Prevalencija šećerne bolesti otprilike je 8% odrasle populacije, a predviđa se dvostruko povećanje u sljedećih 12-15 godina.

U vrijeme postavljanja dijagnoze šećerne bolesti često je već prisutna i ateroskleroza. Koronarna bolest srca vodeći je uzrok smrti kod dijabetičara. Zbog toga je najvažnija pravodobna dijagnoza i stratifikacija rizika za poboljšanje ishoda bolesti. Prisutnost stabilne angine pektoris u bolesnika sa šećernom bolešću tip 2 komplicirana je izraženijom aterosklerozom koronarnih arterija nego kod nedijabetičara.

Osim toga, ishemija miokarda već je izražena kod prvog pregleda bolesnika sa šećernom bolešću. Dijabetičari s anginom pektoris imaju slabije izražene simptome angine te kod njih ishod bolesti ovisi o ishemiji miokarda, a ne o simptomima. Šećerna bolest neovisni je čimbenik rizika za razvoj ateroskleroze, a koronarna bolest srca vodeći je uzrok morbiditeta i mortaliteta kod  dijabetičara.

Stabilna angina pektoris prezentira se bolima u prsima u naporu ili emocionalnom stresu. Simptomi angine pojačavaju se u naporu, kod izlaganja hladnoći i nakon obilnijeg obroka, a prestaju u mirovanju i/ili nakon uzimanja nitroglicerina. Klinička prezentacija angine pektoris kod bolesnika sa šećernom bolešću često je komplicirana zbog nedostatka kliničkih simptoma angine pektoris. Bolesnici se mogu prezentirati nedostatkom zraka tj. dispnejom pri naporu ili su bez simptoma iako imaju prisutnu značajnu ishemiju miokarda.

Tiha ishemija miokarda tj. ishemija bez simptoma otkriva se na testu opterećenja – ergometriji u 17-59% bolesnika sa šećernom bolešću tip 2. Tihu ishemiju miokarda možemo otkriti i snimanjem EKG-a tijekom 24 sata (Holter EKG). Rana klinička detekcija ishemije miokarda izazov je za liječnike jer su kod dijabetičara vrlo često prisutni atipični simptomi i tiha ishemija miokarda. Od ostalih dijagnostičkih metoda na raspolaganju su nam MSCT koronarografija, stress ehokardiografija, SPECT i stress magnetna rezonancija.

Također su nam od koristi biomarkeri kao prediktori rizika za ishemijske događaje u bolesnika sa šećernom bolešću tip 2. Poznata su dva biomarkera; interleukin-6 i aktivin A, koji su povezani s kardiovaskularnim događajima i mortalitetom. Za liječenje bolesnika sa stabilnom anginom pektoris i šećernom bolešću tip 2 koristimo antianginozne lijekove za kontrolu simptoma i smanjenje ishemije miokarda. Cilj liječenja ovih bolesnika je smanjene simptoma, poboljšanje kvalitete života i prevencija kardiovaskularnih događaja. Isti je cilj liječenja i za bolesnike nedijabetičare s anginom pektoris. Osim promjena životnih navika kao što je dijetalna prehrana, redovita tjelesna aktivnost, edukacija bolesnika i revaskularizacija miokarda ako je potrebna kao treći važan stup optimalnog liječenja stabilne angine pektoris u bolesnika sa šećernom bolešću tip 2.

Povećani morbiditet i mortalitet bolesnika koji imaju šećernu bolest i koronarnu bolest srca s prisutnim više od jednog čimbenika rizika snažan je razlog za agresivniji pristup sekundarnoj prevenciji kod svakog bolesnika. Na kraju umjesto zaključka najava novog članka o kontroli simptoma ishemije lijekovima kao što su nitrati, beta-blokatori, ranolazin, nikorandil, blokatori kalcijskih kanala, ivabradin, trimetazidin, zatim o prevenciji neželjenih kardiovaskularnih događaja i o mogućnostima revaskularizacije miokarda.