Fibrilacija atrija najčešća je aritmija srca i povezana je s povećanom smrtnošću i rizikom nastanka  moždanog udara.

Fibrilacija atrija najčešća je aritmija srca i povezana je s povećanom smrtnošću i rizikom nastanka  moždanog udara. Učestalost fibrilacije atrija značajno je povećana u starijih bolesnika. Sličnost je u tome da je i koronarna bolest srca također češća u starijih bolesnika, a većina ovih bolesnika ima obje bolesti. Osim toga, fibrilacija atrija i koronarna bolest srca imaju zajedničku pozadinu  nastanka tj. dugotrajno hemodinamsko ili metaboličko oštećenje stjenke atrija ili stjenke koronarnih arterija. Bolesnici s fibrilacijom atrija imaju znatno češće pridruženu koronarnu bolest srca u usporedbi s onima koji su u sinusnom ritmu. S druge strane bolesnici s aterosklerozom češće imaju pridruženu fibrilaciju atrija. Osim toga, bolesnici s akutnim koronarnim sindromom  imaju lošiji ishod ako imaju pridruženu fibrilaciju atrija, što je dokazano praćenjem hospitalnog, jednomjesečnog i godišnjeg ishoda. Podaci iz literature pokazuju prevalenciju koronarne bolesti srca u bolesnika s fibrilacijom atrija  6,4% -19% u Japanu i 18% -34% u zapadnim zemljama.

Što se tiče incidencije koronarnih događaja u bolesnika s fibrilacijom atrija rezultati studija su dosta različiti. U koronarne događaje spadaju hospitalizacije zbog akutnog infarkta miokarda, nestabilne angine pektoris i stabilne angine pektoris. Rezultati studija pokazuju incidenciju koronarnih događaja 1,9% godišnje, te incidenciju nefatalnog infarkta miokarda 1,36% i nestabilne angine 5,95%.

CHADS2 bodovni sustav prediktor je koronarnih događaja. Ovaj bodovni sustav dobro je etabliran za stratifikaciju rizika nastanka moždanog udara u bolesnika s fibrilacijom atrija.Rezultati istraživanja pokazuju koristi u proširenju stratifikacije rizika i za nastanak koronarnih događaja. Ustanovljena je značajna linearna povezanost između CHADS2 bodovnog sustava i godišnje pojavnosti koronarnih događaja. Međutim, neovisni prediktori incidencije koronarnih događaja imaju ograničenje kod koronarne bolesti srca u anamnezi i u starijim dobnim skupinama. Fibrilacija atrija i koronarna bolest srca dijele zajedničku pozadinu i brojne zajedničke čimbenike rizika, ali patogeneza i okidač akutnih događaja može biti različit.

Antitrombotska terapija indicirana je u bolesnika s fibrilacijom atrija i koronarnom bolešću srca. Peroralna antikoagulantna terapija vrlo je važna u liječenju bolesnika s fibrilacijom atrija zbog smanjenja rizika nastanka moždanog udara. Bolesnici s fibrilacijom atrija koji imaju pridruženu koronarnu bolest srca mogu primati antitrombocitnu terapiju zajedno s antikoagulantnom terapijom tzv. dvojnu terapiju. Neke skupine bolesnika primaju i uz ovu terapiju i acetilsalicilnu kiselinu te su oni na tzv. trojnoj terapiji. Dvojna i trojna terapija povećava rizik nastanka krvarenja. Multicentrična studija WOEST uključila je u ispitivanje bolesnike koji su primali dvojnu ili trojnu terapiju nakon perkutane koronarne angioplastike i implantacije stenta. Vršena je usporedba učestalosti krvarenja između bolesnika koji su primali dvojnu ili trojnu terapiju i onih koji su primali samo antikoagulantu terapiju. Rezultati su pokazali veću učestalost krvarenja u bolesnika koji su primali dvojnu ili trojnu terapiju. Smrtnost nakon godinu dana praćenja bila je značajno niža u bolesnika koji su bili na dvojnoj ili na trojnoj terapiji. Liječnici bi trebali procijeniti težinu ili simptome obje bolesti tj. fibrilacije atrija i koronarne bolesti srca. Potom bi trebali pažljivo odvagnuti kada je potencijalna korist od dodavanja antitrombocitnog lijeka veća od rizika nastanka krvarenja u bolesnika s fibrilacijom atrija koji primaju antikoagulantu terapiju.

U zaključku važno je naglasiti da postoji sličnost između fibrilacije atrija i koronarne bolesti srca kao u blizanaca. Obje bolesti imaju zajedničku pozadinu nastanka i zajedničke čimbenike rizika, temeljene na procesu starenja i slične terapijske strategije za prevenciju tromboze. Međutim, postoje i razlike u patogenezi i mehanizmima nastanka akutnih događaja. Rezultati prospektivnih studija pomažu nam u boljem zbrinjavanju bolesnika s fibrilacijom atrija i koronarnom bolešću srca, posebice u optimizaciji antitrombotske terapije.