Prema današnjim saznanjma više od 80% svih epilepsija javlja se prije 18–te godine života. Među njima su najpreciznije  definirane benigne žarišne epilepsije.

One su najčešće genetski uvjetovane, dobno ovisne, bez strukturalnih lezija mozga a njihova se patofiziologija može sada jasnije razmatrati. Buduća genska istraživanja zasigurno će pridonjeti pravilnoj identifikaciji i klasifikaciji epileptičnih sindroma te primjeni novih metoda liječenja. 

Restriktivni kriteriji za razlučivanje benignih epilepsija su slijedeći:

• neuromentalni status je uredan i odgovara dobi 
• obiteljska anamneza je pozitivna 
• napadi su kratkotrajni, stereotipni, češće se javljaju noću  
• bolest se uspješno liječi 
• izlječenje nastupa do adolescentne dobi 

EEG kriteriji:

• •snovna aktivnost je normalna 
• paroksizmi su karakteristične morfologije i lokalizacije 
• izbijanja se aktiviraju tijekom spavanja 
• povremeno se uočavaju generalizirana izbijanja šiljak-valova

Tu prvenstveno spadaju: Benigna epilepsija sa centrotemporalnim šiljcima(BECT) – „rolandička epilepsija“  koja je opsisana 1958.god .Prema našim se iskustivima javlja u 15%-20% djece sa epilepsijiom. Najčešće u dobi od 7-8 godina ( raspon 3-13 god ) Napadi su u većine bolesnika noćni a u slučajevima sa generalizacijom se žarišni početak obično previdi. Žarišne krize su lokalizirane u području lica – motorički ili senzorički fenomeni. U starije djece su to hemifacijalni spazmi a u mlađe hemikonvuilzivni ili sekundarno generalizirani napadi.

Obradom se ne nalaze strukturalne lezije. Napadi postepeno bivaju sve rjeđi da bi na kraju isčezli uz normalizaciju EEG nalaza. U liječenju se koriste antiepileptici novije generacije. Benigna epilepsija sa afektivnom simptomatologijom ( opisana 1980 god.) se javlja obično noću i karakterizirana je složenim parcijalnim napadima u djece od 7-16 godina. Pojavljuju  se atake iznenadnog „užasa“ i „straha„ praćene vrištanjem što se ponekad može zamijeniti sa noćnim strahom.

Ovaj tip epilepsija u našim istraživanjima  čini  oko 20 % svih psihomotornih epilepsija. Panayatopulous sindrom je karakteriziran autonomnim simptomima:dijete počne povraćati uz poremećaj svijesti a može se nastaviti i kloničnim krizama i nerijetko priječi u epileptički status. 2/3 napada nastaje u snu. Napadi traju oko 20-30 minuta . EEG pokazuje šiljke lokalizirane nad okcipitalnim regijama a promjene u EEG-u se nekad vide samo tijekom spavanja, zbog čega je potrebno učiniti EEG zapis u spavanju.

Ukoliko se napadi ponavljaju potrebno je uvesti terapiju. Važna je dobra suradnja sa roditeljima. Benigna epilepsija sa okcipitalnim paroksizmima  opisana je 1982 god (Gastaut) a karakterizirana je kombinacijom vizualnih simptoma, konvulzivnih fenomena i migrenoznih simptoma. Vizualni se simptomi sastoje od jednostavnih ili kompleksnih vidnih halucinacija ili iluzija (makropsije, mikropsije ) nakon čega može doći do pojave tranzitornog gubitka vida. Nevizualni simptomi slijede nakon početne faze tipa adverzivnih, hemikonvulzivnih ili kompleksih parcijalnih napada uz automatizme. Jedan dio bolesnika ima i migrenske simptome. EEG je karakteriziran visokovoltažnim šiljcima i šiljak-valovima iznad okcipitalnih regija koji isčezavaju kod otvaranja očiju. Ovaj se tip epilepsije javlja znatno rjeđe od ranije navedenih.

Postoji još nekoliko tipova epilepsije koji se potpuno ne uklapaju u kriterije benignosti kao što je : Noćna familijarna frontalna epilepsija sa žarišnim napadima i početkom u adolescentnoj dobi. Nasljeđuje se autosomalno dominantno uz 70% penetraciju. Napadi se javljaju nakon uspavljivanja nespecifičnom aurom i motornim poremećajima u vidu hiperkineze ili toničkih kriza. Nakon napada bolesnik zaspe da bi se ataka ponovila (što se može ponavljati nekoliko puta ) U 50 % slučajeva dolazi do sekundarne generalizacije.

Stanje je teško razlučiti od parasomnija ili noćnog straha. EEG pokazuje promjene nad frontalnim regijama. Benigne familijarne neonatane konvulzije  takodjer spadaju u ovu grupu. Javljaju se u prvom tjednu života, kratkotrajne su, sa motornom i autonomnom simptomatologijom (apnoični napadaji). Benigna žarišna epilepsija adolescentne dobi, koja se javlja pretežno u muške djece žarišnim motornim ili senzornim napadima i čestom sekundarnom generalizacijom također spada u ovu skupinu. Obično se javlja samo jedan ili dva napada. 

Postoji dilema da li ove epilepsije liječiti ili ne liječiti. Neki stručnjaci smatraju da liječenje treba odložiti do pojave trećeg napada. Mi smatramo da ih treba liječiti. Pri tome koristima novije generacije antiepileptika koji imaju manje nuspojava s time da liječenje traje oko 2 godine a zatim se terapija postepeno ukida uz praćenje EEG zapisa i kognitivnog razvoja.