Glavoboljom podrazumijevamo bol lokaliziranu u području glave, lica i gornjeg dijela vrata.

Glavoboljom podrazumijevamo bol lokaliziranu u području glave, lica i gornjeg dijela vrata. funkcionalni poremećaj mozga i sekundarne glavobolje kod kojih je glavobolja samo simptom neke druge bolesti kao što su tumori mozga, infekcije, bolesti štitnjače… Oko 90 posto glavobolja predstavljaju primarne glavobolje, a najčešće su tenzijska glavobolja i migrena. Po definiciji migrena je primarna, funkcionalna, periodička, srednje jaka do jaka glavobolja koja neliječena traje između 4-72 sata. U 60% bolesnika bol je lokalizirana na jednoj polovici glave te tijekom napadaja migrene bol se može proširiti na cijelu glavu ili promijeniti stranu.

Po Međunarodnoj klasifikaciji glavobolja iz 2013. g. migrenu dijelimo na migrenu bez aure te migrenu s aurom. Aura je prolazni neurološki deficit koji prethodi glavobolji a traje između 5 i 55 minuta. Najčešća je vidna aura prilikom čega bolesnik opisuje ili gubitak dijela vidnog polja ili opisuje isprekidane linije, vidi užarenu niti ili zvjezdice u vidnom polju. Uz taj oblik bolesnik može imati senzorne simptome tipa utrnulosti ili mravinjanje pojedinog dijela tijela ili može imati smetnje govora tipa da ne može ili pogrešno izgovara neke riječi. Aura je obično razlog zbog kojeg se bolesnici javljaju specijalisti neurologu budući da ih to često uplaši. Nakon aure slijedi glavobolja koja je pulsirajućeg karaktera te je obično praćena s mučninom i povraćanjem.

Bitno je naglasiti da bolesnik koji ima dijagnozu migrene s aurom ne mora prilikom svakog napadaja migrene imati i auru, a također moguće je da bolesnik ima auru bez glavobolje. Kada se gleda učestalost u općoj populaciji, migrena je češća u žena te je prisutna u 15-20% ženske populacije, dok je učestalost u muškaraca između 4-7%. Međutim, dijagnosticiranih bolesnika ima puno manje bilo zbog rijetkog pojavljivanja napadaja pa nisu pregledani po neurologu ili zbog loše uzete anamneze. U ženskoj populaciji obično se javlja s prvom menstruacijom i traje za vrijeme generativne dobi što dovodi do značajne onesposobljenosti tih bolesnica u vrijeme trajanja napadaja.

S obzirom na jačinu tegoba, Svjetska zdravstvena organizacija svrstala je migrenu u poremećaje koji značajno onesposobljuju bolesnike, zajedno s demencijom i nepokretnošću. Bitno je naglasiti da migrena predstavlja i velik trošak u društvu s obzirom da bolesnici s migrenom obično ne mogu funkcionirati za vrijeme trajanja napadaja. Tako se smatra da 1/3 troškova u liječenju migrena otpada na troškove liječenja /lijekovi + pregledi liječnika/, a čak 2/3 troškova odnosi se na indirektne troškove koji uključuju izgubljene radne dane ili smanjenu učinkovitost na poslu. Neki bolesnici mogu predosjetiti migrenski napadaj tako da su dan pred napadaj razdražljivi, neki čak i euforični, umorni, imaju potrebu za slatkim, pojačano piju, imaju mekšu stolicu. Opisani su brojni provocirajući čimbenici koji mogu potencirati migrenski napadaj i to od menstrualnog ciklusa ili ovulacije u žena, jedenja čokolade, sireva, konzumacije alkohola, manjeg unosa tekućine, manjka ili viška sna, stres… Česte su i tzv. vikend glavobolje kad se migrena javlja prvog dana vikenda ili praznika, osobito kad bolesnik promijeni uobičajeni ritam spavanja.

