Ovog ljeta smo izloženi visokim vanjskim temperaturama uz pojavu nekoliko toplotnih valova.

Visoke temperature okoline utječu na svaki organizam koji se fiziološkim mehanizmima prilagođava na njih. One uzrokuju proširenje krvnih žila u svrhu rashlađivanja tijela, pojačava se znojenje tijela, ubrzava srčana frekvencija, smanjuje se arterijski tlak i javlja se opasnost od gubitka svijesti.

Zbog većeg gubitka tekućine i elektrolita znojenjem povećava se rizik od dehidracije. Gubitkom tjelesne tekućine povećava se viskoznost krvi i sklonost zgrušavanju krvi što u ljetnim mjesecima povećava rizik nastanka tromboembolijskih incidenata.

Visoke temperature okoline uz visoku vlažnost i zagađenje zraka dodatno povećavaju rizik srčanih i moždanih udara. Visokorizične osobe koje u podlozi imaju aterosklerotsku bolest (bolest arterija koja sužuje njihov lumen i svojom progresijom dovodi do razvoja srčanih, moždanih bolesti i periferne arterijske bolesti, a njezina incidencija raste s godinama) imaju povećan rizik nastanka srčanog i moždanog udara prilikom izlaganja tijela visokim temperaturama i povišenom atmosferskom tlaku. Onog trenutka kad fiziološki mehanizmi prilagodbe na visoku temperaturu više nisu u mogućnosti zaštiti tijelo od negativnih utjecaja vrućine nastupa toplinski udar. Veći je rizik njegovog nastanka pri dugotrajnom izlaganju visokim temperaturama.

Najčešći simptomi toplinskog udara su: vrtoglavica, glavobolja, umor, dezorijentiranost, mučnina, povraćanje, grčevi u mišićima, obilno znojenje, te na kraju prestanak znojenja, crvena i vruća koža, porast tjelesne temperature iznad 40  ̊C, ubrzano disanje, gubitak svijesti. Takvo stanje ugrožava život ako se odmah ne provede hitno medicinsko zbrinjavanje ugrožene osobe koja se odmah treba ukloniti u prostor s nižom temperaturom.

Kod naglog rashlađivanja tijela (na primjer pri ulasku u hladne klimatizirane prostore, pri naglom ulasku u rashlađenu vodu-more, jezero, rijeku ili pri nagloj konzumaciji ledenih pića) koje je bilo prethodno izloženo vrućini, dolazi do spazma i grčenja arterija, povećava se arterijski tlak i srčana frekvencija, te se povećava potreba srčanog mišića za kisikom. Ovi mehanizmi prilagodbe organizma na nagle promjene vanjske temperature povećavaju rizik iznenadnih srčanožilnih incidenata (srčanih aritmija, srčanog i moždanog udara), osobito kod bolesnika koji u podlozi već imaju srčanu ili perifernu arterijsku bolest.

Preporuke kojih bi se trebali svi pridržavati za vrijeme izlaganja vrućinama, a osobito najranjivije skupine – stariji i osobe s kroničnim bolestima:

– izbjegavanje izlaganje suncu između 10 i 17 sati, a osobito srčani bolesnici koji bi van trebali izlaziti rano u jutro i uvečer

– nošenje lagane, široke, svijetle odjeće, prirodnih materijala, nositi šešir, sunčane naočale

– izbjegavanje većih tjelesnih napora izvan kuće

– konzumirati često vodu, a ne samo kod osjeta žeđi

– izbjegavati alkoholna, zaslađena i kofeinska pića

– prehrana treba biti lagana, konzumirati što više povrća, voća, namirnice bogate vlaknima, orašaste plodove, od mesa piletinu, puretinu i ribu, a obroci trebaju biti češći i manji

– ograničiti unos soli

– unutarnji klimatizirani prostori u kojim se boravi trebali bi biti do 7  ̊C hladniji od vanjskih (ne preporučuje se više). Najbolje je tijelo rashlađivati tuširanjem mlakom vodom.

– osobe koje boluju od arterijske hipertenzije trebaju češće kontrole arterijskog tlaka, te je potrebno nekad reducirati doze antihipertenziva zbog pada arterijskog tlaka u ljetnim mjesecima: korekcija terapije se vrši u dogovoru s nadležnim liječnikom prema evidenciji dnevnika samokontrole arterijskog tlaka. Ako kod ovih bolesnika dođe do pada arterijskog tlaka ispod 100/60 mmHg treba odmah konzultirati liječnika radi korekcije terapije. Svi bolesnici koji boluju od arterijske hipertenzije ili srčane bolesti trebali bi obaviti kardiološku kontrolu prije ljeta, te bi im liječnik trebao dati savjete o prilagodbi i ponašanju za vrijeme ljetnih mjeseci, te kako da korigiraju terapiju.

– treba pripaziti s uzimanjem diuretika zbog gubitka tekućine i elektrolita znojenjem. Važno je nadoknađivati tekućinu, a po potrebi elektrolite.

– lijekove treba čuvati na temperaturi nižoj od 25  ̊C

– u more, jezera ili rijeke treba ulaziti postepeno radi tjelesne prilagodbe na promjenu temperature