Prostata je žlijezda s vanjskim izlučivanjem (egzokrina žlijezda) koja je smještena u dnu zdjelice ispod mokraćnog mjehura, a kroz nju prolazi početni dio mokraćne cijevi – uretre. S prostatom se povezuju mnoga uvriježena vjerovanja i posve neutemeljeni stavovi, ali koji su duboko ukorijenjeni ne samo među laicima nego, nažalost, i među stručnjacima. Dvije  najčešće zablude, ili kriva vjerovanja, su da je prostata izvor spolne moći muškarca i, druga, da noćno mokrenje uzrokuje poremećena morfologija ili funkcija prostate.

Prostata je spolni, dakle, seksualni organ. Prva najčešća zabluda. Spolna moć (erekcijska funkcija), a osobito seksualni interes (libido) je posve psihološka kategorija i ni u kojem smislu ne ovisi o izgledu (morfologiji) i/ ili funkciji prostate. Njezin je biološki zadatak stvarati i izlučivati 2/3 sjemene tekućine u formi ejakulata. Ona, prostata, dakle djeluje u smislu žlijezde potrebne za oplodnju i razmnožavanje, a ne za seksualnu aktivnost, iako su te dvije funkcije blisko vezane. Mnogi preparati se danas reklamiraju i prodaju s naznakom „za zdravlje vaše prostate“ ciljajući, u podkontekstu, na spolnu moć muškarca. Varka i prevara! Radi se, naime, o tome da prirodno, spontano opadanje spolnog interesa i spolne moći muškarca koincidira vremenski s promjenama u prostati. Štoviše, nemali broj ljudi neuko povezuje i sam naziv prostata uz pojam „prostota“, asocirajući automatski time, bez poznavanja terminologije i razmišljanja, na spolne funkcije i seksualnost. To, što vrijeme opadanja spolne moći i seksualnog interesa vremenski koincidira s povećanjem učestalosti raznih tegoba mokrenja, čista je slučajnost i posljedica progresije starenja dok uzročne veze između te dvije pojave nema. S godinama prostata gubi svoju funkciju u smislu oplodnje, i u njoj se dešavaju određene, rekao bih, degenerativne promjene poput nesvrsishodnog bujanja žljezdanog tkiva i njezinog posljedičnog uvećanja.

Noćno mokrenje znak je tegoba s prostatom. To je druga zabluda. Smetnje mokrenja su se još donedavno, a još i danas nije rijetkost, nazivale skupnim nazivom „prostatizam“ obilježavajući tako prostatu kao uzročnika navedenih tegoba, a osobito se to odnosi na noćno mokrenje. Istina je – načelno se, s godinama, prostata povećava iako ne u svih muškaraca, a razne tegobe s mokrenjem se pojavljuju u svih. Dapače, ako govorimo o noćnom mokrenju (nikturia, nocturia), ona se javlja i u muškaraca u kojih prostata nije uvećana. Štoviše, noćno mokrenje predstavlja tegobu i mnogim ženama koje, pak, uopće prostatu i nemaju. Dakle, potpuno je netočno, neutemeljeno i neispravno vezivati prostatu, kao uzrok, i noćno mokrenje. Prije će biti da se radi o disfunkciji mokraćnog mjehura koji s vremenom „otkazuje poslušnost“ nego o poteškoćama uzrokovanih uvećanom prostatom. I opet se radi o vremenskoj koincidenciji – s dobi se načelno prostata uvećava (ne u svih!) dok, u isto vrijeme, i mokraćni mjehur postaje manje ili više disfunkcionalan. Pored svega, priroda ima i svoje protektivne mehanizme. Noću, kada ležimo, tijelo je u vodoravnom položaju i gravitacijska sila na tjelesne tekućine ne djeluje tolikim intenzitetom. Upravo to vrijeme je prilika za eliminaciju viška tekućine koja se u tijelu nakupi tokom dana, odnosno dok smo vertikalizirani. U ležećem položaju mobilizira se tjelesna tekućina iz donjih segmenata tijela (venski bazeni nogu i zdjelice su neobično veliki), prokrvljenost bubrega je olakšana, veća im je ponuda tekućine i time intenzivnija filtracija krvi odnosno stvaranje veće količine urina.