Helicobacter pylori – od infekcije do karcinoma

Helicobacter pylori je bakterija spiralnog oblika smještena u sluznici želuca, a odgovorna je za većinu upala sluznice želuca, razvoj čira na želucu i dvanaesniku.

Helicobacter pylori je bakterija spiralnog oblika smještena u sluznici želuca, a odgovorna je za većinu upala sluznice želuca, razvoj čira na želucu i dvanaesniku te tijekom vremena ako se ne liječi povećava rizik za razvoj raka želuca i ne-Hodgkinova limfoma.

Do infekcije H.pylori već u djetinjstvu

Do infekcija tom bakterijom najčešće dolazi u djetinjstvu, ali se simptomi javljaju uglavnom u odrasloj dobi. Jedini nosilac te bakterije je čovjek. Način prijenosa H. pylori još nije potpuno istražen, no sve dosadašnje spoznaje govore u prilog tom da se bakterija prenosi izravno od zaražene osobe na zdravu:

  • gastro-oralnim (želudac-usta) putem preko povraćenog sadržaja te nedovoljno sterilnim endoskopskim instrumentima tijekom endoskopije,
  • oralno-oralnim (usta-usta ) putem preko sline i ranica u sluznici usne šupljine i
  • fekalno-oralnim (stolica-usta) putem iz stolice zaražene osobe prljavim rukama.

Iako je H. pylori dokazana u vodi, hrani i mlijeku, izgleda da taj način prijenosa nema značajniju ulogu u prijenosu koliko činjenica da je učestalost veća u nižim socioekonomskim sredinama gdje se stječe već u djetinjstvu. Infekcija je češća kod djece koja krevet dijele s drugom djecom, roditeljima ili drugim srodnicima, u sredinama u kojima se koristi zajednički pribor za jelo ili majka dudu varalicu prethodno stavlja u usta. Infekcija tom bakterijom češća je i kod djece koja pohađaju predškolske ustanove ili su smještene u specijalne ustanove za zbrinjavanje djece.

Slučajno otkriće bakterije

Dugo vremena vjerovalo se da niti jedna bakterija ne može preživjeti u kiselom pH želuca. Helicobacter pylori je jedina bakterija koja može preživjeti u kiselom želučanom sadržaju s vrlo malo kisika, pri temperaturi od 37 °C. Osim u sluznici želuca, kod ljudi je otkrivena i na ranicama, na sluznici usne šupljine, u zubnim naslagama, slini i u stolici.

Helicobacter pylori otkrili su australski liječnici B. Marshall i R. Warren 1983. godine sasvim slučajno nakon produžene inkubacije kolonije bakterija tijekom uskrsnih blagdana. No dokazati da bakterija uzrokuje infekciju želuca nije bilo lako. Tek kada je B. Marshall svjesno i hrabro popio otopinu koja je sadržavala bakteriju i tjedan dana nakon toga dobio simptome infekcije pretpostavka o postojanju infektivnog agensa kao mogućem uzroku upale sluznice želuca je dokazana.

Helicobacter pylori – simptomi infekcije

Većina ljudi ne mora imati simptome infekcije i upale sluznice želuca. Nije jasno zašto neki ljudi obole od čira na želucu, a neki ne. Simptomi koje bakterija uzrokuje su simptomi gastritisa – upale sluznice želuca ili želučane ulkusne bolesti. Najčešći simptom je nagrizajuća bol u trbuhu, u području žličice odmah ispod rebara. Bol se pogoršava kada je želudac prazan, a smanjuje na pun želudac, nakon konzumiranja mlijeka ili antacida-lijekova koji neutraliziraju želučanu kiselinu. Ostali simptomi su gubitak težine, gubitak apetita, nadutost, podrigivanje, mučnina, povraćanje i žgaravica.

Dugotrajnom infekcijom do maligne bolesti

Nakon inficiranja 90-100% bolesnika razvit će gastritis (upalu želučane sluznice), 20% inficiranih razvit će ulkus (čir) na želucu ili dvanaesniku, a 1% bolesnika tijekom vremena razvit će rak želuca. Stoga je 1994. godine Svjetska zdravstvena organizacija svrstala H. pylori u prvu skupinu karcinogena uz naglasak kako dugotrajna infekcija, stečena u djetinjstvu pogoduje razvoju malignih bolesti želuca i ne-Hodgkinova limfoma.

Posebno je opasna kombinacija infekcije H. pylori s pušenjem, prekomjernim konzumiranjem alkohola, nezdrave pržene hrane i nekih lijekova poput acetilsalicilne kiseline, nesteroidnih antireumatika, hormonalnih lijekova i antibiotika jer dolazi do kontinuiranog oštećivanja i razaranja (erozija) sluznice želuca. Suvremeni stresan način života potiče pojačano izlučivanje želučane kiseline koja oštećuje sluznicu želuca te dodatno pogoršava upalnu reakciju i ulcerogeno djelovanje H. pylori.

