Najčešći simptom je žareća bol u trbuhu, koja je posljedica kontakta želučane kiseline i otećenog dijela sluznice. Može se javiti u bilo kojem dijelu trbuha, no najčešća je u gornjem, između pupka i prsne kosti.

Peptički vrijed je rana na unutarnjoj stijenci želuca ili dvanaesnika, koji je u stvari početni dio tankog crijeva.

Najčešći simptom je žareća bol u trbuhu, koja je posljedica kontakta želučane kiseline i oštećenog dijela sluznice. Može se javiti u bilo kojem dijelu trbuha, no najčešća je u gornjem, između pupka i prsne kosti. Bol je jača kad je želudac prazan, posebice noću, a popušta nakon obroka. Hrana dovodi do neutralizacije kiseline na određeno vrijeme i ponaša se poput pufera. Nakon nekoliko dana ili tjedana tegobe se mogu ponoviti. Simptomi bolesti mogu biti i puno teži: povraćanje krvavog sadržaja, crna, katranasta stolica, povraćanje hrane, promjene apetita i gubitak na težini. Vrijed nastaje kad želučani sadržaj nagrize sluznicu stijenke i napravi ranicu, koja se može bitno povećati.

Bakterija Helicobacter pylori se danas smatra jednim od najvažnijih uzroka nastanka vrijeda. U većine ljudi bakterija je normalno prisutna u stijenci želuca te ko njih ne pravi nikavih problema. Međutim, ona može oštetiti sluznicu i tako započeti kaskadu daljnjih oštećenja. Prenosi se s osobe na osobu bliskim kontaktom, vodom ili hranom. Uzimanje analgetika i nesteroidnih antireumatika (aspirin, diklofenak, ibuprofen, ketoprofen i sl.), kao i kortikosteroida, ponekad dovede do oštećenja stijenke i stvaranja vrijeda. To je posebno izraženo, ako se lijek koristi natašte. Stoga, treba voditi računa o mogućim nuspojavama ovih lijekova, koji se previše koriste. Ako je potrebno, biolje je propisivati paracetamol. Paracetamol ne dovodi do vrijeda i ima dokazanu analgetsku vrijednost. I drugi lijekovi mogu oštećivati sluznicu želuca i dvanaesnika. To su najčešće bisfosfonati, kojima se liječi osteoporoza.

Neliječeni vrijed se može komplicirati unutarnjim krvarenjem koje se manifestira povraćanjem krvi ili crnom stolicom. Takvi bolesnici razvijaju anemiju i potrebno ih je liječiti u bolničkim uvjetima. Mogući ishod bolesti je perforacija stijenke želuca ili dvanaesnika, što zahtijeva hitno kirurško liječenje. Nakon sanacije zaostane ožiljak, ponekad uzrokujući stenozu i otežano prolaženje hrane. I tada je potrebno kirurško liječenje da bi se uspostavila normalna pasaža.

Dijagnoza se postavlja u pravilu kod gastroenterologa ezofagogastroduodenoskopijom (gastroskopija; EGDS). Ta se procedura izvodi savitljivim endoskopom na čijem je vrhu kamera, koja sliku prenosi na ekran. U slučaju da vrijed krvari, kroz taj aparat se može zaustaviti krvarenje. Ova pretraga se može izvesti i u kratkotrajnoj anesteziji. Ako je vrijed sumnjiv, s njegova ruba se uzme kliještima dio stijenke za mikroskopsku analizu (biopsija). Ona je obavezna za vrijed želuca. Biopsijom se dobije uzorak za mikroskopsku analizu (patohistološka dijagnoza). Na taj način se u tkivu otkriva i Helicobacter pylori, koja se još može detektirati iz krvi, stolice ili u izdahnutim plinovima. Ranije je dosta korišteno Rtg snimanje, danas izvodi samo izuzetno.

Liječenja je usmjereno na smanjenje lučenja želučane kiseline, jer je ona najodgovornija za nastanak oštećenja sluznice. Danas su najpotentniji lijekovi inhibitori protonske crpke (IPP).

Bez obzira o kojoj vrsti IPP lijeka se radi (pantoprazol, esomeprazol, lansoprazol, omeprazol i sl.) svi su podjednako učinkoviti u smanjenju lučenja kiseline. Blokatori H2 receptora (ranitidin, famotidinm, cimetidin) i antacidi se danas sve manje upotrebljavaju, potisnuti potentnijim lijekovima. Liječenje se provodi prosječno oko mjesec dana, a ponekad i dulje. Ako je dokazana inkekcija H. pylori potrebna je eradikacija s dva različita antibiotika kroz 7 dana, istovremeno s IPP-e. U slučaju da kontrolni test ukaže da nije uspjela eradikacija bakterije treba tijekom gastroskopije uzeti ponovno uzorak i poslati ga na mikrobiološku analizu. Naime pretjerana uporaba antibiotika dovodi do rezistencije i u slučaju ove bakterije.

Kod nekih bolesnika vrijed se ponavlja i po više puta. Najčešća pojava je tijekom proljeća i jeseni. Pušenje i značajnija upotreba alkohola često prate ovu bolest. Stresni način života, također, doprinosi učestalosti ove bolesti. Stoga, izbjegavanje pušenja, umjerenost u pijenju alkoholnih pića uz pridržavanje uputa liječnika o načinu uzimanja različitih lijekova, mogu značajno smanjiti pojavljivanje vrijeda želuca i dvanaesnika.