Uzroci epilepsije i nasljeđivanje

Uzrok epilepsije je obično glavna odrednica kliničkog tijeka bolesti, kao i prognoze. Službena klasifikacija epilepsija je uglavnom usmjerena na podjelu epilepsija obzirom na vrstu napada i elektroencefalografski (EEG) nalaz.

Kako je epilepsija simptom kojoj je u podlozi određena neurološka ili neka druga bolest ili poremećaj, od velike važnosti je etiološka klasifikacija epilepsija. U zadnjem izvještaju ILAE (International League Against Epilepsy) 2010. godine komisija za klasifikaciju epilepsija je, uzimajući u obzir etiologiju, podijelila epilepsije u tri kategorije: genetske, strukturalne/metaboličke i one nepoznatog uzroka.

Razvojem brojnih neuroslikovnih tehnika prikaza mozga, kao što su: magnetska rezonanca (MR), funkcijski MR, MR traktografija, jednofotonska emisijska kompjuterizirana tomografija (SPECT), pozitronska emisijska tomografija (PET) itd., znatno se smanjio broj epilepsija nepoznatog uzroka. Također veliki napredak sekvenciranja DNA, kao i razvoj tehnologija transfera gena, značajno je pridonio razumijevanju genetske osnove mnogih nasljednih bolesti pa tako i epilepsija. Najveća postignuća u pronalasku oštećenog gena postignuta su kod simptomatskih epilepsija metaboličkog uzroka.

Shorvon, poznati engleski epileptolog, je 2011.g. predložio nešto detaljniju etiološku klasifikaciju epilepsija o kojoj će biti više govora u narednom tekstu. Potom ćemo objasniti nasljednu predispoziciju odnosno rizik razvoja epilepsije u slučaju pozitivne obiteljske anamneze tj. kada netko unutar obitelji boluje od epilepsije kolika je vjerojatnost da dijete oboli od iste.

Predložena etiološka klasifikacija epilepsija dijeli epilepsije u četiri glavne kategorije:

  1. Idiopatske – definirane kao epilepsije predominantno genetskog ili prepostavljenog genetskog podrijetla, u kojima nema neke veće neuroanatomske ili neuropatološke abnormalnosti (npr. dječja „absence“ epilepsija, benigna fokalna epilepsija u djetinjstvu, juvenilna mioklona epilepsija itd.). Tu su uključene i epilepsije multigenetskog nasljeđivanja (kada kombinacija više gena uzrokuje određenu bolest) ili multifaktorijalnog nasljeđivanja (kada uz brojne gene na razvoj bolesti utječe i okoliš). Za takvo kompleksno nasljeđivanje genetska osnova u dosta slučajeva nije u potpunosti razjašnjena.
  2. Simptomatske – definirane kao epilepsije stečenog ili genetskog uzroka s pridruženim velikim anatomskim ili patološkim abnormalnostima, i/ili kliničkim karakteristikama koje ukazuju na bolest ili stanje koje je u podlozi (npr. perintalno oštećenje mozga, tumori, traume, posebni poremećaji razvoja mozga kao hipokampalna skleroza, fokalna kortikalna displazija itd). U ovu skupinu uključeni su razvojni ili kongenitalni poremećaji koji su u vezi s patološkim promjenama mozga genetskog ili stečenog uzroka (npr. Westov ili Lennox-Gastaut sindrom). Također uključuju genske poremećaje u kojima je epilepsija samo jedna karakteristika šireg fenotipa, odnosno gdje su osim epilepsije prisutni drugi simptomi i neurološki ispadi (npr. progresivne mioklone epilepsije, tuberozna skleroza).
  3. Provocirane – definirane kao epilepsije u kojima je specifični sistemski ili okolišni čimbenik predominantni uzrok epileptičkih ataka i gdje nema velikih neuroanatomskih i neuropatoloških promjena (npr. povišena tjelesna temperatura, alkohol, pad glukoze u krvi, manjak sna itd). U ovu kategoriju su uključene i refleksne epilepsije (provocirane određenim vidnim, osjetnim, slušnim čimbenicima), a koje obično imaju genetsku osnovu, a najčešće se radi o fotosenzitivnim epilepsijama.
  4. Kriptogene – definirane kao vjerojatno simptomatske epilepsije kod kojih uzrok još nije utvrđen. Broj ovakvih epilepsija se smanjuje, no još uvijek je to važna kategorija jer se odnosi na najmanje 40% slučajeva epilepsija nastalih u odrasloj dobi.

