Riječ hematurija označava pojavu krvi u mokraći. Kada je urin vidljivo krvav, govorimo o makrohematuriji dok mikrohematurija označava prisutnost krvi u mokraći koja je vidljiva samo mikroskopom, dakle bez promjene boje urina. Mikrohematurija je nalaz, a ne bolest. Najčešće se danas mikrohematurija otkriva tijekom sistematskih pregleda ili se nađe posve slučajno prilikom pretrage sedimenta urina zbog drugih razloga.

Prisutnost pet ili više eritrocita  u vidnom polju svjetlosnog mikroskopa, koja se nalazi u tri uzastopna uzorka urina kroz tjedan dana, smatra se mikrohematurijom. Brzi kemijski testovi trakom, kojom se dokazuje prisutnost hemoglobina, može dati lažno-pozitivne nalaze i takvi testovi ne mogu poslužiti kao nedvosmisleni dokaz krvarenja.

Uzroci mikrohematurije mogu biti razni – od posve bezazlenih stanja do malignih bolesti koje ugrožavaju zdravlje pa i život bolesnika. Mikrohematurija može biti povremena ili trajna, udružena s nekim simptomima (pa i nalazima) ili pak samostalna – bez ikakvih pratećih simptoma. Može se raditi o uzrocima koji zahtijevaju kirurško liječenje, onima koji zahtijevaju neki oblik konzervativnog (ne-kirurškog) liječenja, ali i posve bezazlenim uzrocima koji ne zahtijevaju nikakvo liječenje.

Primarni je zadatak urologa dokazati ili isključiti tumor mokraćnog sustava (najčešće mokraćnog mjehura) kao uzrok krvarenja. Ipak, najčešći urološki uzrok je kamenac mokraćnog sustava.

Tijekom dijagnostičkog postupka, u odraslog bolesnika s asimptomatskom mikrohematurijom, svakako je potrebno učiniti citološki pregled urina i CT-urografiju. Prvom metodom dokazuje se prisutnost malignih stanica u mokraći, a drugom se pokušava detektirati vidljivi tumor nekog dijela mokraćnog sustava.

CT-urografija će visokom pouzdanošću takav tumor potvrditi/isključiti, ali i dokazati prisutnost eventualnog kamena mokraćnog sustava. S tim ciljem, ultrazvučnu pretragu, iako može u idealnim okolnostima pouzdano detektirati tumor mjehura, ipak smatramo orijentacijskom metodom. Naravno da nije potrebna detaljnija urološka dijagnostika ako je mikrohematurija praćena dominantnim simptomima akutne upale mjehura – cistitisa. 

Ukoliko se, navedenim metodama, isključe kamen, tumor, upala i neke druge rjeđe bolesti, možemo smatrati da mikrohematuriji nije uzrok urološka bolest.

Od drugih uzroka, u praksi se vrlo često susreću mikrohematurije udružene s uzimanjem oralnih antikoagulansa (lijekovi protiv zgrušavanja krvi).

Mikrohematurija udružena s proteinurijom (prisutnost značajne količine bjelančevina u mokraći) treba pobuditi sumnju na neki oblik nefritisa (upalne promjene bubrežnog tkiva različitih uzroka) i takvo je stanje predmetom daljnje dijagnostike i terapije nefrologa. Nerijetko se mikrohematurija može pojaviti i nakon ekscesnog tjelesnog napora.

Nadalje, u nekih ljudi može postojati i konstitucijski – „bubrežni filtar ili sito“ jednostavno ima dovoljno velika „okna“ da može propustiti krvne stanice veličine eritrocita u povećanom broju. Tako, na primjer, asimptomatska mikrohematurija u velike većine djece spontano nestaje tokom ranog djetinjstva.