Infektivni endokarditis (IE) je bolest srčanih zalistaka uzrokovana bakterijama. Najčešći uzročnici IE su bakterije: streptokoki i stafilokoki. Incidencija IE u razvijenim zemljama je 15-60 oboljelih na milijun stanovnika godišnje. U nerazvijenim i zemljama u razvoju IE se češće javlja u mlađoj populaciji dobne skupine 25 do 30 godina zbog i dalje veće incidencije reumatske vrućice u tim zemljama. IE je bolest i dalje visokog mortaliteta 10-30%. Unatrag 20 godina incidencija bolesti i mortaliteta je približno ista unatoč poboljšanoj antibiotskoj i kirurškoj terapiji. Tome doprinosi sve veći broj starije populacije, sve veći broj kirurških intervencija na srcu s implantacijom srčanih zalistaka i različitih srčanih uređaja (elektrostimulatora, defibrilatora). U starijih osoba veći je rizik IE zbog nastanka degenerativnih promjena srčanih zalistaka i većeg broj implantiranih srčanih uređaja u toj dobi.

Osnovni patofiziološki mehanizam IE je bakterijemija (prisustvo bakterija u krvi).

Prilikom oštećenja kože, sluznice usne šupljine, probavnog ili urogenitalnog trakta otvara se put za ulazak bakterija u krvotok. Tada, na prethodno oštećenim srčanim zaliscima (prirođena ili stečena oštećenja) ili umjetnim zaliscima, postoji rizik nakupljanja bakterija i trombocita koji stvaraju nakupine koje zovemo vegetacije. U procesu nastanka vegetacija na srčanim zaliscima nastaju oštećenja tkiva zalistaka koji postaju insuficijentni. Destrukcija ovim upalnim procesom se može proširiti u okolno srčano tkivo što dovodi do nastanka apscesa, pseudoaneurizmi, fistula. U pojedinim slučajevima može se odvojiti dio vegetacije za srčanog zaliska kao embolus i otići u krvnu cirkulaciju. Vegetacije u lijevom dijelu srca koje emboliziraju dovode do nastanka cerebrovaskularnog inzulta, a rjeđe metastatske infekcije. Vegetacije u desnom dijelu srca ukoliko emboliziraju dovode do plućnih apscesa i pneumonija.

Dijagnoza IE se temelji na kliničkoj slici (povišena tjelesna temperatura, zimica, tresavica, bol u grudima, tahikardija), identifikaciji bakterije u krvi (hemokultura) i slikovnim dijagnostičkim tehnikama: transtorakalna i transezofagijska  ehokardiografija (ultrazvuk srca), kompjutorizirana tomografija, pozitronska emisijska tomografija (PET/CT), magnetna rezonanca.

Nalaz pozitivne hemokulture uz povišene upalne parametre u krvnim laboratorijskim nalazima i ehokardiografski nalaz vegetacija na srčanim zaliscima uz kliničku sliku najčešće su dovoljni u postavljanju dijagnoze IE.

Ehokardiografija je slikovna metoda koja je lako dostupna i može se primijeniti uz bolesnički krevet, a može dokazati vegetacije na srčanim zaliscima, apscese, fistule, pseudoaneurizme, insuficijenciju zalistaka, popuštanje umjetnih zalistaka. Možemo je učestalo primjenjivati tijekom praćenja bolesti, nema rendgenskih zračenja.

Unatoč poboljšanim dijagnostičkim i terapijskim postupcima, IE je i dalje bolest visokog mortaliteta i visokog rizika nastanka komplikacija. Stoga je veoma važna prevencija IE. Važna je edukacija rizičnih bolesnika o što boljoj higijeni, osobito oralnoj i dentalnoj, a prilikom uvođenja venskih katetera i invazivnih postupaka treba se pridržavati aseptičkih mjera.

Liječenje IE se provodi u bolnici pod vodstvom tima liječnika različitih specijalnosti: kardiologa, kardiokirurga i infektologa. Ovisno o kliničkoj slici i razvoju komplikacija uključuju se i drugi specijalisti: neurolog, intervencijskih radiolog, anesteziolog.

Liječenje IE se temelji na antibiotskoj terapiji prema nalazu antibiograma, a u 50% bolesnika potrebna je i kirurška intervencija. Operativni zahvat je indiciran u slučajevima nekontrolirane infekcije, perzistentnog srčanog zatajenja, nastanka lokalnih komplikacija na srcu i kod visokog rizika nastanka embolusa.