Hipertenzivni sindrom u trudnice i djeteta

Hipertenzija u trudnoći predstavlja jedan od glavnih čimbenika rizika morbiditeta i mortaliteta kako za majku tako i za dijete. Trudnica s hipertenzijom je pod povećanim rizikom razvoja ozbiljnih komplikacija.

Hipertenzija u trudnoći predstavlja jedan od glavnih čimbenika rizika morbiditeta i mortaliteta kako za majku tako i za dijete. Trudnica s hipertenzijom je pod povećanim rizikom razvoja ozbiljnih komplikacija kao što su abrupcija placente, cerebrovaskularni incident, zatajivanje organa i diseminirana intravaskulana koagulacija. Kod fetusa je povećan rizik intrauterinog zastoja u rastu, preranog rođenja i intrauterine smrti.
Hipertenzija u trudnoći se danas definira prema apsolutnim vrijednostima arterijskog tlaka        > 140/90 mmHg, rjeđe kao porast tlaka u drugom trimestru u odnosu na bazalne vrijednosti iz prvog trimestra. Važno je potvrditi povišene vrijednosti tlaka u barem dva mjerenja. Podjela:Kronična hipertenzija -vrijednosti tlaka >140/90 mmHg prije trudnoće ili porast prije 20. tjedna trudnoće. Traje obično preko 42 dana nakon poroda. Može biti povezana s proteinurijom. Gestacijska hipertenzija – hipertenzija inducirana trudnoćom, javlja se obično nakon 20. tjedna trudnoće. Može biti prisutna i proteinurija. Gestacijska hipertenzija udružena sa značajnom proteinurijom (>500 mg/dU) naziva se pre-eklampsija. Obično prolazi unutar 42 dana od poroda.Kronična hipertenzija uz superponiranu gestacijsku hipertenziju i proteinuriju –  karakteririzirana je daljnjim pogoršanjem arterijskog tlaka i porastom proteinurije > 3 g/dU nakon 20. tjedna trudnoće. Neklasificirana hipertenzija u trudnoći – pojava hipertenzije nakon 20. tjedna trudnoće, bez ranije anamneze o povišenom tlaku. Evaluacija je potrebna nakon 42 dana po porodu. U slučaju normotenzije, stanje se klasificiran kao gestacijska hipertenzija. Ako hipertenzija traje, radilo se vjerojatno o kroničnoj hipertenziji. Edemi se javljaju u > 60% zdravih trudnica i ne koriste se više u dijagnozi pre-eklampsije
Hipertenzija u trudnoći, osobito gestacijska hipertenzija, može imati za posljedicu promjene u hematološkim, bubrežnim i jetrenim nalazima.

Bolesnice s esencijalnom hipertenzijom i normalnom renalnom funkcijom imaju dobru prognozu. One su kandidati za nefarmakološko liječenje s obzirom da nema dokaza da farmakološko liječenje ima utjecaja na ishod trudnoće. Preporuča se kratka hospitalizacija radi isključenja pre-eklampsije. Hitna je hospitalizacija potrebna kod tlaka >170/110 mmHg. Nefarmakološke mjere liječenja treba uvesti u trudnica s arterijskim tlakom do 149/99 mmHg a one obuhvaćaju: povremeno mirovanje na lijevom boku; normalnu dijetu bez restrikcije soli; mjere za smanjivanje incidencije pre-eklampsije: nadoknada kalcija (2g/dan), riblje ulje i davanje acetilsalicilne kiseline nisu pokazle nedvojbeno koristan učinak. Određeni povoljni rezultati opaženi su kod davanja niskih doza aspirina trudnicama s ranim nastankom pre- eklampsije (< 28 tjedana). Redukcija tjelesne težine se ne preporuča u pretilih trudnica
Iako je cilj liječenja hipertenzije u trudnoći smanjenje  rizika majke, odabrani lijekove  moraju biti sigurni i za fetus. Trudnice s kroničnom hipertenzijom nastavljaju svoje dosadašnje liječenje osim ACE inhibitorom ili blokatorom angiotenzinskih receptora koji su kontraindicirani u trudnoći.  Granična vrijednost tlaka od 140/90 mmHg za početak liječenje odnosi se na: bolesnice s kroničnom hipertenzijom i oštećenjem ciljnih organa; bolesnice s gestacijskom hipertenzijom bez proteinurije ili ranije hipertenzije prije 28. tjedna trudnoće; bolesnice s gestacijskom hipertenzijom i proteinurijom; bolesnice s kroničnom hipertenzijom i superponiranom gestacijskom hipertenzijom
Za ostale su granične vrijednosti započimanja liječenje 150/95 mmHg. Lijekovi izbora su metildopa, labetalol, atenolol, nifedipin. U pre-eklampsiji lijekovi izbora su atenolol, labetalol, urapidil. U eklampsiji lijek izbora je magnezijev sulfat. Diuretici nisu lijek izbora, osobito ne  u pre-eklampsiji gdje je volumen plazme smanjen. Indicirani su jedino uz pridruženu oliguriju. Indukcija poroda je indicirana uz gestacijsku hipertenziju s proteinurijom i drugim pridruženim stanjima kao što su poremećaji vida, koagulopatija, fetalni distres.

