Naziv operacije ureterokutanostomija vjerojatno i nije potpuno ispravan. Naime, radi se o vrsti urološkog kirurškog liječenja koji predstavlja jednu od mogućnosti derivacije urina. Ako umjetni spoj debelog crijeva i kože nazivamo kolostoma (colon., lat. – debelo crijevo; stoma, stomatos, grč., – usta) onda bismo i navedenu operaciju trebali jednostavno nazivati ureterostomija. Ipak, izraz ureterokutanostomija, se potpuno udomaćio u urološkom konvencionalnom nazivlju.

Derivacija urina znači da se mokraća, nakon učinjenog zahvata, može, ali i ne mora ispuštati na prirodni otvor. Ukoliko je učinjena tzv. ortotopična dervacija – mokraća se ispušta na prirodni otvor, a sve ostale vrste derivacije urina su tzv. supravezikalne (iznad razine mokraćnog mjehura) i podrazumijevaju ispuštanje urina u vrećicu na trbušnoj stjenci.

Ortotopična derivacija, dakle, podrazumijeva formiranje neke vrste „umjetnog“ mjehura (najčešće od tankog crijeva) koji se spaja ortotopično – na uretru – mokraćnu cijev. Moguće je napraviti i „rezervoar“ za urin koji se, međutim, ne nalazi na prirodnom mjestu mjehura i potrebno je, nekoliko puta dnevno, kateterizirati takav rezervoar kroz otvor umjetno stvoren na koži. Ureterokutanostomija (ispravnije – ureterostomija) je kirurški zahvat kojim se ureteri (mokraćovodi) izvode, spajaju izravno na kožu i tamo tvore mjesto izlučivanja urina. Dakle, takva vrsta supravezikalne derivacije podrazumijeva nošenje vrećice na trbušnoj stjenci u koju se izlučuje mokraća.

Ureterokutanostomiju najčešće prakticiramo izvesti kad se radi o inoperabilnoj malignoj bolesti mjehura sa ciljem derivacije urina. Kada, dakle, nije moguće odstraniti oboljeli mokraćni mjehur i formirati novi – od crijeva – koji bi imitirao funkciju nativnog mokraćnog mjehura. Ovdje napominjem kako mjehur od crijeva može samo donekle, više ili manje zadovoljavajuće, imitirati funkciju prirodnog mjehura i ne treba očekivati ono što se toliko kolokvijalno zlorabi – pojam „novi mjehur“ – a pri tome se (krivo!) podrazumijeva da će i funkcija tog novog mjehura (engl. – neobladder) biti identična prirodnom mokraćnom mjehuru.

Kada se postavlja indikacija za ureterokutanostomiju treba imati na umu da to nikada nije indikacija izbora nego indikacija nužde – kada se kvalitetnija, dugotrajnija i pouzdanija derivacija ne može učiniti. Razlozi tome mogu biti sama proširenost bolesti (najčešće rak mjehura ili rak debelog crijeva koji je penetrirao u mjehur), ali i opće stanje ili dob bolesnika koji nije u stanju podnijeti opsežniji operacijski zahvat. Kao komplikacija ureterokutanostomije najčešće se viđa retrakcija i/ili stenoza same stome (spoja uretera s kožom) pa je nerijetko potrrebna trajna drenaža kanalnih sustava bubrega (uretera) double-J kateterima.

Postoje i situacije u kojima je i ta drenaža nemoguća, a onda je jedini izlaz obostrana perkutana nefrostomija što je najmanje pouzdano i dugotrajno rješenje.