Rezultati brojnih istraživanja pokazuju povezanost između povećanja prevalencije fibrilacije atrija i povećanja rizika od moždanog udara u bolesnika sa šećernom bolešću tip 2.

Epizode subkliničke fibrilacije atrija rijetko se otkrivaju konvencionalnim snimanjem EKG-a tijekom 24 sata (Holter EKG). Preporuča se produženo snimanje EKG-a u visoko rizičnih bolesnika kao što su dijabetičari, hipertoničari i osobe starije životne dobi. Rizik moždanog udara visok je i kod dijabetičara mlađe životne dobi. Činjenica je da u otprilike 25% bolesnika s moždanim udarom nije ustanovljen uzrok. Smatra se da asimptomatska ili subklinička fibrilacija atrija može biti nepotvrđeni tj. neuhvatljiv uzrok kriptogenog moždanog udara u bolesnika sa šećernom bolešću tip 2.

Provedano je istraživanja na 460 bolesnika u dobi do 60 godina sa šećernom bolešću tip 2 i na 240 bolesnika nedijabetičara zbog otkrivanja fibrilacije atrija. Praćenje bolesnika bilo je 37 mjeseci. Svim bolesnicima snimljen je kontinuirani EKG (Holter) tijekom 48 sati. U prvoj godini praćenja Holter EKG je snimljen četiri puta godišnje, a potom jednom godišnje.

Rezultati istraživanja su pokazali da je ne samo subklinička ili asimptomatska fibrilacija atrija bila češća u dijabetičara nego u nedijabetičara (11% vs. 1,6%) nego je bila i veća incidencija moždanog udara u dijabetičara nego u nedijabetičara (17% vs. 5,9%). Razlika između obje skupine bolesnika je statistički značajna (p< 0,0001 i p

Postavlja se pitanje koje su koristi ovog istraživanja za kliničku praksu? Velika je važnost produženog monitoriranja za otkrivanje fibrilacije atrija visoko rizičnih bolesnika kao što su dijabetičari, hipertoničari i osobe starije životne dobi. Na taj način bi otkrili fibrilaciju atrija kod mnogih bolesnika prije nego što dobiju moždani udar. Mnogi istraživači slažu se sa preporukom o 48-satnom snimanju EKG-a četiri puta godišnje u viskok rizičnih bolesnika zbog otkrivanja subkliničke fibrilacije atrija. Neki istraživači ukazuju na potrebu snimanja ili monitoriranja srčanoga ritma tijekom 2-3 tjedna u svrhu otkrivanja subkliničkih ili asimptomatskih epizoda fibrilacije atrija. Danas imamo mogućnost implantiranja malih rekordera ispod kože koji mogu kroz duže vrijeme vršiti snimanje i memoriranje srčanog ritma. Produženo snimanje EKG-a nakon moždanog udara pokazuje veću incidenciju subkliničke fibrilacije atrija nego kod snimanja EKG-a tijekom 24 sata.

Rezultati studija nedvojbeno pkazuju povezanost subkliničke fibrilacije atrija i rizika moždanog udara u  bolesnika sa šećrnom bolešću tip 2. Također postoji u dijabetičara  povezanost subkliničke fibrilacije atrija i asimptomatskih moždanih udara koji su ustanovljeni magnetnom rezonancijom.

Potreban su daljnja istraživanja na većem broju bolesnika zbog potvrđivanja rezultata dosadšnjih studija. Pravovremeno otkrivanje kratkih epizoda fibrilacije atrija u dijabetičara može imati klinički značaj u smanjenju incidencije moždanog udara.

Na kraju može se zaključiti da je ustanovljena povezanost između subkliničke fibrilacije atrija i moždanog udara u bolesnika sa šećernom bolešću tip 2. Produženo snimanje EKG otkriva više bolesnika sa subkliničkom fibrilacijom atrija koji imaju povećani rizik nastanka moždanog udara. Što ranije otkrivanje i subkliničke fibrilacije atrija sigurno doprinosi smanjenju rizika moždanog udara u skupini bolesnika sa šećernom bolešću tip 2.