U velikom broju slučajeva uzrok epilepsije je posljedica više čimbenika, tj. epilepsija je često rezultat i genetskih i stečenih utjecaja, uz značajan utjecaj provocirajućih faktora. Neovisno koji je uzrok epilepsije, bile one simptomatske ili idiopatske, po svojoj kliničkoj prezentaciji mogu biti i generalizirane i parcijalne, a jedne i druge mogu biti provocirane.  

Ako netko ima epilepsiju kolika je vjerojatnost za članove njegove obitelji da će oboljeti od epilepsije?

Rizik da netko oboli od epilepsije u općoj populaciji je 1%, odnosno 1 osoba od 100. Nasljeđivanje epilepsije je često kompleksno, npr. dvoje djece s mutacijama urazličitim genima mogu razviti isti epileptički sindrom, dok ista mutacija gena kod različitih osoba ne znači da će epilepsija kod obje osobe biti jednako teškog oblika. Određene mutacije gena ne moraju se naslijediti, odnosno mogu nastati spontano kao nove mutacije. Razni oblici epilepsija imaju različiti rizik nasljeđivanja. Ukoliko se navedeno uopći, rizik za epilepsiju u rođaka i djece osoba koje boluju od epilepsije je 2%-5%, odnosno 2 do 5 osoba od 100, no na to će značajno utjecati mnogi faktori o kojima će u nastavku teksta biti riječi. Iako je rizik uspoređujući s općom populacijom povećan, mnogi ljudi sa epilepsijom neće imati djecu ili druge članove obitelji oboljele od epilepsije.

Na povećan rizik utječe tip epilepsije, uzrok epilepsije, dob kada se epilepsija pojavila, te koji roditelj ima epilepsiju. Ukoliko netko boluje od generalizirane epilepsije nešto je veća šansa nasljeđivanja nego u slučaju da se radi parcijalnoj epilepsiji. Rizik za razvoj epilepsije nije povećan ukoliko se radi o epilepsiji uslijed npr. moždanog udara, tumora mozga, upale mozga ili moždane traume. Veći je rizik nasljeđivanja ukoliko se radi o epilepsiji koja se kod roditelja javila u djetinjstvu, poglavito do 9.-te godine života, tada dijete ima rizik od 9.5%. Ukoliko je roditelj dobio epilepsiju u dobi između 10.-te i 24.-te godine života tada je rizik obolijevanja za dijete 5.8%, a ukoliko je roditelj obolio od epilepsije tek nakon 35.-te godine života rizik za dijete je isti kao i u općoj populaciji. Ukoliko majka boluje od epilepsije rizik da dijete oboli je 2.9%-8.7%, a ukoliko je otac oboljeli tada je šansa tek malo veća nego u općoj populaciji tj. 1.0%-3.6%, uzrok navedenog nije još uvijek poznat. Što je više članova obitelji oboljelo od epilepsije veća je šansa da će dijete dobiti epilepsiju.

Neki članovi obitelji neće naslijediti epilepsiju samu po sebi, no naslijediti će niži prag osjetljivosti za razvoj epileptičkih ataka u određenim situacijama. Ukoliko netko u obitelji boluje od idiopatske epilepsije rizik pojave u drugih članova obitelji je povećan, a u slučaju da se radi o jednojajčanim blizancima gotovo je sigurno, ukoliko jedan ima takav oblik epilepsije, da će je imati i drugi. Unutar 100 osoba s epilepsijom 2 do 3 će imati epilepsiju jer su naslijedili određeno zdravstveno stanje koje može za posljedicu imati epilepsiju. Npr. tuberozna skleroza je rijetka bolest koja se nasljeđuje pri čemu dolazi do pojave dobroćudnih tumoroznih tvorbi u različitim dijelovima tijela pa tako i u mozgu što može uzrokovati epilepsiju.

