Prijapizam

Prijapizam je medicinski naziv za dugotrajnu erekciju, koja traje neprekidno više od četiri sata, a istodobno nije praćena spolnom željom ili uzbuđenjem. Najčešće spolnim aktom erekcija nije niti uzrokovana. Ovo patološko stanje je dobilo naziv po grčkom bogu Prijapu, seljačkom bogu izrazito faličnog karaktera, zaštitniku ratarstva i stočarstva te muških genitalija. Uzrok prijapizma u preko polovice slučajeva ostaje nepoznat i tada ga nazivamo primarnim ili idiopatskim, dok sekundarni tip prijapizma može nastati kao posljedica uzimanja nekih lijekova i droga, zbog određenih hematoloških bolesti (određene vrste anemija i leukemija), traume, tumora te nekih neuroloških stanja. Prijapizam je hitno urološko stanje gdje je brzina pružanja medicinske odnosno kirurške pomoći od presudne važnosti. Obično se javlja u jednom od dva oblika – ishemijski i neishemijski prijapizam.

Ishemijski prijapizam, zvan još i !“low-flow“ ili venookluzivni prijapizam, obilježen je vrlo rigidnom erekcijom i praćen jakom bolnošću penisa nerijetko uz prisustvo značajne otekline (edema). Nastaje mehanizmom koji omogućuje normalan dotok krvi u penis, ali je njegova venska drenaža venookluzivnim poremećajem onemogućena tako da protoka krvi kroz penis praktički nema, a prepun je venske, slabo oksigenirane krvi. Klinički gledano, ovakvo stanje najčešće traje nekoliko sati pa čak i dana prije nego što bolesnik potraži liječničku pomoć, a to vrijeme „latencije“ najčešće ovisi o stupnju bolnosti i drugim socijalnim uvjetima. Dijagnoza se temelji na anamnezi, kliničkom statusu, a katkad (ovisno o okolnostima) se koristi i color-Doppler ultrazvučni pregled. U ishemijskom tipu prijapizma sam glans penisa i spongiozno tijelo su obično mekani i ostaju nezahvaćeni ovom patološkom erekcijom.

Neishemijski prijapizam, poznat i kao „high-flow“ ili arterijski tip bolesti, obilježen je manje rigidnom erekcijom i odsutnošću boli. U anamnezi je moguć podatak o ranijoj traumi koja je rezultirala stvaranje arterijsko-venske fistule iako je to relativna rijetkost. Općenito, ovaj tip prijapizma je rjeđi od ishemijskog tipa. Mehanizam nastanka ovog tipa bolesti se temelji na činjenici da je priljev krvi u penis toliko velik da ga venski odtok naprosto ne može izdrenirati unatoč toga što venookluzivne komponente nema.

U liječenju prijapizma potrebno je odmah bolesnika upozoriti da će vjerojatno zaostati veći ili manji stupanj erekcijske disfunkcije ili pak potpuna impotencija bez obzira na metodu liječenja kojoj ćemo morati pribjeći. Prvi je korak hitna punkcija kavernoznog tijela penisa širokom iglom kroz koju evakuiramo višak krvi iz penisa. Katkad već i sama opisana drenaža prekida patološku erekciju, ali češće je potrebno i ispiranje fiziološkom otopinom uz dodatak heparina (da se spriječi – ako već nije kasno – zgrušavanje krvi). Sljedeći je korak irigacija kavernoznog tijela fiziološkom otopinom s adrenalinom u vrlo visokom razrjeđenju i taj se postupak može ponavljati u vremenskim intervalima prema potrebi. Potrebni je postaviti urinarni kateter, a penis snažno omotati elastičnim zavojem. U bolesnika s recidivirajućim erekcijama potreban je agresivniji kirurški zahvat gdje se stvara umjetni spoj između kavernoznog i spongioznog dijela penisa (tzv. procedura po Winteru). U težim slučajevima potrebno je formirati izravnu fistulu, po principima vaskularne kirurgije, između kavernoznog tijela i venskog sustava, dok je u bolesnika s arterijskim prijapizmom i dokazanom arterijsko-venskom fistulom moguća i embolizacija fistule. Ipak, nakon prijapizma u velikoj proporciji slučajeva treba računati s definitivnom impotencijom.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Urologija

Neplodnost zbog varikokele

Varikokela je dobro poznato stanje i često viđen poremećaj venske drenaže, gotovo redovito, lijevog testisa. Radi se o proširenju venskog spleta (lat. – plexus pampiniformis) neposredno iznad lijevog testisa, a to proširenje može varirati svojim ekstenzitetom od subkliničke, samo ultrazvučno vidljive varikokele, do jasno vidljivog proširenja rečenog venskog spleta koje palpacijom podsjeća, i redovito se […]

Urologija

Dvostruki mokraćovod

Ovdje govorimo o jednoj anomaliji koja, kao i sve ostale anomalije, nastaje tijekom embrionalnog i fetalnog razvoja ploda. Ne radi se o stečenom već o prirođenom stanju koje postoji, kao takvo, već pri porodu djeteta. Čitav spektar anomalija može postojati od kojih su neke gotovo zanemarive preko onih koje zahtijevaju ozbiljnije kirurške korekcije do onih […]

Urologija

Što su to sjemeni mjehurići?

Postoje tako organi koji su velikoj većini prosječnog pučanstva potpuno nepoznati. Nikad nisu za njih ni čuli, ne znaju da postoje, a još manje čemu služe, jer svaki organ u tijelu ima svoju funkciju (bila ona nama poznata ili ne). Biološki luksuz ne postoji. Tako smo svi čuli za štitnu žlijezdu (tzv. štitnjača ili lat. […]

Urologija

Možete li mi očitati nalaz?

Urologija

Mokraćni mjehur – funkcije i inervacija

Iako bi se površnim opažanjem moglo zaključiti kako mokraćni mjehur većinom vremena miruje i ne radi ništa, dok se ne pojavi potreba za mokrenjem, bila bi to sasvim kriva konstatacija. Glavne su funkcije, u najkraćem, pohrana urina i sam akt mokrenja. Te funkcije mokraćni mjehur obavlja 24 sata dnevno – dakle, cijeli život neprekidno. Ogromnu […]

Urologija

Minimalno invazivna kirurgija u urologiji

Ovdje govorimo o specifičnom obliku kirurških zahvata koji su usmjereni minimiziranju traume za bolesnika poglavito birajući pristup pojedinom kirurškom zahvatu, a to se u najvećoj mjeri odnosi na izbjegavanje tzv. klasične kirurgije otvorenim širokim rezom. Poanta minimalne invazivnosti je, dakle, u pristupu operativnom polju jer „unutra“ se gotovo uvijek opet mora napraviti isti kirurški postupak […]

Urologija

Klamidija – molim savjet

Urologija

Nadbubrežne žlijezde

Kirurške bolesti nadbubrežnih žlijezda također su uključene u kirurški interes urologije. Radi se o parnim endokrinim žlijezdama (žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem) koje su smještene uz sam gornji pol oba bubrega. Nazivamo ih još i suprarenalnim (doslovno – nadbubrežnim), ali i adrenalnim (u slobodnijem prijevodu – „onaj koji je uz bubreg“). Lijeva žlijezda je više priljubljena […]