Stanje u kojem bolesnik ne može spontanim mokrenjem ispraznti pun mokraćni mjehur naziva se retencija urina. Gotovo redovito se viđa u muškaraca, a najčešći uzrok je uvećana prostata koja priječi normalno mokrenje odnosno pražnjenje mokraćnog mjehura. U takvim situacijama uvodi se urinarni kateter kroz mokraćnu cijev u mjehur i na taj način se mjehur isprazni, a velika većina bolesnika momentalno osjetni znatno olakšanje.

     Navedeni postupak se naziva kateterizacija mokraćnog mjehura. Ovisno o okolnostima u kojima je retencija urina nastala te o dobi i općem zdravstvenom stanju bolesnika, kateterizacija mjehura može biti jednokratni postupak – tzv. jednokratna kateterizacija. Ukoliko navedene okolnosti i stanje bolesnika to zahtijevaju, kateter može ostati u mjehuru i dulje vrijeme, a tada ga je potrebno izmijeniti svaka 3-4 tjedna – tzv. trajni kateter. Jednokratna kateterizacija mjehura katkada omogući da bolesnik ponovo, na kraće ili dulje razdoblje, mokri spontano. U drugim slučajevima, kada je opstrukcija mokraćnog puta odviše jaka i tlak u punom mjehuru ne može ju nadvladati unatoč kontrakcijama mjehura, ponovo dolazi do retencije urina. Ponovljena retencija urina i potreba za drugom (ili trećom) kateterizacijom jasan je znak da je potrebno kirurško liječenje sa ciljem ponovo omogući normalno, spontano mokrenje.

    Kako je ranije rečeno, kad nastane retencija urina postavlja se urinarni kateter. To je sterilna, dvokanalna, gumena ili silikonska cijev koja je na jednom kraju (unutrašnji kraj) slijepo zatvorena. Blizu tog slijepog kraja nalaze se otvori (koji omogućuju izlazak urina) i jedan mali, ispuhani balon. Na drugom (vanjskom) kraju kateter se račva u dva kraka. Kroz jedan, deblji krak, izlazi urin iz mokraćnog mjehura i on je otvoren. Drugi krak je zatvoren ugrađenim ventilnim mehanizmom i služi za punjenje, ranije spomenutog, balona vodom (cca 7 ml). Taj balon se napuhne, korištenjem medicinske štrcaljke („šprice“) unutar mokraćnog mjehura i onemogućuje ispadanje katetera iz mjehura dok ventil priječi izlazak vode iz balona.

    Kateter je „strano tijelo“ i gotovo redovito, nakon postavljanja, dovodi do određenih nelagoda. Uglavnom se radi o peckanju, zatezanju i nelagodi, osjećaju da postoji potreba za mokrenjem, a mogu se pojaviti i nekontrolirani spazmi (tenezmi) mjehura pa i bol kao posljedica iritacije stranim tijelom. Katkad se povremeno javlja i sukrvav, crvenkasti urin zbog sitnih kapilarnih krvarenja iz sluznice mjehura i mokraćne cijevi što je također izazvano prisutnošću stranog tijela.

    Koliko će dugo kateter ostati u važem tijelu reći će vam urolog koji je kateter i postavio. U svakom slučaju potrebno je uzimati barem 2 litre tekućine dnevno da se kateter redovito ispire. Uz to je obično korisno, barem u prvim danim dok se bolesnik ne privikne na strano tijelo, uzimati spazmolitik (trospium chloride) dva do tri puta dnevno i u istoj dozi ibuprofen od 600 mg za ublažavanje bolova, ukoliko postoje.