Peptički ulkus je često oboljenje uzrokovano bakterijskom infekcijom, a ponekad i dugotrajnom primjenom nesteroidnih protuupalnih preparata. Oboljenje najčešće uzrokuje bakterija Helicobacter pylori (H. pylori). Nedavno je ustanovljeno da je ova bakterija uzročnik skoro svih peptičkih ulkusa, i to 80% želučanih i preko 90% onih na dvanaestercu.

Peptički ulkus je često oboljenje uzrokovano bakterijskom infekcijom, a ponekad i dugotrajnom primjenom nesteroidnih protuupalnih preparata.

Oboljenje najčešće uzrokuje bakterija Helicobacter pylori (H. pylori). Nedavno je ustanovljeno da je ova bakterija uzročnik skoro svih peptičkih ulkusa, i to 80% želučanih i preko 90% onih na dvanaestercu. Međutim, ako ste zaraženi bakterijom H. pylori, ne znači da ćete sigurno imati i ulkus. H. pylori slabi zaštitnu moć sluznice želuca i dvanaesnika što omogućava prodor kiseline kroz sloj ispod nje. Kiselina i bakterija nadražuju ovaj sloj stvarajući vrijed ili ulkus. Najčešći simptom je bol koja je obično ravnomjerna i tupa. Pojavljuje se i nestaje u razmacima od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Kod ulkusa dvanaesnika pojavljuje se 2-3 sata nakon jela. Može se javiti usred noći (na prazan želudac), a smiruje se uzimanjem hrane. Ako je ulkus prisutan na želučanoj stjenci bol se obično pogoršava nakon uzimanja hrane. Ostali simptomi su: gubitak tjelesne težine, slabljenje apetita, nadutost, podrigivanje, mučnina i povraćanje.

Simptomi mogu biti vrlo blagi ili se uopće ne pojavljivati. Ukoliko osjetite oštru, iznenadnu i perzistentnu bol u želucu, odmah se obratite liječniku. U slučaju nalaza ulkusa, provodi se pretraga na bakteriju H. pylori. Ova pretraga je važna budući da se liječenje ulkusa uzrokovanog H. pylori razlikuje od onoga izazvanog nesteroidnim protuupalnim lijekovima. H. pylori se dijagnosticira iz krvi, daha i tkiva. Krvne pretrage otkrivaju antitijela za bakteriju H. pylori. Krv se uzima iz prsta, u liječničkoj ordinaciji. Pretraga daha najčešće se provodi nakon liječenja, radi provjere uspješnosti terapije, ali i u dijagnostičke svrhe. Zove se urea izdisajni test. U liječničkoj ordinaciji pacijent ispija otopinu uree koja sadrži posebni ugljikov atom. H. pylori razgrađuje ureu i oslobađa ugljik koji krvlju dospijeva u pluća i izdahom se iz njih izbacuje. Točnost ovog testa je 96-98%. Tkivne pretrage (biopsija) provode se na tkivu uzetom za vrijeme endoskopije.

Peptički ulkus uzrokovan bakterijom H. pylori liječi se preparatima koji uništavaju uzročnika, smanjuju kiselost želuca i oblažu želučanu sluznicu zaštitnim slojem. H. pylori se uništava antibioticima, ali s obzirom na kiselu sredinu u kojoj bakterija živi treba utjecati i na smanjenje lučenja kiseline. Na tržištu se nalaze dvije grupe preparata za smanjivane želučane kiselosti: H2-antagonisti i inhibitori protonske pumpe (pantoprazol, omeprazol, lansoprazol). Liječenje je kombinirano: antibioticima, blokatorima lučenja kiseline, i lijekovima koji imaju zaštitno djelovanje na sluznicu (protektivi). Trenutno je najpouzdanija tzv. trojna terapija s dva antibiotika protiv H. pylori u kombinaciji s lijekom koji blokira lučenje kiseline. Njome se ublažuju simptomi ulkusa, ubija njegov uzročnik i u više od 90% slučajeva sprečava ponovna pojava bolesti (recidiv). Provjera učinka lijekova na H. pylori vrši se endoskopskom pretragom ili pretragom daha 4 tjedna nakon provedenog liječenja. Ako ulkus nije uzrokovan bakterijom H. pylori (što je mnogo rjeđi slučaj) nije potrebno uzimati antibiotike, već je dovoljno uzimati blokatore lučenja kiseline (antagonisti H2 receptora ili blokatori protonske pumpe). Ne zna se pouzdano na koji način se H. pylori širi, što otežava prevenciju oboljenja.