Vrtoglavica ili vertigo je subjektvno stanje kojim pacijenti opisuju smetnju ravnoteže, a glavni je simptom ili popratna pojava mnogim bolestima. Nakon glavobolje, vrtoglavica je drugi najčešći simptom.

Vrtoglavica ili vertigo (vertigo  lat.vrtoglavica,  nesvjestica) je subjektvno stanje kojim pacijenti opisuju smetnju ravnoteže, a glavni je simptom ili popratna pojava  mnogim bolestima.  Nakon glavobolje, vrtoglavica je drugi najčešći simptom. Jedno ispitivanje na 30 000 osoba pokazuje prevalenciju vrtoglavice u ovisnosti o starosti ispitanika između 17% (kod mlađih) i do 39% (kod onih preko 80 godina)(Davis i Moorjani 2003). Jedna studija (Neuhauser et al. 2005, Neuhauser 2007) pokazala je prevalenciju srednje jakih i jakih vrtoglavica od 29% kod stanovništva u Njemačkoj.

Prema nastanku smetnji možemo ih podjeliti na one uzrokovane smetnjama centralnog tipa  i one uzrokovane smetnjama perifernog tipa. Kod vrtoglavica s oštečenjem centralnog tipa imamo oštečenje raznih moždanih struktura dok kod onih perIfernog tipa oštečenja se nalaze u unutrašnjem uhu. Vrtoglavica perifernog tipa najčešće je pračena mučninom, povračanjem, znojenjem, gubitkom sluha i zujanjem u uhu te nistagmusom – nevoljnim trzajevima očne jabučice.

Vrtoglavica se može podjeliti u kategorije: neodređene smetnje, osječaj nestabilnosti, sinkopa ili presinkopa, vrtoglavica. Neodređene smetnje i osječaj nestabilnosti su kategorije bez jasne definicije. Vrtoglavica se opisuje kao halucinacija kretanja, obično rotacije, subjekta ili okoline. Benigni paroksizmalni pozicioni vertigo, akutni vestibularni neuronitis ili labirintitis, Menijerova bolest, migrena i psihološki poremećaji  uzrokuju najviše slučajeva vertiga.

Obrada vrtoglavice zahtjeva zajednički pristup otorinolaringologa, neurologa, interniste, okuliste i fizijatra, a provode se pretrage počevši od anamneze, fizičkog statusa, kalorijske vestibulografije, tonskog audiograma, elektronistgamografije, evociranih potencijala moždanog dela – BERA, osnovne laboratorijske krvne pretrage, ultrazvuka krvnih žila koje snabdjevaju mozak ( Doppler ), RTG obrada vratne kralježnice ( standardne i funkcionalne snimke, te po potrebi CT i MRI vratne kralježnice), EKG, pregled fundusa oka.

S obzirom na široku paletu uzroka vrtoglavica, ovisno o postavljenoj dijagnozi  pristupa se liječenju koje može biti  medikamentozno, fiziklana terapija ili operativna terapija kod tumora mozga.