Vrlo često u dermatovenerološke ordinacije dolaze bolesnici radi crvenila i ljuskanja kože vlasišta i lica.Ovo stanje može biti dugotrajno, ponavljati se i raditi estetski i zdravstveni problem. Najčešće se radi o seborejičnom dermatitisu vlasišta, lica ili tijela.

Vrlo često u dermatovenerološke ordinacije dolaze bolesnici radi crvenila i ljuskanja kože vlasišta i lica. Ovo stanje može biti dugotrajno, ponavljati se i raditi estetski i zdravstveni problem. Najčešće se radi o seborejičkom dermatitisu vlasišta, lica ili tijela. Što je to uopće i zašto je ova bolest tako česta? Definicija Seborejičkog dermatitisa je – upala kože na seborejičkim dijelovima tijela. Seborejički dermatitis prvi je put opisan potkraj 19. stoljeća, bolest može nastati već u dojenačkoj dobi, česta je od 18. do 40. godine i u muškaraca. Seborejički dijelovi tijela su mjesta na koži gdje su žlijezde lojnice najbrojnije i najgušće i na njenu površinu izlučuju loj. Njihova aktivnost, koja je pod utjecajem različitih čimbenika, može biti normalna, smanjena ili pojačana. Seborejička mjesta su vlasište, obrve, lice, oko usta i brade, središnji dijelovi prsnog koša, leđa, osobito između lopatica, koža oko pupka, prsni koš, leđa, prepone, područje oko anusa, kožni pregibi.

Zašto nastaje seborejički dermatitis ne zna se točno, ali se zna da je uz naslijednu sklonost razvoju ove bolesti, može naći i pojačano lučenje loja (u 50% bolesnika) te mnogobrojni čimbenici koji dovode do upale kože. Važnu ulogu u nastanku bolesti ima gljiva Pityrosporum ovale.  Na pojavu utječu hormonalni poremećaji, pa se bolest može pogoršavati u menopauzi i bolestima štitnjače. Poremećaji probavnog sustava, česti gastritisi i Helicobacter pylori mogu stanje pogoršavati, pa i „jaka hrana“ jako začinjena, masna i slatka. Kronični alkoholizam, duhan i nedostatak cinka pogoduju bolesti.  Stanja nervoze (često pacijenti navode probleme na poslu, probleme u obitelji, selidbe, promjene posla, ispite i sl.) koje pogoršavaju bolest. Seborejički dermatitis uglavnom zahvaća tjeme i lice i vidi se, pa nerijetko utječe na emocionalno stanje oboljelih i može pogoršavati stanje nervoze ili tjeskobe. Bolest je vezana i uz godišnja doba jer je najaktivnija u jesen i zimu. Seborejički dermatitis znatno se poboljšava ljeti, a pogoršava zimi.

Velika vlažnost u zraku može pojačati pojavu lezija. Često naglo i sa jako izraženom kliničkom slikom nastaje u osoba koje su hospitalizirane radi neuroloških bolesti (CVI, Parkinsonova bolest), koronarnih bolesti i u stanjima teške imunodefincijencije (AIDS).

Klinički se razlikuje seboroični dermatitis kod djece i odraslih. U djece je seborejički dermatitis češći koja se hrane umjetnim mlijekom. Prve promjene nastaju u vlasištu pojavom masnih ljusaka koje se nazivaju tjemenica, a kada se ljuske skinu opaža se crvenilo kože. Promjene se mogu širiti na lice, iza ušiju, na područja između nosa i usta, naborima kože, osobito u pelenskoj regiji. Seborejički dermatitis u odraslih se najčešće opaža na seborejičkim predjelima – vlasište, lice, osobito koža oko nosa i usta, iza uha, središnji dijelovi prsa i leđa. U vlasištu nastaju žarišta različite veličine i oblika ružičasto-crvene boje koja su prekrivena manjim ili većim, suhim ili masnim blijedožućkastim ljuskama, uz svrbež. Ovakva žarišta se mogu spajati i prekriti čitavo vlasište i prijeći na kožu čela, ali kosa ne ispada pojačano. Promjene na licu (obrazi i korijen nosa – leptirasti oblik, nazolabijalne brazde, obrve, rubovi vjeđa, brada, čelo, iza uha, vanjski zvukovod) očituju se crvenkasto-žućkastim ljuskavim žarištima uz mogući svrbež, najčešće u nazolabijalnim brazdama. Zacrvenjeni rubovi vjeđa mogu biti jedini znak bolesti. Na trupu – iznad prsne kosti, između lopatica – koža je žarko crvena ,a u pregibima kože – ispod pazuha i dojki, oko pupka, u preponama – koža je vlažna i crvena.

Kako se bolest liječi? Seborejički dermatitis se najčešće liječi samo lokalnom terapijom, a u težim oblicima bolesti uvodi se i sistemska terapija. Najčešće se propisuju protuupalni lijekovi i antimikotici ili antibiotici. Za vlasište se daju preparati za lokalnu primjenu koji sadrže keratolitike, antimikotike ili kortikosteroide. Za promjene na licu i trupu koriste se lijekovi sa sumporom ili antimikoticima preko noći, a danju neutralne emulzija i kreme. Za njegu je potrebno koristiti dermokozmetičke proizvode koji su namijenjenjeni njezi i zaštiti kože sa seborejičkim dermatitisom jer je vrlo važno izbjegavati agresivna sredstva za higijenu i njegu, a također je vrlo važno, ako je to ikako moguće smanjiti stres i hraniti se „laganije“ i raznolikije.

Dermatitis se javlja u oko 2-5% ukupnog stanovništva. U liječenju promjena u vlasištu svakodnevno se upotrebljavaju dječji šamponi, a debele ljuske skidaju se uspješno upotrebom salicilne kiseline u maslinovom ulju.