelo, na samoj granici različitih gustoća (granica između tekućine i  površine kamena) dolazi do različitih fizikalnih fenomena širenja energije. Takvo širenje fokusirane energije vala uz ponavljanje „udaraca“ djeluje na kamen destruirajuće i usitnjava ga u manje fragmente.

     Koji i kakav kamen te u kojih bolesnika se može na ovaj način mrviti? Mnogo faktora određuje odgovor na ovo pitanje! Faktori samog kamena su njegova veličina (idealno do 2 cm), tvrdoća (moguće odrediti samo CT-snimanjem i mjerenjem gustoće), oblik , debljina, sastav … Nužno je, na primjer, da kamen bude vidljiv na Röntgen aparatu (što nije slučaj s kamencima sastavljenim od kristala mokraćne kiseline – tzv. uratna litijaza) budući da se RTG-om kontrolira pozicija kamena (drugim riječima – „nišani“) i fokusira distribucija energije najvećeg broja udaraca točno u kamen. Faktori građe kanalnog sustava bubrega znatno utječu na odabir ili odbacivanje ove metode litotripsije (mrvljenja kamenaca) jer nakon uspješnog mrvljenja tek treba sitne fragmente izmokriti, a to je realno očekivati jedino ako je kanalni sustav bubrega tako građen da je put izmokravanju slobodan. O građi kanalnog sustava nam govori intravenska urografija koju je svakako potrebno učiniti prije donošenja odluke o ESWL. Često u praksi to, nažalost, nije tako. Načelno, sve do sada napisano možemo sažeti u jednu okvirnu rečenicu: “ Može se pokušati razbijati svaki vidljiv kamen koji se može naknadno izmokriti.“ Nadalje, faktori od strane samog bolesnika  koji se odnose na njegovu tjelesnu građu, druge prateće bolesti te lijekove koje uzima, prisustvo ili odsustvo mokraćne infekcije, itd. značajno utječu na indiciranje ove metode liječenja kamenaca, pa katkad predstavljaju i kontraindikaciju za provođenje ESWL.

     ESWL svakako spada u minimalno-invazivne metode liječenja kamenaca s velikim brojem prednosti i malobrojnim nedostacima, naravno, uz ispravnu indikaciju. Ipak, kao niti jedna djelotvorna metoda, ni ESWL nije lišen mogućih komplikacija. Ovdje treba spomenuti bol prilikom samog zahvata koja nije svima jednako podnošljiva unatoč primjeni analgezije. Nerijetko se nakon zahvata može pojaviti sukrvav urin pa sve do ozbiljnijeg krvarenja. Isto tako može nastati i prava bubrežna kolika. Bude li ESWL tretman vrlo uspješan pa se fragmenti smrvljenog kamena odjednom spuste u mokraćovod nastat će opstrukcija (začepljenje) s posljedičnim bolovima, a moguće i temperaturom. Moguć je i nastanak septičnog stanja. Jedna od ozbiljnih komplikacija, koja se viđa tek u 0,5-1% tretiranih bolesnika, je ozljeda bubrega i nastanak hematoma u njegovoj neposrednoj okolini (tzv. perirenalni hematom) što tek iznimno rijetko iziskuje klasično „otvoreno“ kirurško liječenje.