Kako liječiti demenciju?

Demencija je predstavlja  gubitak pamćenja, jezika, rješavanja problema i drugih kognitivnih sposobnosti u toj mjeri  da ometaju svakodnevni život osobe koja je pogođena s demencijom. Alzheimerova bolest je najčešći uzrok demencije. Većina vrsta demencije se ne može se izliječiti, ali postoje brojni načini kako ublažiti smetnje koje uzrokuju. Pri tome se koriste lijekovi (farmakološke metode liječenja) ali i metode bez lijekova (nefarmakološke metode). Najbolji se rezultati postižu kombinacijom jednih i drugih. Simptomi demencije i problemi u ponašanju  s vremenom napreduju te je potrebno naučiti bolesnike i skrbnike kako se nositi s njima.

U skrbi osobe koja boluje od demencije bitno je identificirati, liječiti i pratiti osnovne zdravstvene probleme koji povećavaju rizik od demencije i mogu pogoršati simptome (kao što su bolesti srca i dijabetes). Također je potrebno provjeriti i liječite druge stvari koje mogu doprinijeti promjenama mentalnih sposobnosti i raspoloženja, kao što su depresija, bol, gubitak sluha ili vid. U skrbi bolesnika koji boluju od demencije  najbitniji su skrbnici te je potrebno naučiti skrbnike kako najbolje kontrolirati  simptome i  probleme u ponašanju.

Lijekovi za liječenje demencije

Lijekovi koji ublažuju simptome demencije nazivamo antidementivi. Oni djeluju na različite kemijske tvari koje luče živčane stanice u mozga  i privremeno poboljšavaju simptoma demencije.

Inhibitori kolinesteraze. Ovi lijekovi – uključujući donepezil, rivastigmin) i galantamin  – djeluju tako što povećavaju razinu kemijskog glasnika acetilkolina uključenog u pamćenje i prosuđivanje. Učinci su  bolja motivacija, pamćenje i koncentracija. Iako se primarno koriste za liječenje Alzheimerove bolesti, ovi se lijekovi mogu prepisivati ​​i za druge demencije, uključujući vaskularnu demenciju, demenciju Parkinsonove bolesti i demenciju Lewyjevih tjelešaca. Najčešće nuspojave mogu uključivati ​​mučninu, povraćanje i proljev. Ostale moguće nuspojave uključuju usporen rad srca, nesvjesticu i poremećaje spavanja.

U drugu skupinu lijekova spada memantin  koji  djeluje tako što regulira aktivnost glutamata, drugog kemijskog glasnika uključenog u funkcije mozga, poput učenja i pamćenja. Memantin može usporiti napredovanje simptoma za bolesnike  u srednjoj i kasnijoj fazi Alzheimerove bolesti  neko vrijeme. Može pomoći s pažnjom i s uznemirenošću  ili agresivnim ponašanjem. Česta nuspojava memantina je vrtoglavica.

Ove dvije skupine lijekova različito djeluju te se mogu davati zajedno. Klinička ispitivanja su pokazalo da propisivanje memantin s inhibitorom kolinesteraze ima najbolji učinak na simptome demencije.

U vaskularnoj demenciji bitno je  usporiti napredovanje bolesti uzimanjem lijekova za liječenje cerebrovaskularne bolesti. To uključuje; visoki krvni tlak, povišeni kolesterol, dijabetes i probleme sa srcem.

Osim antidementiva  mogu se propisati lijekove za liječenje drugih simptoma ili stanja, kao što su depresija, poremećaji spavanja, halucinacije, ili agitacija.

U kasnijim fazama demencije, značajan broj ljudi će razviti ono što je poznato kao “bihejvioralni i psihološki simptomi demencije (BPSD)”. Simptomi BPSD-a mogu uključivati: povećanu agitaciju, anksioznost, lutanje, agresiju, zablude i halucinacije. Ove promjene u ponašanju mogu biti vrlo uznemirujuće, kako za osobu s demencijom tako i za osobu koja se brine o njoj. Međutim, postoje nefarmakološke metode  koje mogu pomoći. Ako nefarmakološke metode ne uspiju, antipsihotici poput risperidona,  haloperidola i drugih sličnih lijekova mogu se propisati onima koji pokazuju trajnu agresiju ili ekstremni stres.. Risperidon treba koristiti u najnižoj dozi i u najkraćem mogućem vremenu (do 6 tjedana) jer ima ozbiljne nuspojave. Haloperidol se može koristiti samo ako drugi tretmani nisu pomogli. Ponekad se mogu davati antidepresivi ako se sumnja na depresiju kao temeljni uzrok anksioznosti.

