Poštovani,
Moja djevojčica (9 godina) boluje od epilepsije. Više od 5 godina je bez epi napada i 3 godine je bila bez terapije, no nedavno joj je ponovno uveden antiepileptik. Kako se sve više priblizava pubertetu zamjecujemo velike promjene u ponasanju, npr.tikove ocima i stopalima, sve nemirnije spavanje (autoagresija u snu) nervozni ispadi, ponekad se jednostavno “isključi” od svih okolnih podražaja i skoro ju je nemoguće dozvati. Uz sve navedeno ima velikih poteškoća u školi te je ove godine krenula po prilagođenom programu (prva dva razreda išla je po individualiziranom pr.)
Ono što mene zabrinjava je da se radi o nedijagnosticiranom autizmu.
Počevši od samog početka, rođena je u 36-om tjednu, epi napadaji su se pojavili u starosti od 14 mj, bila je neverbalna do 3.godine, a i sada ima poteškoća u govoru pa tako i u čitanju. Iz pelena se skinula tek sa 4 i pol godine, iako se i dan danas dogodi da trpi pola dana da ide na wc te ju moramo podsjećati da ode obaviti nuždu. Prilično je povučena i asocijalna, izbjegava velika društva. Ujedno problem nam stvara i hrana, ne podnosi jake mirise, ne želi ni dotaknuti a kamoli probati hranu kao što su salama, pašteta, ništa “ljigavo” i mekše teksture.
Ono što mene zanima je kako, gdje, na koji način provjeriti da li se zaista radi o autizmu? Unaprijed zahvalna mama

Poštovana,

Molim Vas da se obratite primarnom pedijatru/obiteljskom liječniku koji će ju uputiti na timsku obradu (neuropedijatar, psiholog, psihijatar, logoped, radni terapeut…) kako bi utvrdili radi li se o poremećaju iz spektra autizma.

Lijepi pozdrav i sretno