Dva osnovna tipa nasljeđivanja su autosomno dominantni i autosomno recesivni. Geni u našim stanicama se nalaze u parovima tzv. aleli. U autosomno dominantnim bolestima dovoljna je mutacija samo u jednom alelu da se bolest očituje, takva osoba prenijet će svoju bolest na svoje potomstvo u 50% slučajeva. Bolesti koje se nasljeđuju autosomno recesivno očituju se kada se mutacija nalazi na oba genska alela, u porodičnom stablu zahvaćane su npr. braća i sestre dok su oba roditelja zdravi nosioci mutiranog gena. Takvi zdravi nosioci imaju 25%-tni rizik da im dijete bude bolesno, a 50% vjerojatnost da ima dijete bude kao i oni zdrav nosilac mutacije. Progresivne mioklone epilepsije kao npr. bolest Lafornih tjelešaca ili Unverricht-Lundborgova bolest imaju recesivni tip nasljeđivanja, dok se npr. autosomno dominantno s varijabilnom penetracijom nasljeđuju febrilne konvulzije.

Genetsko savjetovanje glede epilepsija provode neuropedijatri, neurolozi – epileptolozi te subspecijalisti genetičari. Cilj je da se oboljelom pomogne da shvati dijagnozu, vjerojatni tijek bolesti, mogućnosti genetskog testiranja i liječenja, te da razumije način na koji nasljedstvo utječe na razvoj bolesti kao i rizik javljanja bolesti kod drugih članova obitelji.

 

LITERATURA:

1. Berg A, Berkovic S, Brodie M, Buchhalter J, Cross J, van Emde Boas W, Engel J, French J, Glauser T, Mathern G, Mosh S, Nordli D, Plouin P, Scheffer I. (2010) Revised terminology and concepts for organization of seizures and epilepsies: report of the ILAE Commission on Classification and Terminology, 2005–2009. Epilepsia 51:676–685.

2. Doose H, Neubauer BA. Preponderance of female sex in the transmission of seizure liability in idiopathic generalized epilepsy. Epilepsy Res. 2001 Feb;43(2):103-14.

3. Engel J. Jr. A proposed diagnostic sheme for people with epileptic seizures and with epilepsy:

Report of the ILAE Task Force on Classification and Terminology. Epilepsia. 2001;42:796-803.

4. Michelucci R, Pasini E, Riguzzi P, Volpi L, Dazzo E, Nobile C. Genetics of epilepsy and relevance to current practice. Curr Neurol Neurosci Rep. 2012 Aug;12(4):445-55

5. Shorvon SD. The etiologic classification of epilepsy. Epilepsia. 2011 Jun;52(6):1052-7. doi: 10.1111/j.1528-1167.2011.03041.x. Epub 2011 Mar 30. Review.

6. White J. Facts on Genetics and Epilepsy, 2012 Aug; http://mnepilepsy.org/patient-information/will-my-child-inherit-my-epilepsy-facts-on-genetics-and-epilepsy/

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Autoimuna bolest

Celijakija kod djece

Celijakija je kronična autoimuna bolest u kojoj se zbog imunološke reakcije organizma na gluten događa upala i oštećenje sluznice tankog crijeva. Do danas nije sa sigurnošću poznato zašto samo neke osobe s genetskom sklonošću za celijakiju zaista obole, te zašto se kod nekih bolest javlja već u dojenačkoj dobi, a kod drugih značajno kasnije. Što […]

Hren

Pobliže o hrenu

Hren (Armoracia rusticana) je biljka iz porodice kupusnjača, porijeklom s područja istočne Europe i stoljećima se koristi i kao hrana, ali i kao lijek. Vjeruje se kako je hren postao popularan kao začin u Europi još u vrijeme kada nije bilo hladnjaka jer je mogao maskirati okus mesa koje se počelo kvariti. Korijen hrena se […]

Bol

Kako pomoći dojenčetu s kolikama?

