Tumori bubrega – angiomiolipom (aml)

Velika većina (cca 85%) takvih solidnih, tkivnih izraslina na bubregu je maligno – neki oblik (najčešće adenokarcinom) raka bubrega.

Tumor bubrega je tkivna (solidna) izraslina bubrega za razliku od ciste koja je izraslina ali šuplja i najčešće ispunjena tekućinom. Velika većina (cca 85%) takvih solidnih, tkivnih izraslina na bubregu je maligno – neki oblik (najčešće adenokarcinom) raka bubrega.

Angiomiolipom (AML) je jedan od, relativno malobrojnih, benignih tumora bubrega. Na neki način možemo govoriti o pretjeranom, nekontroliranom rastu pojedinih normalnih tkivnih struktura u bubregu (tzv. hamartom). To su krvne žile (angio), mišićni elementi (mio) i zrelo masno tkivo (lipom). Sada smo razjasnili i sam naziv tumora. Češće se javlja u žena i to u srednjoj životnoj dobi. Postoje dvije različite skupine bolesnika. U prvih, koji boluju i od bolesti zvane tuberozna skleroza (lat., sclerosis tuberosa) AML se pojavljuje u oba bubrega istodobno i to kao multifokalni (višestruki) tumori. Oni su obično asimptomatski i mali. Druga skupina oboljelih su oni koji nemaju tuberoznu sklerozu ali imaju AML. U njih je taj tumor obično samo na jednom bubregu, unifokalan i pokazuje tendenciju znatnijeg rasta. Taj rast tumora može katkad biti praćen posve nespecifičnim simptomima, koji najčešče i nisu posljedica samog tumora, a on se u velikoj većini slučajeva otkrije slučajno prilikom CT abdomena ili ultrazvučne pretrage učinjene iz nekog sasvim drugog razloga.

AML je jedini tumor bubrega u kojeg se već samom CT pretragom može postaviti „histološka“ dijagnoza odnosno CT s visokom pouzdanošću otkiva da se radi baš o AML a ne nekom drugom tumoru. Razlog tome je zrelo masno tkivo, kao sastavnica građe AML-a, koje se tokom CT pretrage vrlo pouzdano raspoznaje. Rijetka pojava tkiva tog tumora u limfnim čvorovima ne predstavlja metastazu u te limfne čvorove (regionalno širenje tumora) već pojavu multicentričnog rasta tumora.

Angiomiolipome u sklopu tuberozne skleroze potrebno je samo redovito, jednom godišnje, kontrolirati i pratiti njihov eventualni rast. U onih drugih bolesnika, koji nemaju tuberoznu sklerozu, AML ima znatno veću tendenciju rasta pa je redovita kontrola potrebna češće. Naime, jedina ozbiljna opasnost angiomiolipoma je njegova spontana ruptura s naglim krvarenjem, koje može biti i vitalno ugrožavajuće, i razvojem velikog hematoma oko bubrega (perirenalni hematom). AML manji od 4 cm i dalje je potrebno samo pratiti jer je vjerojatnost rupture i njezinih ozbiljnijih posljedica zanemariva. Međutim, tumori koji narastu na 5, 6 i više centimetara iziskuju liječenje sa ciljem prevencije spomenute opasne spontane rupture.

Liječenje uključuje klasičnu otvorenu operaciju kojom se, po mogućnosti, odstranjuje samo tumor ili, u rjeđem slučaju, i čitav bubreg. Druga terapijska mogućnost je embolizacija krvnih žila koje opskrbljuju tumor čime se postiže njegova nekroza („sušenje“) ili barem smanjenje veličine. U zaista velikih tumora katkad se učini embolizacija, sa ciljem smanjenja tumorske mase, a potom se, u kirurški povoljnijim okolnostima, tumor uklanja klasičnom otvorenom kirurgijom.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Urologija

Komplicirane upalne promjene bubrega

Već smo, na ovim stranicama, pisali o apscesu bubrega kao eklatantnom primjeru gnojnog pijelonefritisa odnosno upalne, gnojne promjene bubrega. Takva stanja svakako spadaju u komplicirane infekcije mokraćnog sustava, odnosno bubrega, i nerijetko zahtijevaju kirurško (urološko) liječenje budući da sama konzervativna terapija antibioticima i suportivnim mjerama najčešće nije dovoljna. Situacije, odnosno bolesti bubrega, koje zahtijevaju kiruršku […]

Urologija

Oteklina skrotuma

Skrotum (mošnja) je kožna vreća unutar koje su smješteni testisi, a podijeljena je vezivnom pregradom – lat., septum scroti – na lijevi i desni hemiskortum. Tako je svaki testis smješten unutar svoje polovice skrotuma. Testisi su obavijeni ovojnicom (lat., tunica vaginalis) koja ima dva lista. Jedan omata sam testis, a drugi (kao izvrnuti prst rukavice) […]

Urologija

Kvržica na testisima – što je to?

Urologija

Potkovasti bubreg

Potkovasti bubreg (lat., ren arcuatus) je naziv za jednu od mogućih embrionalnih anomalija fuzije dvije, inače, razdvojene bubrežne mase odnosno dva bubrega. Drugim riječima, rano u fetalnom razdoblju (između četvrtog i osmog tjedna) dolazi do spajanja dvije bubrežne osnove. Tako nastaje potkovasti bubreg gdje dva bubrega čine jednu cjelinu koja je srasla donjim polovima bubrega […]

Urologija

Kamenci u prostati

Prostata je žlijezda s vanjskim izlučivanjem. Upravo suprotno od endokrinih žlijezda, poput štitne žlijezde, hipofize, pankreasa ili nadbubrežne žlijezde. Promatrajući u širem kontekstu, i bubreg je žlijezda s vanjskim izlučivanjem (egzokrina žlijezda), baš kao i npr. žlijezde slinovnice. Sve žlijezde s vanjskim izlučivanjem imaju tendenciju stvaranja kamenaca. Tako se kamenci mogu naći u bubregu (lat., […]

Urologija

Kvržica bolna na dodir – je li opasna?

Urologija

Apsces bubrega

Kad govorimo o apscesu bubrega (lat., – abscessus renis) pričamo o vrsti gnojne upale bubrega koja je obično dobro ograničena, a veličina joj može varirati. Ona može nastati iz samog bubrega ili se u njega proširiti iz okolnog tkiva organa koji su zahvaćeni gnojnim oblikom upale. U svakom slučaju radi se o kompliciranoj infekciji urotrakta. […]

Urologija

Urinokultura ili bakteriološka analiza urina

Dijagnostika mokraćnih infekcija može uključivati različite oblike postupaka – od bazične anamneze i kliničkog pregleda – nadalje. Urinokultura ja zapravo kolokvijalni, i najčeše upotrebljavani, naziv mikrobiološku analizu urina sa ciljem bakteriološke dijagnostike mokraćne (urinarne) infekcije. Još se može upotrebljavati i naziv bakteriološka obrada urina odnosno kauzalna dijagnostika urinarne infekcije. Sličan naziv – koprokultura – koristi […]