 Svi antihipertenzivi se izlučuju u mlijeku. Većina se izlučuje  u niskim koncentracijama osim propranolola i nifedipina čije su koncentracije u mlijeku podjednake koncentraciji u plazmi majke. Treba imati na umu i da kod supresije laktacije bromokriptinom može doći do porasta tlaka.
 Osim što hipertenzija u trudnoći nosi povećani KV rizik komplikacija tijekom same trudnoće kod majke, povezana je i s povećanim KV rizikom u kasnijem životu. Tome govore u prilog sve veći broj studija koje su našle da rizik razvoja trajne hipertenzije raste 3,7x, rizik nastanka ishemične bolesti srca 2-7x dok najveći rizik nosi hipertenzivni sindrom kod majke udružen s intrauterinom zastojem u rastu i/ili preranim porodom djeteta kod kojeg je zabilježen 11x veći rizik smrtnosti od ishemičke bolesti srca u kasnijem životu. Zbog svega navedenog vrlo je važno  redovito kontrolirati takve žene, razvijati svijest o potrebi zdravog života, reducirati KV čimbenike rizika te pravovremeno liječiti manifestne bolesti. Slična situacija je i kod djece rođene iz trudnoća kompliciranih hipertenzivnim sindromom. Zbog neadekvatnog intrauterinog razvoja (preranog poroda, intrauterinog zastoja u rastu…) dolazi do strukturnih i funkcionalnih promjena u organizmu fetusa koje, trenutno doprinose boljem preživljavanju, ali dugoroćnu mogu imati za posljedicu  sklonost razvoju kroničnih bolesti u kasnijem životu (tzv. „fetalno programiranje“). Povezanost niske porođajne težine i arterijskog tlaka je dokazana u mnogim studijama na različitim populacijama i u svim dobnim skupinama  (Barkerova hipoteza).  Velike metaanalize na više od 400 000 ispitanika svih dobnih skupina, našle su inverznu povezanost arterijskog tlaka i porođajne težine i to u prosjeku za svaki kilogram porasta porođajne težine smanjenje sistoličkog tlaka za 2-4 mmHg. Također je opažen i povećan rizik bubrežnog oštećenja. Brojni su mehanizmi koji se istražju a najznačajnijima se čine smanjen broj nefrona i neadekvatni vaskularni razvoj. S obzirom na sadašnje spoznaje, dobra perinatalna  skrb, prevencija intrauterinog zastoja u rastu i niske porođajne težine kao i razvijenje zdravih životnih navika od najranijeg djetinjstva treba imati značajno mjesto u smanjivanju sklonosti razvoja hipertenzija i dugih metaboličkih komplikacija u kasnijem životu a time i značajnu ulogu u smanjivanju morbiditeta i mortaliteta od kardiovaskularnih bolesti.

 
Literatura:

  • Cifkova R. Hypertension in pregnancy:Recomendations for diagnosis and treatment. European Society of Hypertension Scinetific Newsletter: Update on hypertension management 2011;12:2r
  • Podymow T, August P. Antihypertensive drugs in pregnancy. Semin Nephrol 2011;31(1):70-85
  • Williams D. Long-term complications of preeclampsia. Semin Nephrol 2011;31(1):111-122
  • Moser M, Brown CM, Rose CH, Garovic VD. Hypertension in pregnancy:is it time for new approach to treatment? J Hypertens 2012;20:1092-1100
  • Barker DJ, Bagby SP. Developmental antecedents of cardiovascular disease: a historical perspective. J Am Soc Nephrol. 2005 Sep;16(9):2537-44.
  • Gluckman PD, Hanson MA, Cooper C, Thornburg KL. Effect of in utero and early-life conditions on adult health and disease. N Engl J Med. 2008 Jul 3;359(1):61-73.
  • Zandi-Nejad K, Luyckx VA, Brenner BM. Adult hypertension and kidney disease: the role of fetal programming. Hypertension. 2006 Mar;47(3):502-8.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

ACNES

ACNES – 3. dio

Liječenje ACNES-a. ACNES (Sindrom uklještenja prednjeg kožnog živca) se može dijagnosticirati primjenom lokalne injekcije anestetika u kanal u ravnom trbušnom mišiću gdje prolazi zahvaćeni kožni živac. Injekcija lokalnog anestetika blokira osjet u živcu, ali se pretpostavlja i da smanjuje pritisak u kanalu koji uzrokuje uklještenje živca. Studije su potvrdile pozitivan učinak lokalne injekcije anestetika kod […]

Post

Može li post imati negativne ishode za trudnoću?

