Urgencija je najčešće funkcionalni poremećaj rada mokraćnog mjehura, a može se javljati i povremeno pa spontno, na dulje ili kraće razdoblje, nestati.

Urološki bolesnici, a mahom su to muškarci srednje i starije dobi, vrlo često se žale na učestalo mokrenje. Poremećaje jedne tako automatizirane fiziološke funkcije, kao što je mokrenje, mali broj ljudi može suvislo opisati i fokusirano sažeti u čemu je zaista problem. Tako nerijetko pod pojmom „učestalo mokrenje“ možemo, detaljnijom anamnezom, razabrati da se zapravo ne radi o problemu učestalosti nego o brzini nastanka potrebe za mokrenjem. Ipak, jedan manji dio bolesnika jasno opisuje problem, najčešće riječima „znate, to dođe tako naglo da ja jedva stignem do toaleta“ ili „taj čas, čim osjetim da bih trebao mokriti, moram mokriti odmah ili ću se pomokriti u hlače“. Ovakvih tegoba nisu pošteđene ni žene pa ni pripadnici srednje dobne skupine oba spola.

Radi se o urgencji. Ovaj tip poremećaja mokrenja definiramo kao „naglo nastala, neodgodiva potreba za mokrenjem“. Uobičajeno je, i normalno u zdravih osoba, da se osjet punog mjehura (osjećaj potrebe za mokrenjem) javlja postupno. On se intenzitetom pojačava kroz neko vrijeme tijekom kojeg je moguće posve suvislo i pouzdano kontrolirati njegov intenzitet i odgoditi mokrenje do pogodne prilike. Kad se razvije urgentno mokrenje (urgencija) mogućnost kontrole mokrenja je znatno slabija, a vrijeme odgode bitno kraće. Urgencija se javlja kao izolirani simptom (znanto rjeđe) ili udružena s učestalim noćnim i dnevnim morenjem kada govorimo o sindromu pretjerano aktivnog mokraćnog mjehura (PAMM, engl., OAB – OverActive Bladder). Bilo da je urgencija samostalna ili postoji u sklopu PAMM, ona može biti tzv. suha, kad bolesnik uspijeva kontrolirati taj nagli, jaki nagon na mokrenje, ili mokra (engl., wet urgency) kad se radi o nemogućnosti kontrole i zapravo inkontinenciji urgentnog tipa.

Urgencija je najčešće funkcionalni poremećaj rada mokraćnog mjehura, a može se javljati i povremeno pa spontno, na dulje ili kraće razdoblje, nestati. Nerijetko je posredovana psihogenim stanjem anksioznosti koja i ne mora biti jasno registrirana na svjesnoj razini. Urgencija gotovo redovito nastaje kod upalnih promjena mjehura – cistitis. Javlja se i kod starijih muškaraca kao posljedica iritacije funkcije mjehura uvećanom prostatom, a osobito u onih  koji su, kao posljedicu opstruiranog (otežanog) mokrenja, razvili kamen u mokraćnom mjehuru. U onih srednje dobi ipak je daleko češće uzrok funkcionalne prirode, posljedica psihološke napetosti ili egzaltiranosti bilo kojeg uzroka.

Nakon isključenja organske bolesti, kao uzroka urgencije i/ili urgentne inkontinencije, najčešće se u terapiji koriste blokatori muskarinskih receptora novije (solifenacin, darifenacin) ili starije generacije (propiverin, trospium). Ti lijekovi imaju zadatak obuzdati, ili barem ublažiti, nekontrolirane kontrakcije mokraćnog mjehura odnosno urgenciju, a osobito su bolesniku vrijedni u otklanjanju urgentne inkontinencije. Ukoliko postoji i opstruktivno mokrenje potrebno ih je kombinirati s blokatorima alfa receptora (tamsulosin), a kod naglašene psihogene komponente i s blažim anksioliticima.