Crvena riža

Crvena riža i riblje ulje za zdravlje srca i krvnih žila

Bolesti srca i krvnih žila vodeće su kronične bolesti današnjice, a povišeni krvni tlak, zajedno s visokim razinama kolesterola u krvi glavni su čimbenici rizika za razvoj ovih bolesti. Iako promjene prehrambenih navika predstavljaju temelj liječenja hiperlipidemije, primjena različitih dodataka prehrani u tu svrhu sve je češća. Među najviše istraživanim dodacima prehrani za smanjenje razine […]

Antacidi

Dispepsija

Dispepsija je česti poremećaj gornjeg dijela probavnog sustava koji je karakteriziran bolovima u gornjem dijelu trbuha u vidu pečenja ili nelagode koji mogu biti praćeni osjećajem rane sitosti, punoće u gornjem dijelu trbuha koja se javlja nakon obroka, nadutošću, podrigivanjem, mučninom. Vrlo često zbog intenziteta navedenih simptoma dolazi i do samanjenja apetita. Dispepsija iako nije […]

Bol u grlu

Bol u grlu nakon uzimanja tablete bez vode

Iz iste kategorije

Neurologija

Možete li mi očitati MR nalaz mozga?

Neurologija

Tikovi

Tikovi su brzi, stereotipni pokreti koji rezultiraju iznenadnim trzajima tijela ili zvukovima koje je teško kontrolirati. Česti su u djetinjstvu i obično se prvi put pojavljuju u dobi od oko 5 godina. Povremeno se mogu prvi put javiti u odrasloj dobi. Tikovi mogu biti prolazni i spontano prestati, ali mogu biti frustrirajući i ometati svakodnevne […]

Neurologija

Zašto nastaje osjećaj pritiska u glavi?

Pritisak u glavi može biti posljedica glavobolje ili infekcije uha, ali može signalizirati i teže stanje, poput potresa mozga. Može se pojaviti s drugim simptomima poput vrtoglavice. Brojna stanja mogu uzrokovati osjećaj stezanja, težine ili pritiska u glavi. Većina stanja koja rezultiraju pritiskom u glavi nisu razlog za uzbunu. Uobičajene uključuju tenzijske glavobolje, migrenu, stanja […]

Neurologija

Traumatska ozljeda mozga

Traumatska ozljeda mozga je ozljeda glave ili mozga uzrokovana traumom koja remeti normalnu funkciju mozga. Događaji koji dovode do traumatske ozljede mozga razlikuju se. Među civilima, nesreće motornih vozila vodeći su uzrok traumatskih ozljeda mozga; među malom djecom i starijim odraslim osobama padovi su glavni uzrok traumatske ozljede mozga; a među vojnicima i veteranima, najčešći […]

Neurologija

Ljubazno molim pojašnjenje EEG nalaza

Neurologija

Tumori pinealne regije

Tumori pinealne regije su tumori same pinealne žlijezde ili tkiva koje je okružuje. Pinelana žlijezda je mali organ u obliku graška u središtu mozga koji je odgovoran za proizvodnju i izlučivanje melatonina (koji je poznatiji kao hormon sna) u tamnom okruženju. Njegove primarne funkcije su reguliranje 24-satnog unutarnjeg tjelesnog sata (ili cirkadijalnog ritma), kao i […]

Neurologija

Što su skotomi?

Skotom je medicinski izraz za poremećaj vidnog polja ili slijepu pjegu. Većina ih se javlja na jednom oku, ali mogu se pojaviti na oba oka. Mnoge stvari mogu uzrokovati skotom ili slijepu pjegu a liječenje ovisi o tome što ih uzrokuje. Retina ili mrežnica je sloj na stražnjoj strani oka koji pretvara svjetlost u električne […]

Neurologija

Kortikobazalna degeneracija

Kortikobazalna degeneracija, koja se naziva i kortikobazalni sindrom, rijetko je stanje u kojem se područja mozga smanjuju, a živčane stanice degeneriraju i umiru tijekom vremena. Bolest zahvaća područje mozga koje obrađuje informacije i moždane strukture koje kontroliraju kretanje. Ova degeneracija rezultira rastućim poteškoćama u kretanju jedne ili obje strane tijela. Obično se javlja kod starije […]