Putnici često postavljaju pitanje je li nastanak duboke venske tromboze povezan s dužim višesatnim putovanjem. Rezultati istraživanja pokazuju niski apsolutni rizik za duboku vensku trombozu.

Putnici često postavljaju pitanje je li nastanak duboke venske tromboze povezan s dužim višesatnim putovanjem. Rezultati istraživanja pokazuju niski apsolutni rizik za duboku vensku trombozu (DVT) nakon dužeg putovanja. Rizik za DVT povećan je kod dužih letova avionom i u osoba koje imaju druge čimbenike rizika za duboku vensku trombozu.

Povezanost između duboke venske tromboze i putovanja prepoznao je još 1950. godine dr. John Homans. Dobro je poznati tzv. Homanov znak – bol u listu potkoljenice kod dorzalne fleksije stopala kod bolesnika s dubokom venskom trombozom. Savjetuje se liječnicima da trebaju biti oprezni u prepoznavanju važnog simptoma šepanja nakon leta avionom, nakon duže vožnje automobilom ili ostalih načina dužih putovanja u sjedećem položaju. Šepanje i pozitivan Homanov znak nakon dužeg putovanja pobuđuje sumnju na DVT.

Poznato je da duža višesatna putovanja u sjedećem položaju povećavaju rizik nastanka DVT.

Međutim, simptomatska DVT nakon putovanja avionom vrlo je rijetka. Rezultati istraživanja koje je obuhvatilo 8.755 zaposlenika velikih međunarodnih kompanija i organizacija pokazuju 22 simptomatske DVT, potvrđene dijagnostičkim postupcima. Trajanje istraživanja bilo je tijekom 8tjedana, a obuhvatilo je 102.429 dužih letova avionom. Duži let avionom definiran  je trajanjem od 4 sata ili duže. Iz rezultata proizlazi da je apsolutni rizik nastanka DVT, jedna DVT na 4.656 dužih letova. Istraživanje Philbricka i sur. također pokazuje nisku učestalost venskih tromboembolija nakon dužih letova avionom. Incidencija plućne embolije bila je jedna na 1.000.000 putnika koja je ustanovljena na dan dolaska u zračnu luku i 27 venskih tromboembolija na 1.000.000  putnika koje su se prezentirale 2 sata nakon dolaska u zračnu luku. Nakon šire primjene ehosonografije krvnih žila kod putnika koji imaju suspektnu vensku tromboemboliju incidencija je nešto veća tj. 1,2%, ali većina putnika bila je bez simptoma. Koji je rizik asimptomatske duboke venske tromboze za progresiju u klinički simptomatsku bolest za sada ostaje nepoznato.

Rezultati meta-analize Chandre i sur. pokazuju značajnu povezanost dužine trajanja putovanja avionom i nastanka venskih tromboembolija. Ustanovljeno je povećanje rizika za 18% za svakih 2 sata povećanja trajanja putovanja bilo avionom ili na bilo koji drugi način, a povećanje za 26% za svako daljnje 2 sata produženje leta avionom. Osim trajanja putovanja avionom važni su i ostali čimbenici rizika. Ehosonografskim pregledom putnika unutar 24 sata nakon dužih putovanja avionom (srednja vrijednost trajanja leta bila je 12,4 sati) ustanovljena je DVT u 11 putnika od 389 visoko rizičnih putnika (u anamnezi ranije preboljela DVT, poremećaji koagulacije, pretilost, ograničena pokretljivost, karcinom, veći varikoziteti vena). U 355 putnika niskog rizika DVT nije ustanovljena niti u jednog putnika.

Rezultati istraživanja pokazuju nisku incidenciju venskih tromboembolijskih dodađaja nakon dužih putovanja. Rizik nastanka duboke venske tromboze nakon dužeg višesatnog putovanja postoji, ali je on vrlo nizak.

U zaključku, možemo naglasiti da se rijetko javlja simptomatska venska tromboembolija nakon dužih putovanja. Obzirom na popularnost putovanja avionom važno je prepoznati povećani rizik nastanka venske tromboembolije poglavito u putnika koji imaju ostale čimbenike rizika za nastanak tromboze. Bolesnici s visokim rizikom nastanka DVT, a koji planiraju duže putovanje trebali bi se prije putovanja konzultirati sa svojim liječnikom radi odluke o prevenciji DVT.