Spavanje je fiziološki proces koji omogućava svakom čovjeku fizički i mentalni oporavak organizma tijekom dana. Kvalitetan san je veoma važan za održavanje kardiovaskularnog zdravlja. Dobar san trajanja 6 do 8 sati znatno smanjuje kardiovaskularni rizik.

Tijelo ima svoj cirkadijalni ritam (24-satni unutarnji sat) koji regulira dnevno-noćni ciklus i pomaže u regulaciji fizičkog i mentalnog funkcioniranja. Cirkadijalnim ritmom i homeostazom se regulira ciklus spavanja i budnog stanja kroz 24 sata.

Spavanje se sastoji od izmjena REM i non-REM faza. REM faza je povezana s brzim pokretima očiju, trzajima mišića, povišenjem arterijskog tlaka, srčane frekvencije. U toj fazi elektroencefalgrafska aktivnost mozga je slična onoj u budnom stanju. Non-Rem faza spavanja čini 75 do 80% ukupnog spavanja. Ona se sastoji od 3 podstupnja koja čine lagano do duboko spavanje čime se postiže elektroencefalografska sinhronizacija mozga i mišićna relaksacija, pada srčana frekvencija i arterijski tlak, usporava se metabolizam, te organizam obnavlja energiju.

Arterijski tlak (AT) se mijenja tijekom 24 sata ovisno o tjelesnim i mentalnom aktivnostima čovjeka. Općenito AT je veći tijekom dana, a noću dok spavamo je niži. Prije buđenja, u drugom dijelu noći postepeno raste. Tijekom spavanja normalan pad AT u odnosu na prosječne dnevne vrijednosti je 10 do 20%. To zovemo normalni „dipping“. Tijekom noći i srčana frekvencija pada, a raste pri buđenju. AT i srčana frekvencija postižu najniže vrijednosti u vrijeme non-REM faze sna. Tijekom spavanja dominira funkcija parasimpatičkog živčanog sustava, a u jutarnjim satima pri buđenju dominaciju preuzima simpatički živčani sustav. Kod bolesnika s predispozicijom nastanka pojedinih poremećaja srčanog ritma mogu ove izmjene u dominaciji parasimpatikusa i simpatikusa potaći neke oblike aritmija tijekom noći.

Ukoliko nema fiziološkog pada AT noću ili je on manji od 10%, povećava se kardiovaskularni i cerebrovaskularni rizik. Taj se rizik dodatno povećava ukoliko nastaje paradoksni porast AT noću tijekom spavanja. S druge strane ukoliko dolazi do prevelikog pada AT tijekom noći > 20%, osobito u starijih osoba, povećava se rizik nastanka ishemijskog moždanog udara.

U jutro, prilikom buđenja, raste arterijski tlak, srčana frekvencija, povećava se koagulabilnost krvi, te raste potreba srčanog mišića za kisikom. U stanjima već prisutne aterosklerotske bolesti ovakve okolnosti povećavaju rizik nastanka srčanog ili moždanog udara, zbog čega se smatra period od 6 do 12h povećanim rizikom u takvih bolesnika.

Različiti poremećaji spavanja kao što su nesanica, apneja u spavanju, sindrom nemirnih nogu, smanjuju kvalitetu spavanja i povećavaju kardiovaskularni rizik, prema istraživanjima rizik se povećava 10 do 40%. Stoga se danas smatra da kvalitetan san znatno doprinosi kardiovaskularnom zdravlju uz ostale već poznate zdrave životne navike i kontrolu kardiovaskularnih čimbenika rizika.