Epilepsija je neurološko stanje paroksizmalnih poremećaja funkcija sive tvari mozga odnosno njegovih neuronalnih grupacija. Prema definiciji, epilepsija je povremeni poremećaj živčanog sustava koji se događa zbog prekomjernog.

Epilepsija je neurološko stanje paroksizmalnih poremećaja funkcija sive tvari mozga odnosno njegovih neuronalnih grupacija. Prema definiciji, epilepsija je povremeni poremećaj živčanog sustava koji se događa zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu, u pravilu praćen abnormalnostima u elektroencefalogramu. Epilepsija je jedna od najčešćih neuroloških bolesti, javlja se u 1% populacije. Danas u svijetu od epilepsije boluje oko 50 milijuna ljudi.
Međunarodna klasifikacija epilepsija;

Parcijalni(žarišni) napadaji-bez poremećaja svijesti

Započinju u jednom dijelu mozga, ali se mogu proširiti i na cijeli mozak. Parcijalni napadaji mogu biti:
• jednostavni parcijalni napadaji-tijekom ovog napada osoba ostaje pri svijesti, glava i oči mogu se okrenuti na jednu stranu, a šaka, ruka i jedna strana lica mogu se trzati ili osoba može u nekim od tih dijelova osjetiti trnce. Privremena klonulost ili paraliza jedne strane tijela mogu uslijediti nakon napadaja. Osoba može osjetiti neobične mirise, zvukove i okuse.
• elementarni (motorni, senzorni, vegetativni, psihički)
• kompleksni(automatizmi, izolirani poremećaji stanja svijesti, kombinacija)

Generalizirani napadaji-karakterizirani gubitkom svijesti

Karakterizirani su izbijanjem u širem području mozga, bez lokaliziranog početka, s poremećajem svijesti. Generalizirani napadaji mogu biti:
• absansi (tipični-petit mal, atipični) mali napadaj – najčešće se javlja u dječjoj dobi,a karakteriziraju ga nagli i kratkotrajni poremećaj svijesti bez pada na pod. Bolesnik prekida svoju aktivnost, kratkotrajno je odsutan i zagledan u neki predmet, prestaje disati, govoriti, glava mu klone, predmeti ispadaju iz ruke… Ovakvi se napadaji mogu ponavljati nekoliko puta na dan. Značajno remete koncentraciju.
• miokloni napadaji
• klonički napadaji
• kloničko-tonički napadaji ili grand mal – karakteriziran je padom bolesnika na pod i tipičnim grčenjem mišića. Bolesnik grčevito diše, ugrize se za jezik, mokri bez kontrole i izgubi svijest. Ovo je najdramatičniji oblik epileptičkih napadaja.
• atonički napadaji

Neklaisificirane epilepsije

Epilepsije prema uzrocima mogu biti;
1. idiopatske (primarne, genuine, funkcionalne, nasljedne) – nemoguće je utvrditi jasan primaran uzrok nastanka epilepsije, osim nasljedne predispozicije
2. simptomatske(sekundarne, organske, lezijske, stečene) – uzrok ove vrste je neko kronično organsko oštečenje ili bolest mozga
3. kriptogene – epilepsije za koje se vjeruje da su simptomatske i da imaju organski supstrat u podlozi, ali ga je nemoguće dokazati
Dijagnoza
Za postavljane dijagnoze potrebno je uzeti temeljitu anamnezu bolesnika, utvrditi uzrok epileptičkog napadaja,isključiti sve ostale moguće uzroke, odrediti opći i neurološki status bolesnika te učiniti elektroencefalogram (EEG). EEG služi za potvrdu dijagnoze i određivanje oblika epileptičkog napadaja. EEG-om se snimaju normalni i abnormalni električni potencijali kore mozga. Osim EEG-a ponekad je potrebno učiniti CT i MR.

Diferencijalna dijagnoza epilepsija:
 Sinkope različitih etiologija

• klasični migrenski napadaji (aura),
• praćena migrena zaostaje neurološki deficit,
• TIA,
• tranzitorna globalna amnezija,
• parasomnije(poremećaji spavanja),
• neki ekstrapiramidni poremećaji,
• histeroepilepsija (pseudolepilepsija),
• afektivni respiratorni spazam,
• hiperventilacija.

Liječenje epilepsija

Epilepsiju je potrebno liječiti od samog početka tj. od postavljanja dijagnoze. U terapiju su uključeni specijalist neurolog ili neuropedijatar, te mnogi drugi specijalisti. Specijalist neurolog ili neuropedijatar odrediti će adekvatnu terapiju antiepileptičkim lijekovima. Ponekad se u terapiji koristi kombinacija više lijekova, te se nakon određenog vremena terapija mora izmijeniti. U 2/3 bolesnika terapijom se može potpuno kontrolirati napadaje

• medikamentozno liječenje; peroralni i parenteralni pripravci
• kiruško liječenje(operacija žarišta i vagalna stimulacija)

Medikamentozno liječenje

• stariji pripravci:barbiturati, karbamazepin, hidantoinati, valporoična kiselina, fenitoin, etosukcinimid.
• pripravci nove generacije;lamotrigin, vigabatrin, klozepam, klobaza.

U kliničkoj praksi značajno mjesto u kontroli napadaja imaju antiepileptici novijih generacija u koju spada svakako lamotrigin.