Odnos konzumacije alkohola i njegovih posljedica na zdravlje je predmet brojnih studija, upravo zbog brojnih, prvenstveno štetnih učinaka na ljudsko zdravlje. Postoji čitav niz dokazanih štetnih posljedica alkohola na zdravlje.

„Liječnik ne treba ohrabrivati one koji ne piju da počnu piti, a oni koji piju jedno do dva alkoholna pića uz večeru ne uvjeravati da im to škodi” – Beilin

Odnos konzumacije alkohola i njegovih posljedica na zdravlje je predmet brojnih studija , upravo zbog brojnih, prvenstveno štetnih,  učinaka na ljudsko zdravlje. Postoji čitav niz dokazanih štetnih posljedica alkohola na zdravlje počev od oštećenja nervog sustava  zbog pijenja žestica („nordijski alkoholizam“), jetre  zbog pijenja vina („mediteranski alkoholizam“) , gušterače  zbog pijenja piva („germanski alkoholizam“ ). Dakako , ovo su vrlo uprošće sheme, jer alkohol napada cijeli organizam , sve organske sustave , bez obzira o kojoj se vrsti pića radi. Konačno alkoholizam , sam po sebi, posebno je opasan poradi ogromnih društveno-ekonomskih šteta koje prouzrokuje: smatra se da zbog alkoholičara neposredno trpi krug od 20- tak  osoba ( obitelj, radna sredina, društvo …).

S druge strane pobornici pijenja alkohola  navode korisne učinke alkohola na zdravlje, često spominjući „francuski paradoks“. On ukazuje da je Francuska zemlja sa najmanjom smrtnošću od bolesti srca i žila radi konzumacije vina i mediteranske prehrane ali zanemaruju činjenicu da je smrtnost od jetrene ciroze (kao posljedice konzumacije vina ) među najvećim u svijetu (35/100.000). Ako pogledamo zadnja izvješća Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) koja je u Genovi 11. veljače objavila rezultate istraživanja konzumacije alkohola po državama svijeta, doznaje se da je u prosjeku svaki čovjek na Zemlji u godinu dana popio 6,1 litru čistog alkohola!  Rezultati pokazuju da su najveći potrošači Europljani te  stanovnici država bivšeg Sovjetskog Saveza. Ono što posebno zabrinjava , skoro  30 posto ukupnog alkohola koji se popije u godinu dana je iz „kućne radinosti“ koja su  posebno štetna. Kolika je opasnost od alkoholizma, govori podatak SZO-a koji   procjenjuje da je zbog prekomjerne konzumacije alkohola umrlo  2,5 milijuna ljudi u  svijetu, što je više od AIDS-a ili tuberkuloze!.

U Rusiji je, primjerice, jedna od pet smrti muških osoba uzrokovana alkoholom. Što se tiče Hrvatske per capita se  u prosjeku popije oko  12,5 litara alkohola na godinu, što  Hrvatsku  smješta pored Rusije, Velike Britanije i Francuske  koje su  samom vrhu konzumacije alkohola. Kod nas se  najviše konzumira vino (47 %) i pivo (37 %), dok se žestice pri dnu potrošnje  (15 %) Suprotna je situacija u  BiH, gdje se najviše piju žestoka pića (73 %), dok su pivo (23 % i vino (4 %) manje zastupljeni . Zapadne zemlje su dobro shvatile opasnosti koje donosi alkoholizam: u SAD je rapidno pala potrošnja alkohola (koje je bila izuzetno visoka nakon prohibicije 1928 do 80-tih) nakon široke društvene akcije kojom su alkoholizam i pušenje označeni kao glavni uzroci visokog mortaliteta u SAD. Slično je učinjeno u Francuskoj i Italiji gdje je potrošnja alkohola značajno pala nakon poduzimanja društvenih mjera (edukacija i sl.) za suzbijanje alkoholizma,

S druge strane , neke zemlje muku muče s problemom alkoholizma, koji u Irskoj i Škotskoj i dijelovima V. Britanije zadnjih godina  bilježi uzastopan porast. Administrativna zabrana  (prohibicija alkohola) se pokazala neuspješna mjera za suzbijanje alkoholizma (primjer  SAD iz 1928) , čini se da je pravi način borbe edukacija o štetnosti alkohola. Konačno, postavlja se pitanje: ako alkohol nije zabranjen ( osim u zemljama Bliskog istoka radi vjerskoh razloga) kolika je dopuštena količina alkohola koja se može koristiti bez posljedica? Odgovor nije jednostavan , jer alkohol nije nužan u ljudskoj ishrani,više se radi o tradiciji pijenja. Brojne kontrolirane, prospektivne studije ukazuju da je količina od 1 do 2 čaše vina dnevno ( srazmjerna količina aperitiva, mala doza žestice ili pivo) ona količina koju ljudski organizam može podnijeti bez posljedica sa mogućim benefitima na KVS sustav. Stoga duhoviti paradoks  na početku ovog teksta nudi i odgovor liječnicima kojima se nerijetko obraćaju pacijenti sa gore navedenim pitanjem.