Dijagnostika infekcije Helicobacter pylori (testovi)

Dostupno je nekoliko vrsta testova za pomoć u dijagnostici H. pylori. To su:

  • endoskopija gornjeg dijela probavnog trakta (ezofagogastroduodenoskopija), postupak kojim se uz pomoć tanke fleksibilne cijevi s kamerom vizualizira izgled sluznice jednjaka, želuca i dvanaesnika i uzima komadić sluznice želuca za patohistološku analizu i izravan mikrobiološki dokaz bakterije;
  • serološki testovi – krvni testovi kojim se dokazuje postojanje specifičnih protutijela na H. pylori. Budući da antitijela mogu biti prisutna u organizmu još godinama nakon izlječenja od infekcije, taj se test ne koristi za kontrolu uspješnosti eradikacijske terapije;
  • stolica na antigen H. pylori kojom se dokazuje postojanje antigena bakterije u uzorku stolice;
  • urea izdisajni test kojim se dokazuje prisutnost bakterije u želucu iz izdahnutog zraka prije i nakon uzimanja otopine 13C ureje. Test je jednostavan i pouzdan, a prisutnost bakterije dokazuje ugljikov dioksid u izdahnutom zraku koji nastaje razgradnjom uree.

Stolica na antigen H. pylori i urea izdisajni test koriste se i za kontrolu uspješnosti terapije nakon provedenog antibiotskog liječenja, ali najranije 6 tjedana nakon provedene terapije.

Liječenje Helicobacter pylori infekcija 

Za eradikaciju bakterije H. pylori primjenjuje se antibiotska terapija u trajanju od 7-14 dana te protusekretorni lijekovi tzv. inhibitori protonske pumpe (omeprazol, esomeprazol, lanzoprazol, pantoprazol, rabeprazol) koji smanjuju lučenje želučane kiseline tijekom najmanje 2 mjeseca.

Danas postoje mnogobrojni terapijski režimi s različitim vrstama antibiotika i različitom dužinom trajanja liječenja ovisno o kliničkoj manifestaciji bolesti, općem stanju bolesnika i fazi u kojoj se bolest nalazi. U slučaju neuspjeha terapije i/ili reinfekcije liječenje se ponavlja drugom kombinacijom antibiotika uz jedan od inhibitora protonske pumpe. Uz terapiju potrebno je provesti i higijensko-dijetetski režim ishrane. Potrebno je izbjegavati kavu, čaj, alkohol, gazirana pića i pušenje. Uzimanje probiotika koji sadrže Lactobacillus acidophillus značajno povećava uspjeh eradikacijske terapije. Kod malog broja bolesnika subjektivni simptomi zadržavaju se i nakon uspješno provedene eradikacijske terapije zbog postojanja komorbiditeta poput refluksne bolesti jednjaka, a ponekad je potrebno i do godina dana do potpunog povlačenja upalnih promjena u sluznici želuca. Moguća je i reinfekcija u razdoblju od 1 do 3 godine nakon završetka liječenja.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Antibiotici

Učestale bakterije u urinu nakon liječenja antibioticima. Što je uzrok tome?

Bakterije

Probiotici i žensko zdravlje – 5. dio

Potrebno je podsjetiti se što je bakterijska vaginoza? To je sindrom koji označava neravnotežu – između smanjenog broja laktobacila i anaerobnih bakterija, posebno Gardnerelle vaginalis i Prevotelle čiji broj raste. Taj sindrom nije zapravo prava upala, no može biti spolno prenosiva bolest. Bakterijske vaginoze nastaju sinergizmom brojnih anaeroba i Gardenrelle, te su vrlo rezistentne bakterije […]

Adaptivni imunitet

Probiotici za imunitet

Iako je pandemija Covid-19 službeno prestala, ova nas je sezona gripe, prehlade i dalje prisutne korone dobro prodrmala. Upravo iz tog razloga dobro je ojačati svoj imunološki sustav. Uz standardne pripravke vitamina i minerala, beta glukana, propolisa, matične mliječi, korisnima su se pokazali probiotici. Imunitet Imunološki sustav je skup stanica, tvari i procesa koji rade […]

Apsces bubrega

Apsces bubrega

Kad govorimo o apscesu bubrega (lat., – abscessus renis) pričamo o vrsti gnojne upale bubrega koja je obično dobro ograničena, a veličina joj može varirati. Ona može nastati iz samog bubrega ili se u njega proširiti iz okolnog tkiva organa koji su zahvaćeni gnojnim oblikom upale. U svakom slučaju radi se o kompliciranoj infekciji urotrakta. […]

Bakterije

Urinokultura ili bakteriološka analiza urina

Dijagnostika mokraćnih infekcija može uključivati različite oblike postupaka – od bazične anamneze i kliničkog pregleda – nadalje. Urinokultura ja zapravo kolokvijalni, i najčeše upotrebljavani, naziv mikrobiološku analizu urina sa ciljem bakteriološke dijagnostike mokraćne (urinarne) infekcije. Još se može upotrebljavati i naziv bakteriološka obrada urina odnosno kauzalna dijagnostika urinarne infekcije. Sličan naziv – koprokultura – koristi […]

Dermatolog

Gljivična infekcija kože i trening