Dijagnoza migrene postavlja se na temelju detaljno uzete anamneze te u većini slučajeva nije potrebna nikakva dodatna dijagnostička obrada, osobito nije indiciran ultrazvučni pregled krvnih žila ili EEG. Prema kriterijima Međunarodne klasifikacije glavobolja dijagnoza se postavlja ukoliko je bolesnik do pregleda imao 5 sličnih glavobolja koja bez lijekova traju između  4-72 sata,  bol je umjerenog do znatnog intenziteta, jednostrana, pulsirajućeg karaktera uz moguću mučninu i/ili povraćanje, foto i fonofobiju te se glavobolja pogoršava fizičkom aktivnošću (bolesnik je najlakše ležati u tihoj, mračnoj prostoriji). Za postavljanje dijagnoze migrene s aurom bolesnik treba imati barem dvije aure bilo koje tipa (vidne, senzorne ili smetnje govora) trajanja 5-55 minuta.

Danas nije do kraja razjašnjen uzrok nastanka glavobolje. Uz važnu ulogu genetskog nasljeđivanja (bolesnici s migrenom uglavnom imaju bliskog rođaka sa sličnim simptomima)  novije studije pomoću PET- MR mozga upućuju na aktivaciju i funkcionalne promjene dijela jednog dijela mozga koji se naziva most (lat. pons) koji se smatra pokretačem migrenskog napadaja.  S obzirom na vrstu liječenja razlikuje se terapija pojedinog napadaja migrene koja može biti nespecifična i specifična, te profilaktička terapija. U nespecifičnu terapiju ubrajaju se lijekovi tzv. analgetici koji i inače služe za suzbijanje bolnih simptoma a to su paracetamol, acetil- salicilna kiselina te nesteroidni antireumatici. Ukoliko su oni učinkoviti, nije potrebno terapiju mijenjati. Bitno je bolesnicima naglasiti da lijek uzmu odmah na početku napadaja u dovoljno visokoj dozi.

Međutim, u velikog broja bolesnika vremenom ti lijekovi postanu  neefikasni i tada je potrebno u terapiju uvesti lijekovi specifične za liječenje migrenske atake koji se zovu triptani. Triptani su agonisti serotoninskih receptora s dobro istraženim mehanizmom djelovanja te je na temelju brojnih kliničkih studija utvrđen njihov visok sigurnosni profil. Bitno je naglasiti da je zlatno pravilo u liječenju glavobolje uzeti odgovarajući analgetik na početku glavobolje i to u odgovarajućoj terapijskoj dozi, međutim maksimalno do 2 puta tjedno. U kliničkoj praksi postoji velik broj bolesnika koji svakodnevno uzimaju veliku količinu analgetika što dovodi  do glavobolje uzrokovane prekomjernim uzimanjem lijekova.

Bilo koji analgetik može dovesti do glavobolje uzrokovane prekomjernim uzimanjem lijekova, međutim najbrže i najčešće to dovode kombinirani pripravci koji u sebi sadrže kofein, kodein te opioidni analgetici. Smatra se da svakodnevno uzimanje više od 10 analgetika mjesečno duže od 3 mjeseca dovodi do razvoja glavobolje uzrokovane prekomjernim uzimanjem lijekova. Veliki je problem što su kombinirani pripravci analgetika (obično kombinacija paracetamola, kofeina i kodeina) dostupni  u ljekarnama bez recepta.

Prema smjernicama u bolesnika u kojih je znatno narušena kvaliteta života, učestalost ataka > 2 dana mjesečno te ukoliko je terapija pojedinih ataka neučinkovita indicirana je profilaktička terapija koja podrazumijeva svakodnevno uzimanje lijeka u vidu smanjivanja frekvencije i intenziteta napadaja. Nakon detaljno uzete anamneze i kliničkog pregleda bolesniku je potrebno objasniti prirodu njegove bolesti. To se osobito odnosi na one bolesnike koji zahtijevaju profilaktičko liječenje s obzirom da velik broj bolesnika nije sklon svakodnevnom uzimanju lijekova. U profilaktičkoj terapiji lijekovi izbora su neselektivni beta–blokator propranolol, noviji dualni antidepresivi tipa mirtazapina, duloksetina, venlafaksina i tricikličkog antidepresiva amitriptilina, te antiepileptici kao što je topiramat te u bolesnika s aurom lamotrigin.