Svaka kronična bolest u razvojnoj dobi može negativno utjecati na psihomotorni razvoj djeteta. U svijetu od epilepsije boluje oko 50 milijuna ljudi, a najosjetljivija populacija koja boluje od ove bolesti su djeca i ljudi starije životne dobi.

Svaka kronična bolest u razvojnoj dobi može negativno utjecati na psihomotorni razvoj djeteta. U svijetu od epilepsije boluje oko 50 milijuna ljudi, a najosjetljivija populacija koja boluje od ove bolesti su djeca i ljudi starije životne dobi.
Dinamika uzroka epilepsije se mijenja s vremenom. Tendencija u svijetu, pa i kod nas je da se djeca koja su rizična za razvoj epilepsije  (rođena iz patološke trudnoće, prijevremenog poroda, infekcije i ostalih komplikacija do kojih može doći iz navedenih razloga)  što kvalitetnije zbrinu, te se primijećuje manji broj novooboljele djece od epilepsije  iz ove skupine. Nesretni slučajevi kod djece gdje dolazi često do teških trauma glave, koji  u današnje suvremeno vrijeme nisu na žalost rijetki su također uzrok nastanka ove bolesti.
Svakako je za istaknuti teške maligne bolesti u djece kao što su tumori mozga, leukemije, bolesti kao takve, a i posljedice liječenja mogu također dovesti do pojave epilepsije u djece.

Oko 1/3 svih oboljelih pretpostavljamo ipak imaju genetsku sklonost koja se teško rutinski može dokazati.  Određeni broj, čak oko 1/3 uzroka su skriveni, ne možemo ih slikovnim pretragama mozga otkriti, ali pretpostavljamo da se radi o organskom oštećenju mozga koje se teško otkriva današnjim dijagnostičkim pretragama. Upalne bolesti mozga, neki metabolički poremećaji u organizmu također predstavljaju rizik za razvoj epilepsije.
Liječenje može započeti  tek kada je postavljena sigurna dijagnoza. Osnovna pretraga je nalaz EEG-a (i magnetska rezonanca mozga) zbog otkrivanja eventualnog vidljivog organskog uzroka pojave epilepsije.  Obzirom da u dječjoj dobi postoje i takozvani neepileptički napadaji kao što su zacenjivanje, noćne more, noćni strah i tikovi, ponekad je potrebno snimanje EEG-a uz video nadzor  da ne bi došlo do postavljanja pogrešne dijagnoze.  Nekoliko konvulzivnih tj. epileptiformih napadaja ne znači još uvijek pojavu kronične bolesti, kao što je epilepsija. U razvojnoj dobi postoje takozvani epilepsijski sindromi koji su skup određenih simptoma kod jednog djeteta koje osim epilepsije ima i druge zdravstvene poteškoće, npr. karakterističan nalaz u EEG-u, dob djeteta u kojoj je počela epilepsija,  psihomotorno zaostajanje, smetnje u jezično-govornom razvoju, poremećaji komunikacije,  smetnje ponašanja i učenja,  određene kožne promjene.

Izbor lijeka ovisi o semiologiji (vrsti) epileptičkog napadaja, npr. da li je generalizirani odnosno veliki  napadaj ili je žarišni, djelomični, miokloni koji se manifestira trzanjem cijelog tijela ili dijelova tijela itd.  Prije uvođenja lijekova roditelji i bolesnik su  obaviješteni o koristi uzimanja lijeka, načinu i o mogućim nuspojavama. Obavezno  je prethodno obaviti sistematski pregled djeteta koji uključuje i detaljne laboratorijske nalaze, eventualno UZV dijagnostiku probavnih organa, bubrega, ovisno o lijeku koji se namjerava djetetu preporučiti. Također je tijekom liječenja potrebno redovito praćenje koje uključuje pregled djeteta, EEG snimanje, praćenje koncentracije lijekova u serumu i otkrivanje eventualno  nepoželjnih nuspojava. Novije generacije lijekova kao što su lamotrigin, topiramat, levetiracetam itd. se češće koriste u razvojnoj dobi, ne toliko zbog bolje učinkovitosti, koliko zbog manje izraženih nuspojava od starijih antiepileptika što je  dokazano dugotrajnim praćenjem bolesnika. Preporučljiva je monoterapija, odnosno uzimanje jedne vrste lijeka, a rjeđe je potrebno uzimati dvije  ili više vrsta lijekova.

Roditelji ili skrbnici su upozoreni da u slučaju pojave napadaja djeteta unatoč redovitom uzimanju lijekova trebaju odmah primijeniti i Diazepam klizme kako bi se što više skratilo vrijeme trajanja napadaja. Oko 1/3 bolesnika koji imaju epilepsiju unatoč liječenju ima i dalje napadaje te se primjenjuju dopunske metode liječenja, npr. određene dijete u prehrani, neurokirurški zahvati itd.
Epilepsija može utjecati na smanjenje kvalitete života djeteta, ali se isto može izbjeći pravilnim odabirom lijeka i načinom života uz redovite kontrole.