U rijetkim slučajevima javljaju se tumori perikarda. Ciste su načešći benigni perikardijalni tumori.

U rijetkim slučajevima javljaju se tumori perikarda. Ciste su načešći benigni perikardijalni tumori. Od malignih tumora mogu se javiti mezoteliom, sinovijalni sarkom. Perikard može biti zahvaćen i uslijed limfoma, leukemije.

U slučajevima konstriktivnog perikarditisa, srce je okruženo čvrstim perikardijalnim omotačem. Može biti prolazna pojava u akutnim perikarditisima. Vrlo rijetko postaje kroničan što može dovesti do srčanog zatajenja, nastanka atrofije miokarda i smrtnog ishoda. Najčešći uzrok konstriktivnog perikarditisa je kronična infekcija, kao što je tuberkuloza. U tim slučajevima terapija je medikamentozna, a često i kirurška.

Tamponada srca je sindrom koji dovodi do kompresije srca nakupljenim perikardijalnim izljevom koji onemogućava rad srca kao pumpe što može dovesti do smrtnog ishoda ukoliko se hitno ne intervenira. Tamponada srca može nastati u nekim bolestima perikarda ili krvarenja uslijed intervencijskih postupaka na srcu (elektrofiziološki zahvat, intervencije na koronarnim arterijama i srčanim zaliscima, kod postavljanja elektrostimulatora srca). U liječenju srčane tamponade neophodna je hitna evakuacija perikardijalne tekućine drenažom-perikardiocenteza. Perikardiocenteza je kontraindicirana u slučajevima disekcije aorte, postinfarktne rupture miokarda, a relativno je kontraindicirana kod koagulopatija, trombocitopenije ili uzimanja antikoagulantne terapije. U slučajevima koagulopatija prije perikariocenteze treba dati transfuziju krvnih preparata, trombocita ili faktora koagulacije.

U slučajevima disekcije aorte, traumatske ozljede perikarda (hemoperikard) i gnojnog (purulentnog) perikarditisa, liječenje je kirurško.

U dijagnostici perikardijalnih bolesti važan je pregled pacijenta uz auskultaciju srca i pluća. U svrhu što točnije dijagnoze i etiologije perikardijalne bolesti služe nam sljedeće dijagnostičke tehnike:

• EKG (elektrokardiogram)

• RTG (rendgen) srca i pluća

• CT (kompjuterizirana tomografija) srca i grudnog koša

• MR (magnetna rezonanca) srca

U nekim slučajevima potrebno je učiniti PET/CT (pozitronsku emisijsku tomografiju), invazivne dijagnostičke tehnike (kateterizacija srca).

Važno je utvrditi etiologiju bolesti perikarda, kao i hemodinamski utjecaj na srčanu funkciju.

Ponekad je potrebno učiniti biopsiju perikarda uz aspiraciju perikardijalnog izljeva kako bi se došlo do točne dijagnoze i uzroka bolesti. Važno je izljev analizirati citološki, mikrobiološki, imunološki.

U obradi i postavljanju točne dijagnoze treba učiniti laboratorijske pretrage krvi: kompletna krvna slika, upalni markeri, markeri lezije miokarda, biokemijski parametri, mikrobiološki i autoimuni testovi, testovi na pojedine viruse, PPD (test za tuberkulozu)…

 U liječenju perikardijalnih bolesti pristupa se etiološki i prema vrsti bolesti.

Kod tamponade srca neophodna je hitna intervencija-perikardiocenteza kako bi se odstranio perikardijalni izljev.

Perikarditis je najčešće idiopatski ili virusni koji prolaze spontano ili uz terapiju: acetilsalicilna kiselina ili nesteroidni antireumatik i kolhicin (većinom se koristi kod rekurentnih perikarditisa). Kortikosteroidi se koriste kod akutnog perikarditisa uslijed sistemne bolesti vezivnog tkiva ili terminalne faze bubrežnog zatajenja. Antibiotici se koriste za liječenje bakterijskog perikarditisa. Kod perikarditisa uslijed tumorske bolesti ili sistemne bolesti, terapija je usmjerena na osnovnu bolest.

Ponekad se kod konstriktivnog perikarditisa vrši kirurška resekcija perikarda.

Kod idiopatskih perikardijalnih izljeva koji ne uzrokuju simptome nije potrebna terapija, već ih samo kontroliramo u određenim vremenskim intervalima ultrazvukom srca, laboratorijskim pretragama krvi.

U 30% akutnog perikarditisa nastaju recidivi, a najčešće se javljaju uslijed autoimnih bolesti, a manje virusnih i tumorskih bolesti.