Nagli, kratkotrajni gubitak svijesti se naziva sinkopa, a definiran je kao prolazni, samoograničavajući gubitak svijesti koji uobičajeno dovodi do pada tijela…

Nagli, kratkotrajni gubitak svijesti se naziva sinkopa, a definiran je kao prolazni, samoograničavajući gubitak svijesti koji uobičajeno dovodi do pada. Ovo stanje nastupa brzo, ali ubrzo nastupa i potpuni oporavak. Bolesnik je blijed, s niskim tlakom, nepokretan, oznojen, hladnih ruku i nogu uz plitko i ubrzano disanje, a teško mu se napipa i puls. Omaglica i osjećaj da će bolesnik izgubiti svijest (presinkopa) se razmatra skupa sa sinkopom jer imaju iste uzroke.

Glavni uzrok sinkope je prolazna slabija prokrvljenost mozga. Kardiološki uzroci ovog stanja mogu biti:

• oslabljena srčana akcija te posljedični smanjeni volumen krvi (radi aritmije ili slabije funkcije srca kao pumpe);
• nizak tlak (uzrokovan ortostatskom hipertenzijom – nakupljanje krvi u nogama tokom stajanja ili lijekovima);
• smanjena količina tekućine u cirkulaciji (hipovolemija);
• usporen rad srca ili širenje krvnih žila radi djelovanja autonomnog živčanog sustava (tzv. refleksna vazomotorna sinkopa).

Treba razlikovati i situacijsku sinkopu, tj. onu koja je uzrokovana kašljem, gutanjem, mokrenjem ili pri pražnjenju stolice. Do sinkope može doći i pri snažnim izljevima emocija (bol, strah, pogled na krv ili ozljedu). Sinkopu može izazvati pritisak na karotidni sinus (područje na vratu ispod kuta donje čeljusti), najčešće slučajno ili uskim ovratnikom kao i dugotrajno stajanje bez pomicanja (tzv. paradna sinkopa).  Zadržavanje daha pri slovkanju (najčešće kod djece),  također,  može dovesti do sinkope. Može se reći da ne treba biti zabrinut ako do potpunog oporavka bolesnika dođe nakon što je zauzeo ležeći položaj. Naravno, do sinkope može doći i kod bolesti središnjeg živčanog sustava te kod teške anemije, ali to nisu teme ovog izlaganja. Treba napomenuti da je često sinkopa i prvi rani simptom plućne embolije, ali takav događaj prati zaduha, ubrzano disanje, bol u prsima, cijanoza koža i nizak tlak.

Srećom, najčešće se radi o refleksnoj vazomotornoj sinkopi (pogotovo kod osoba mlađih od 40 i starijih od 60 god.). Ovakve sinkope uglavnom prate prethodni znaci (najčešće bljedilo lica, vrtoglavica i pojačano znojenje). Bolesti ostalih organskih sustava dvostruko češće su uzrok sinkope od kardivaskularnog sustava. Naročito ozbiljno treba shvatiti ponavljajuće sinkope tijekom djetinjstva jer ih mogu izazvati opasna stanja (epilepsija ili kardiogena aritmija).  

Pri dijagnostičkoj obradi sinkope važno je uzeti iscrpnu anamnezu o samom događaju. Kardiogena sinkopa naglo i spontano počinje i završava. Takvim bolesnicima je potrebno napraviti EKG te biokemijske markere srčanog udara. Nakon toga treba napraviti Holter EKG-a (praćenje EKG-a najkraće tijekom 24 h). Ako se monitoriranjem EKG-a ne identificira uzrok sinkope, treba napraviti ultrazvuk srca i ergometriju te, eventualno, testiranje na nagibnom stolu (dokazivanje refleksne vazomotorne sinkope). U obradu sinkope treba uključiti i neurologa kako bi se obradili svi mogući uzroci gubitka svijesti.

Mlade osobe koje nemaju kardiovaskularnu bolest ne zahtijevaju opsežnu obradu sinkope niti im je potrebno liječenje. S druge strane, sinkopa je loš prognostički znak kod bolesnika sa koronarnom bolesti, miokarditisom, kardiomiopatijom, aortnom stenozom ili ventrikulskim aritmijama. Kod usporenog i nepravilnog rada srca (bradiaritmija i totalni AV blok), liječenje se provodi ugradnjom trajnog elektrostimulatora srca (pace maker). Ponavljajuće ventrikulske tahiaritmije liječe se ugradnjom implantabilnih defibrilatora. Ostala stanja koja dovode do kardiogene sinkope liječimo rješavanjem osnovne bolesti što je u nekim slučajevima moguće lijekovima (miokarditis i kardiomiopatija), ugradnjom stentova u koronarne arterije (koronarna bolest) ili kardikirurškim zahvatima (višežilna koronarna bolest ili teška aortna stenoza).