Ashwagandha

Borba protiv stresa: kako rodiola i ashwagandha mogu pomoći

Određene biljke posjeduju adaptogena svojstva odnosno imaju sposobnost pojačati učinkovitost odgovora organizma na tjelesne, kemijske ili biološke stresore. Rhodiola rosea i ashwagandha (Withania somnifera ili indijski ginseng) su poznati biljni adaptogeni koji potiču otpornost organizma na stres suprotstavljajući se simptomima povezanim sa stresom poput tjeskobe, nervoze, iritabilnosti, nesanice i depresije. Španjolski znanstvenici analizirali su do […]

Alergijski rinitis

Dobrim bakterijama protiv alergijskog rinitisa

Svake godine dolaskom toplijeg vremena aktualnom temom postaju alergijske bolesti gornjeg dišnog sustava, među kojima se najčešće ističe alergijski rinitis. Što je alergijski rinitis? Alergijski rinitis je upalna bolest nosne sluznice koja nastaje zbog pretjerane osjetljivosti na neke tvari iz okoliša s kojima u dodir dolazimo putem dišnog sustava, zrakom, odnosno, udisanjem. Prepoznajemo ga po […]

Adenovirusi

Infekcije adenovirusima u dječjoj dobi

Adenovirusi kod ljudi uzrokuju različite kliničke slike u kojima je uglavnom zahvaćen respiratorni sustav, oči, te gastrointestinalni sustav. Većina infekcija ovim virusima je blagog tijeka, ali su ponekad mogući i teži oblici bolesti koji zahvaćaju živčani sustav, srce i druge organe, a najugroženija su novorođenčad i djeca s oslabljenim imunološkim sustavom. Zašto djeca obolijevaju od […]

Endometrioza

Endometrioza – trebam li potražiti drugo mišljenje?

Iz iste kategorije

Kardiologija

Smjernice Europskog kardiološkog društva za bolesnike: Prevencija srčanožilnih bolesti – 2. dio

5. Odrasle osobe svih dobi trebale bi najmanje 150-300 minuta u tjednu primjenjivati umjerenu tjelesnu aktivnost ili 75-150 minuta u tjednu primjenjivati tjelesnu aktivnost visokog intenziteta. Ukoliko ne možete ove ciljeve postići, budite aktivni koliko možete, jer je bilo koja aktivnost bolja od neaktivnosti. 6. Temelj prevencije srčanožilnih bolesti su zdrave prehrambene navike: usvojite mediteranski […]

Kardiologija

Smjernice Europskog kardiološkog društva za bolesnike: Prevencija srčanožilnih bolesti – 1. dio

prestati pušiti, slijediti preporuke o zdravim životnim navikama, sistolički arterijski tlak < 160mmHg osobama bez poznate srčanožilne bolesti, osobama s poznatom srčanožilnom bolešću, osobama s posebnim zdravstvenim poteškoćama (prisutna šećerna bolest ili kronična bubrežna bolest) Procjenu srčanožilnog rizika obavlja liječnik koristeći određene modele i izračune uzimajući u obzir dob, visinu arterijskog tlaka, razinu kolesterola, pušenje, […]

Kardiologija

Bolesti srčanih zalistaka – 2. dio

Evaluaciju bolesnika s BSZ obuhvaća postavljanje dijagnoze bolesti, procjenu njezine težine i daljnju prognozu bolesti. O tome ovisi i daljnje terapijsko postupanje. Konačnu odluku o daljnjem konzervativnom ili invazivnom operativnom liječenju, odluku donosi kardiološki tim kojeg čine kardiolog, kardiokirurg, anesteziolog, te po potrebi i drugi specijalisti. Ovakvi timovi su neophodni kod visokorizičnih bolesnika ili onih […]

Kardiologija

EKG – molim Vaše stručno mišljenje

Kardiologija

Bolesti srčanih zalistaka – 1. dio

U našem srcu postoje četiri srčana zaliska: mitralni, aortni, pulmonalni i trikuspidalni. Oni imaju ulogu jednosmjernih srčanih ventila za propuštanje krvi između srčanih klijetki i pretklijetki, te lijeve klijetke i aorte (aortni zalistak). Za njihovu normalnu funkciju potrebno je osim njihove normalne građe i normalna struktura i funkcija ostalih dijelova srca. Bolesti srčanih zalistaka (BSZ) […]

Kardiologija

Genetske bolesti aorte – 2. dio

Sindrom tortuoznih (zakrivljenih) arterija nasljeđuje se autosomno recesivno. Ovo je vrlo rijetka bolest. Nastaje zbog mutacije gena SLC2A10 uz poremećaj sinteze vezivnog tkiva. Kod ovih bolesnika zahvaćene su srednje velike i velike arterije. Može nastati elongacija i abnormalno zakretanje aorte uz  proširenje u obliku aneurizme. Postoji opasnost puknuća stijenke aorte i drugih zahvaćenih arterija. Uz […]

Kardiologija

Genetske bolesti aorte – 1. dio

Najčešće nasljedne bolesti aorte su aneurizma (proširenje), ruptura (puknuće), disekcija (raslojavanje stijenke), koarktacija, odnosno suženje aorte. Pojedine bolesti aorte javljaju se u sklopu pojedinih sindroma, ali i samostalno. Najčešći nasljedni sindromi koji uključuju i bolesti aorte su Marfanov sindrom i Loeys-Dietz sindrom. Marfanov sindrom se nasljeđuje autosomno dominantno. U sklopu ovog sindroma zahvaćeno je više […]

Kardiologija

Bol u grudima i ramenu – što je uzrok tome?