Pacijenti koji imaju povišen krvni tlak, trebali bi se dodatno pripaziti i prikladno se zaštititi tijekom ove aktualne pandemije koronavirusa (COVID-19).

Razlog za to je što su prva istraživanja pokazala kako će ljudi s hipertenzijom vjerojatnije:

•          lakše oboljeti od COVID-19

•          imati teže simptome

•          češće preminuti od ove infekcije

Rizici visokog krvnog tlaka

Sve je veći broj podataka koji pokazuju veći rizik od infekcija COVID-19 i komplikacija kod ljudi s visokim krvnim tlakom. Analiza ranih podataka i iz Kine i iz SAD-a pokazuje da je povišeni krvni tlak najčešće postojeće stanje među hospitaliziranim osobama, a pogađa između 30% i 50% pacijenata. Ostale hospitalizacije uključuju rak, dijabetes ili bolesti pluća. Izvještaji iz Italije pokazuju da je više od 99% ljudi koji su umrli od virusa imalo jedno od ovih stanja – a 76% njih imalo je visok krvni tlak. Druga istraživanja pokazuju da osobe s visokim krvnim tlakom također imaju veću vjerojatnost da će umrijeti od koronavirusa. Njihov rizik otprilike je dvostruko veći od rizika ukupne populacije.

Koja je poveznica?

Slabiji imunološki sustav jedan je od razloga zbog kojeg ljudi s visokim krvnim tlakom i drugim zdravstvenim problemima imaju veći rizik od koronavirusa. Dugotrajna zdravstvena stanja i starenje slabe imunološki sustav pa je manje sposoban za borbu protiv virusa. Gotovo dvije trećine ljudi starijih od 60 godina imaju povišen krvni tlak. Stope smrtnosti od slučaja COVID-19 i prevalencija hipertenzije povećava se s godinama, dosežući 8,0% u starijoj dobnoj strukturi, odnosno više od 50% u dobi od 70 do 79 godina.

Prema drugoj hipotezi mogućnost povećanja rizika letalnih ishoda COVID-19 ne dolazi od same hipertenzije, već od određenih lijekova koji se koriste za njeno liječenje – ACE inhibitora i blokatora angiotenzinskih receptora (ARB). Teorija se temelji na činjenici da ACE inhibitori i ARB podižu razinu enzima nazvanog angiotenzin konvertirajući enzim 2 (ACE2) u tijelu, a da bi ušao u stanice, protein SARS Cov2 virusnog strukturnog šiljka mora se vezati upravo za ACE2 kojeg u ovom slučaju ima više. O ovoj se teoriji puno raspravljalo i postigla je velik publicitet. 

Posljednja ispitivanja bolesnika s potvrđenom COVID-19 mijenjaju pretpostavke u sigurnost tih lijekova. Analiza slučajeva i usporedba s kontrolnim grupama potvrdila je češću upotrebu ACE inhibitora i ARB-a u bolesnika od onih u kontrolnoj skupini, ali nakon korekcije podataka na veću prevalenciju osnovne kardiovaskularne bolesti, nije bilo dokaza da bi ACE inhibitori ili ARB bili povezani s različitim rizicima od COVID-19. Liječenje ACE inhibitorima i ARB-om čak je u nekim slučajevima povezano i s poboljšanim ishodima liječenja.

Objavljene su i dvije velike retrospektivne studije. Po jednoj nije bilo statističke povezanosti između upotrebe ACE inhibitora ili ARB-a i pozitivnog testa na koronavirus, dok druga studija nije pronašla vezu između bilo kojeg antihipertenzivnog lijeka (ACE inhibitori, ARB, beta-blokatori, blokatori kalcijevih kanala ili tiazidni diuretici) i povećane vjerojatnosti pozitivnog testa na koronavirus ili povećanog rizika od teškog oblika bolesti COVID-19. Također nema dokaza da ljudi imaju manje tešku sliku bolesti nakon ukidanja antihipertenzivne terapije. Ukidanje ovih lijekova iz terapije može pogoršati bolesti srca i bubrega. To također može povećati rizik od smrti.

Dio istraživanja sugerira da bi navedeni lijekovi COVID-19 mogli učiniti manje teškim.

Važno je prepoznati da do danas ne postoje slučajevi randomiziranih ispitivanja koji bi demonstrirali koristi ili rizike terapije ACE inhibitorima ili ARB-ima na incidenciju ili ishode COVID-19.

Mala je vjerojatnost da će ovi lijekovi pogoršati ozbiljnost COVID-19, dok je s druge strane velik broj dokumentiranih slučajeva komplikacija zdravstvenog stanja zbog loše kontrole krvnog tlaka koji ti lijekovi održavaju i u normalnim okolnostima bez COVID-19.

Neželjene posljedice ukidanja učinkovitog liječenja hipertenzije, bez odgovarajuće zamjene titrirane prema odgovarajućim mjerenjima krvnog tlaka i pod izravnim liječničkim nadzorom, mogla bi dovesti pacijente u povećani kardiovaskularni rizik. Uz to, upravljanje takvom titracijom zamjenske terapije u trenutku kada primarna zdravstvena zaštita daje prednost akutnoj bolesti u odnosu na rutinske, čini predloženu strategiju nepraktičnom i riskira daljnje komplikacije zdravstvenog stanja.

Slijedom toga, mnoga europska i međunarodna društva koja se bave hipertenzijom i zaštitom srca preporučaju nastavak terapije za visoki krvni tlak kako je propisano. U protivnom, pacijenti se izlažu povećanom riziku od srčanog ili moždanog udara.