Lijekovi, kao što su diuretici, vazodilatatori i inotropni agensi, poboljšavaju kliničke znakove i simptome te hemodinamiku, ali nisu pokazali učinkovitost u smanjenju smrtnosti.

Lijekovi, kao što su diuretici, vazodilatatori i inotropni agensi, poboljšavaju kliničke znakove i simptome te hemodinamiku, ali nisu pokazali učinkovitost u smanjenju smrtnosti tijekom niza godina upotrebe u liječenju akutnog zatajivanja srca. Prošlo je desetljeće od prva dva velika randomizirana klinička istraživanja u akutnom zatajivanju srca i tijekom kojeg je za liječenje akutnog zatajivanja srca u SAD-u registriran samo neseritid, a u Europskoj uniji samo levosimendan.^1,2

Danas su u središtu pažnje istraživača lijekovi, koji ne samo da utječu na klinički status i srčanu funkciju, već na kratkoročnu i dugoročnu prognozu. Većinom se radi o novim diureticima (antagonistima adenozinskih A1 receptora, antagonistima vazopresinskih receptora, natriuretski peptidi), čija je značajka intenziviranje natriureze uz očuvanje bubrežne funkcije.³ Zbog svog vazodiltacijskog djelovanja može biti značajan i humani peptid relaksin, dok se zbog očekivanog patofiziološkog djelovanja istražuju i direktni inhibitori renina, inhibitori sinteze aldosterona i antagonisti aldosteronskih receptora.⁴ Rezultati istraživanja inotropnog liječenja pokazuju da bolesnici koji ih uzimaju imaju lošiju prognozu, stoga se istražuju skupine lijekova čijom se primjenom ne povećava intracelularna koncentracija kalcija, ne raste potrošnja kisika u miokardu te nema aritmogeneze.⁵ Tim skupinama pripada levosimendan, koji pojačava osjetljivost vezanja kalcijevih iona za miofibrile uz otvaranje kalijevih kanala, te luzoinotropi bez kronotropnog djelovanja i aktivatori srčanog miozina.⁶

Temelj liječenja akutnog zatajivanja srca je provođenje diuretskog liječenja i to tzv. diureticima Henleove petlje među kojima je najpoznatiji furosemid. Danas je jedna od alternativnih strategija diuretskom liječenju kod bolesnika s kardiorenalnim sindromom tip I, koji se javlja u 25-33% bolesnika s akutnim zatajivanjem srca, provođenje postupaka hemodijafiltracije. Međutim, to liječenje, prema rezultatima CARRESS-HF istraživanja američke mreže za liječenje zatajivanja srca, dovodi do značajnije pojavnosti štetnih događaja i deterioracije bubrežne funkcije u poredbi s liječenjem furosemidom.⁷

Ostalo je još uvijek pitanje kako pravilno provoditi diuretsko liječenje jer nema dovoljno randomiziranih prospektivnih studija. Već je prije 15 godina splitska grupa istraživača pokazala da je u liječenju refraktornog zatajivanja srca kontinuirana infuzija furosemida superiornija u količini ukupne diureze i u natriurezi u odnosu na intermitentno bolusno liječenje furosemidom istih ukupnih doza.⁸ Izgleda da razlike između kontinuiranog i bolusnog liječenja furosemidom u akutnom zatajivanju srca prema rezultatima DOSE istraživanja već spomenute američke mreže nema.9 Međutim, značajnost tog istraživanja jest potvrda da velike doze furosemida ne pogoršavaju bitno bubrežnu funkciju unatoč teoretskim postavkama i ranijim opažanjima.⁹

Nažalost i dalje nije riješeno pitanje visoke učestalosti smrtnosti, rehospitalizacija i javljanja na pregled zbog simptoma u bolesnika liječenih od akutnog zatajivanja srca.

Literatura:
1. Publication Committee for the VMAC Investigators (Vasodilatation in the Management of Acute CHF). Intravenous nesiritide vs nitroglycerin for treatment of decompensated congestive heart failure: a randomized controlled trial. JAMA 2002;287:1531–40.
2. Cuffe MS, Califf RM, Adams KF i sur. Short-term intravenous milrinone for acute exacerbation of chronic heart failure: a randomized controlled trial. JAMA 2002;287: 1541–7.
3. Tamargo J, Amorós I, Barana A, Caballero R, Delpón E. New investigational drugs for the management of acute heart failure syndromes. Curr Med Chem 2010;17:363-90.
4. Teerlink JR, Metra M, Felker GM i sur. Relaxin for the treatment of patients with acute heart failure (Pre-RELAX-AHF): a multicentre, randomised, placebo-controlled, parallel-group, dose-finding phase IIb study. Lancet 2009;373:1429-39.
5. Teerlink JR, Metra M, Zacà V i sur. Agents with inotropic properties for the management of acute heart failure syndromes. Traditional agents and beyond. Heart Fail Rev 2009;14:243-53.
6. Tamargo J, Caballero R, Gómez R, Barana A, Amorós I, Delpón E. Investigational positive inotropic agents for acute heart failure. Cardiovasc Hematol Disord Drug Targets 2009;9:193-205.
7. Bart BA, Goldsmith SR, Lee KL i sur. Ultrafiltration in decompensated heart failure with cardiorenal syndrome. N Engl J Med 2012. DOI: 10.1056/NEJMoa1210357.
8. Pivac N, Rumboldt Z, Sardelić S i sur. Diuretic effects of furosemide infusion versus bolus injection in congestive heart failure. Int J Clin Pharmacol Res 1998;18:121-8.
9. Felker GM, Lee KL, Bull DA i sur. Diuretic strategies in patients with acute decompensated heart failure. N Engl J Med 2011;364:797