Kronične nezarazne bolesti uzrokuju 40 milijuna smrti godišnje u svijetu. Prema tome one su vodeći uzrok smrti.

Kronične nezarazne bolesti uzrokuju 40 milijuna smrti godišnje u svijetu. Prema tome one su vodeći uzrok smrti. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 70% smrti u svijetu uzrokovano je kroničnim nezaraznim bolestima. Kardiovaskularne bolesti uzrokuju 17,7 milijuna smrti godišnje, a zloćudne bolesti uzrokuju 8,8 milijuna smrti godišnje u svijetu. Postavlja se pitanje o mogućoj povezanosti između bolesti srca i zloćudnih bolesti. Odgovor na ovo pitanje  možemo pronaći u razultatima brojnih istraživanja o međusobnoj povezanosti bolesti srca i zloćudnih bolesti. Unazad više od 7 godina možemo u medicinskoj literaturi pratiti rezultate istraživanja o povezanosti između bolesti srca i zloćudnih bolesti. U studiji Hasina T. i suradnika koja je objavljena prošle godine ustanovljena je povezanost između čimbenika rizika za zloćudne bolesti i čimbenika rizika za kardiovaskularne bolesti. Isti autor sa suradnicima objavio je 2016. godine studiju u kojoj je ustanovljena međusobna povezanosti između zatajenja srca i karcinoma.

Zatajenje srca povezano je s povećenim morbiditetom i mortalitetom. Na morbiditet bolesnika sa zatajenjem srca utječu direktni kardijalni uzroci kao što su simptomi zbog zatajenja srca, ishemija miokarda i srčane aritmije ili ostala stanja kao što su anemija, infekcija i depresija te ostali nekardiogeni uzroci. Povezanost između bolesti srca i zloćudnih bolesti potvrdile su brojne studije, a rezultati istraživanja pokazuju povećanje rizika za karcinom za 70% u bolesnika sa zatajenjem srca. Hasin i suradnici proveli su istraživanje o mogućoj povezanosti zatajenja srca i karcinoma. U istraživanje su uključili 1616 bolesnika s infarktom miokarda srednje dobi 64  ± 1,5 godina, 60% bolesnika bili su muškarci. Iz istraživanja isključena su 535 bolesnika jer su već prije imali dijagnozu zatajenja srca i karcinom. Vrijeme praćenja bolesnika bilo je  4,9 ± 3,0 godina. Od ukupno 1081 bolesnika koji su zadovoljili kriterije za uključivanje u ispitivanje gotovo jedna četvrtina imala je infarkt miokarda s elevacijom ST-spojnice (STEMI), a 35% bolesnika imalo je infarkt prednje stijenke lijeve klijetke. Većina bolesnika (60%) bilo je podvrgnuto intervencijskom zahvatu tj. perkutanoj koronarnoj intervenciji (PCI) s implantacijom stenta. Zatajenje srca nakon infarkta miokarda dijagnosticirano je u 21% bolesnika tijekom praćenja. Bolesnici sa zatajenjem srca bili su 10 godina stariji od onih bez zatajenja srca. Žene su nakon infarkta miokarda imale češće zatajenje srca nego muškarci. U skupini bolesnika sa zatajenjem srca manje je bilo intervencija PCI nego u skupini bez zatajenja srca. Tijekom praćenja karcinom je dijagnosticiran u 8,2% bolesnika bez zatajenja srca te u 12,3% bolesnika sa zatajenjem srca. Razlika imeđu ovih dviju skupina u incidenciji karcinoma statistički je značajna. U skupini bolesnika sa zatajenjem srca najčešći je karcinom respiratornog sustava  u 29% i probavnog sustava u 29% slučajeva od svih karcinoma. U skupini bolesnika bez zatajenja srca karcinom respiratornog sustava dijagnosticiran je u 17% slučajeva, a karcinom probavnog sustava u 14% slučajeva od svih karcinoma.

U zaključku možemo naglasiti da bolesnici sa zatajenjem srca imaju više od dva puta veći rizik za karcinom nego bolesnici bez zatajenja srca.