Nefarmakološke metode liječenja

Brojni kognitivni simptomi demencije i problemi u ponašanju mogu  se  liječiti bez lijekova takozvanim  nefarmakološkim pristupom, kao što su:

  1. Radna terapija. Svrha ove terapije je naučiti bolesnika kako se nositi s problemima koje nosi demencija te pripremiti bolesnika kao i obitelj za simptome koji će se pojaviti tijekom napredovanja bolesti . Također je fokus ove metode usmjeren  kako okruženje osobe koja boluje od demencije  učiniti sigurnijim kako bi se  spriječile nezgode, kao što su padovi.
  2. Modificiranje okoline. Smanjenje nereda i buke može olakšati nekome s demencijom da se usredotoči i funkcionira. Potrebno je i  sakriti predmete koji mogu ugroziti sigurnost, kao što su noževi i ključevi automobila. Sustavi za praćenje mogu  biti korisni te  upozoriti ako osoba s demencijom odluta.
  3. Pojednostavljivanje zadataka. Pojedini  složeni zadaci trebaju se podijeliti  na lakše korake i usredotočiti bolesnika na uspjeh. Struktura i rutina također pomažu u smanjenju zbunjenosti kod osoba s demencijom.
  4. Poboljšat komunikaciju. U komunikaciji s osoba koja boluje od demencije potrebno je koristiti jednostavne rečenice i Izložiti jednu po jednu ideju ili uputu. Potrebno je govoriti polako i ne žuriti s odgovorom. Metode neverbalne komunikacije poput gesti i znakova te pokazivanje na objekte mogu biti veoma korisni.  Prilikom razgovara bitno je  održavati kontakt očima.
  5. Potaknuti vježbanje. Glavne prednosti tjelovježbe kod osoba s demencijom uključuju bolju kondiciju,  ravnotežu i zdravlje srca i krvnih žila. Vježbanje također može pomoći kod simptoma kao što je nemir. Sve je više dokaza da tjelovježba također štiti mozak od demencije, osobito u kombinaciji sa zdravom prehranom i liječenjem čimbenika rizika za kardiovaskularne bolesti.

Neka istraživanja također pokazuju da tjelesna aktivnost može usporiti napredovanje poremećenog razmišljanja kod osoba s Alzheimerovom bolešću i može smanjiti simptome depresije.

  • Uključiti bolesnika  u aktivnosti. Planirajte aktivnosti u kojima osoba s demencijom uživa i može raditi. Ples, slikanje, vrtlarstvo, kuhanje, pjevanje i druge aktivnosti mogu biti zabavne, mogu vam pomoći da se povežete s voljenom osobom i mogu pomoći vašoj voljenoj osobi da se usredotoči na ono što još može raditi.
  • Uspostaviti noćni ritual. Smetnje ponašanje se  često manifestiraju u večernjim satima. Vrlo je bitno  uspostaviti rituale odlaska u krevet koji su umirujući. Kako bi se spriječila dezorijentaciju koja se lako može desiti tijekom noćnih sati potrebno je ostaviti upaljena noćna svjetla u spavaćoj sobi, hodniku i kupaonici. Ograničavanje kofeina i aktivnosti  tijekom dana također mogu povoljno djelovati na san te  ublažiti noćni nemir.
  • Vođenje kalendara. Kalendar može pomoći bolesniku  da zapamti nadolazeće događaje, dnevne aktivnosti i raspored lijekova. Razmislite o dijeljenju kalendara sa svojom voljenom osobom.

Dijagnoza demencije može stvoriti osjećaj ljutnje, straha i tjeskobe a pružanje skrbi za osobu koja boluje od demencije je fizički i emocionalno zahtjevno. Česti su osjećaji ljutnje i krivnje, frustracije i obeshrabrenja, brige, tuge i društvene izolacije. Postoje lijekovi, tretmani i strategije koji pomažu bolesnicima i njihovim obiteljima. Oni mogu usporiti pad i pomoći osobama s demencijom da iskoriste sposobnosti koje imaju i funkcioniraju što je moguće bolje, kako bi imali najvišu moguću kvalitetu života.

Imate pitanje vezano uz vaše zdravlje? Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Pitajte liječnika