Aripiprazol predstavlja psihofarmak iz skupine tkz. atipičnih antipsihotika. To je prvi antipsihotik koji je razvijen kao parcijalni agonist dopaminskih D2 receptora, slabi antagonist 5-HT2A serotoninskih receptora povezano s serotoninsko-dopaminskim antagonizmom i parcijalni agonist 5HT1A serotoninskoh receptora.

Aripiprazol predstavlja značajan pomak u liječenju Shizofrenije zahvaljujući njegovoj visokoj učinkovitosti uslijed svog neuroreceptorskog profila djelovanja, što dovodi do poboljšanja kliničkih simptoma akutne faze bolesti, smanjujući rizik od ponovnog recidiva bolesti i time utječući na maksimalno mogući povratak razine prijašnjeg funkcioniranja bolesnika, spriječavajući progresiju kronične neurodegenerativne bolesti kakva je shizofrenija. 

Kao i za sve ostale antipsihotike aktivnost aripiprazola na D3 dopaminske receptore ostaje za sada nerazjašnjena. Aripiprazol je lijek koji u kliničkoj praksi pokazuje visoku učinkovitost u liječenju pozitivnih simptoma Shizofrenije, te maničnih simptoma manične epizode kod pacijenata s Bipolarnim afektivnim poremećajem. Aripiprazol nema farmakološkog učinka povezanog sasedacijom.

Jedna od vrlo važnih značajki aripiprazola je da on posjeduje malo ili nimalo sklonosti izazivanja porasta tjelesne težine, zbog toga što nema antihistaminskih svojstava ili aktivnosti 5HT2C serotoninskog antagonizma. Nadalje čini se da aripiprazol ima vrlo malo ili nimalo povezanosti sa dislipidemijom uzrokovanom primjenom antipsihotika. U slučajevima kada kada bi se pacijente s porastom tjelesne težije i dislipidemijom kao nuspojavom primjene ostalih antipsihotika prebacilo na aripiprazol došlo bi do redukcije tjelesne težine i snižavanja koncentracije triglicerida. Razlog ovako niskog metaboličkog rizika za aripiprazol su nepoznati. 

Prikaz slučaja:

Bolesnica M.V. je stara 24 godine, neudana, bez djece, živi s dečkom, studira Ekonomiju, nezaposlena. Njezina obiteljska anamneza pozitivna je na psihijatrijske bolesti. Djed po ocu bolovao je od Shizofrenije. Anamnestičkih podaci o ranom razvoju, školovanju, kao i o životnom tijeku do pojave bolesti su bez značajnijih osobitosti. Do pojave psihičke bolesti bolesnica je bila bez značajnijeg somatskog pobola.

Bolest je započela 2012. u dobi bolesnice od 22 godine. Od tada je u jednom navratu liječena stacionarno psihijatrijski na Odjelu socijalne psihijatrije Klinike za psihijatriju KBC «Sestre milosrdnice» zbog akutne psihotične dekompenzacije.  Po završetku prvog liječenja na našoj Klinici za psihijatriju otpuštena je pod dijagnozom Akutnog prolaznog psihotičnog poremećaja nalik Shizofreniji (F23.2). Za vrijeme prvog liječenja bolesnica je liječena isprva tipičnim, a potom atipičnim antipsihotikom uz kratkotrajnu konkomitantnu terapiju benzodiazepina. Po stabilizaciji psihičkog stanja i otpustu iz bolnice, nastavila je jedno kraće vrijeme dolaziti na kontrole psihijatra da bi šest mjeseci po otpustu sa stacionarnog psihijatrijskog liječenja bolesnica prestala dolaziti na kontrole psihijatra. Na sadašnje liječenje dolazi u pratnji majke u ožujku 2014. jer je postala:

• podozriva
• nepovezano govori
• ne spava
• dezorganiziranog ponašanja

Kod dolaska u bolnicu pacijentica je tijekom pregleda u hitnoj psihijatrijskoj ambulanti na postavljena pitanja uglavnom ne odgovara ne pokazuje suradljivost, spontana produkcija je obilježena oprezom i nepovjerljivošću. Verbalizira izrazite smetnje spavanja. Navodi da je uvjerena «da ju kontroliraju, zato što ona zna da je sve povazano». 

U psihičkom statusu kod dolaska izražen je negativizam, disociranost misaonog duktusa, psihomotorna eleviranost, afektivna niveliranost, uz u misaonom sadržaju verbalizaciju persekutornih ideacija, te sumanutih ideja odnosa i utjecaja. Izražene su slušne obmane ćutila. Kognitivno mnestičke funkcije orijentacionim ispitivanjem doimlju su ledirane. Izražen je nedostatak uvida i kritičnosti u svoje stanje.

Liječenje se u početku provelo u Jedinici intenzivne skrbi, a potom po djelomičnoj stabilizaciji psihičkog stanja na Odjelu socijalne psihijatrije. U terapiju je odmah uveden aripiprazol uz postupnu titraciju lijeka sve do ukupne dnevne  doze od 15mg/dan uz istodobnu primjenu konkomitantne anksiolitičke terapije diazepama.

Gledajući kliničku sliku kroz «klaster» simptoma Shizofrenije može se reći da su bili izraženi Pozitivni simptomi (persekutorne sumanutosti, sumanutosti odnosa i utjecaja, te slušne obmane ćutila, uz disocirano mišljenje), Anksiozni simptomi (psihomotorna eleviranost). Nakon provedenog stacionarnog liječenja pacijentica je otpuštena kući u travnju 2014. Šest mjeseci po demisiji iz bolnice psihičko stanje pacijentice je stabilno i zadovoljavajuće.

Zaključno možemo reći kako je za sada postignuto zadovoljavajuće poboljšanje psihičkog stanja pacijentice što se očituje kroz potupno povlačenje pozitivnih simptoma bolesti, te zadovoljavajuću socijalnu kapacitiranost pacijentice, a time i zadovoljavajuću kvalitetu njezinog života. Svakako se može ustvrditi kako je aripiprazol atipični antipsihotik koji omogućuje učinkovitu kontrolu svih simptoma kod pacijenata sa Shizofrenijom. Važna je značajna sigurnost od nastanka nepoželjnih nuspojava koje su blage i kratkotrajne.