Vrtoglavica u praksi

“Doktore vrti mi se” prve su riječi u kontaktu pacijenta  koji ima vrtoglavicu i koji se obraća liječniku. Vrtoglavicu na neki način moramo definirati.

Vrtoglavica je iluzija okretanja tijela ili iluzija okretanja okoline. Očituje se kao prolazni subjektivni osjećaj poremećaja prostornog odnosa okoline i vlastitog tijela. Puno je načina na koji pacijenti opisuju to svoje subjektivno osjećanje: (“doktore vrti mi se soba”, “bježi mi tlo pod nogama”, ili “propada mi krevet dok ležim”, nestabilan sam, zanosi me u hodu, moram se pridržavati dok hodam” i slično.) Jaka vegetativna simptomatologija kao mučnina, povraćanje, znojenje, palpitacije čest je pratilac vrtoglavica i u pacijenta stvara osjećaj straha i panike.

Prije nego što počnemo objašnjavati što je to vrtoglavica i zašto nastaje  važno je znati i razlikovati radi li se  uopće o vrtoglavici ili nekom drugom poremećaju koji se često interpretira kao vrtoglavica. Velik broj pacijenata bude upućen u neurološku ambulantu pod dijagnozom vrtoglavice, a u stvari je riječ o stanjima kao što su  poremećaj ravnoteže, predkolapsna stanja,omaglice, nesvjestice, fobije i slično.  Vrtoglavicu treba razlikovati od tih stanja. (Pacijente često prilikom uzimanja anamneze pitamo da li se vrti prostor oko njih ili su sami nestabilni.).

U normalnim okolnostima nemamo svjesnog osjećaja ravnoteže jer se ona regulira refleksno. Vrtoglavica se najčešće očituje osjećajem rotacije vlastitog tijela (subjektivni vertigo) ili rotacijom okoline (objektivni vertigo) oko vlastoitig tijela. Vrtoglavicu prati veća ili manja nesigurnost u hodu i stajanju (ataksija). U jakoj vrtoglavici bolesnik se mora pridržavati da ne padne, a nerijetko i padne na tlo. Između ataka vrtoglavice bolesnik može imati dugotrajan osjećaj nesigurnosti kao da će pasti.
 

Najvažnije pitanje za pacijenta, a i za samog liječnika je dali se radi o vrtoglavici centralnog  ili perifernog  porijekla. O tome uveliko ovisi pristup pacijentu i njegova daljnja prognoza i liječenje. Periferno porijeklo vrtoglavica podrazumijeva bolesti unutarnjeg uha i centra za ravnotežu dok centralno porijeklo vrtoglavica podrazumijeva bolesti mozga.

Prije opisa koji će nam pomoći da razlikujemo periferne i vrtoglavice centralnog porijekla valja objasniti što je to nistagmus. Nistgmusom označavamo ritmičke trzaje očnih jabučica. Može biti horizontalan, vertikalan, rotatoran ili miješani. Često ga primjećujemo već pri pogledu prema naprijed, ali najčešće je horizontalan pri pogledu u jednom pravcu ili vertikalan. U većine zdravih osoba nistagmus se javlja u krajnjem lateralnom položaju bulbusa.

Takav nistagmus nazivamo fiziološkim nistagmusom  u terminalnom položaju bulbusa. Obično je male amplitude sa brzom komponentom u smjeru pogleda i gubi se pomicanjem očnih jabučica prema medijalnoj liniji. Kao sto razlikujemo periferne i centralne vrtoglavice, tako i nistagmus dijelimo na periferni i centralni, odnosno on nam je jedan od pokazatelja o kojoj bi vrsti vrtoglavice moglo biti riječ.

Periferni nistagmus nastaje disfukcijom ili oštećenjem labirinta u unutarnjem uhu ili vestibularnog živca (pacijenti to nazivaju centar   ravnoteže u uhu.). On je jednosmjeran, horozontalno-rotatoran u pravilu usmjeren suprotno od  oštećenog labirinta. Centralni nistagmus nastaje oštećenjem moždanog debla ili malog mozga. On može biti vertikalan, horizontala ili bidirekcijski (u oba smjera).

Primjećujete da vrlo male razlike u karakteru nistagmusa govore u prilog jednog ozbiljnog centralnog i po život opasnog oštećenja mozga kao što je riječ  kod centralnog nistagmusa  ili relativno benignog oštećenja labirinta sa doduše izrazitom vegetativnom simptomatologijom kod perifernog nistagmusa. Periferne vrtoglavice karakterizira jak rotacijski vertigo, izraženi su vegetativni simptomi (mučnina, povraćanje, blijedilo), neravnoteža, jednosmjerni nistagmus i čest gubitak sluha. U perifernoj vrtoglavici valja razlikovati nekoliko entiteta od kojih je najzastupljeniji benigni paroksizmalni pozicijski vertigo (BPPV).

BPPV je najčešći oblik  perifernog vertiga od kojeg tijekom života oboli 1 od 10 osoba. Dakle riječ je o jako čestom obliku vrtoglavice sa kojim je opća populacija slabo upoznata, a jaka vegetativna simptomatologija i izražen vertigo  ulijevaju  zabrinutost i strah u kosti pacijentima.

BPPV se javlja prilikom promjene položaja glave: često  prilikom okretanja u krevetu, pri ustajanju, lijeganju na krevet, saginjanjem ili ekstenzijom glave prilikom gledanja prema gore. Simptomi su karakterizirani jakim i naglim kratkotrajnim napadajima vrtoglavice između kojih perzistra nestabilnost.

Smatra se da ovaj oblik vrtoglavice nastaje zbog mehaničkog poremećaja u unutarnjem uhu koji je reverzibilan odnosno popravljiv. Ovaj oblik vertiga dokazuje se u ambulati manevrom koji se naziva Dix Hallpikeov test, a druga vrsta manevra koji se zove Epley-ev manevar se koristi u
terapijskom postupku.

U periferne vrtoglavice spada i vestibularni neuronitis koji je karakteriziran  jakom vrtoglavicom praćenom mučninom i povraćanjem te horizontalnim nistagmusaom u smjeru suprotnom od zahvaćenog uha. Uzrok mu je nepoznat, ali mu najčešće prethodi virusna infekcija. Trauma glave u prometnim neugodama ili pri padu čest je uzrok BPPV-a. Posttraumatski vertigo najčešće nastaje kao posljedica oštećenja labirinta (komocija labirinta). Menierova bolest  spada u periferne vrtoglavice. To je poremećaj unutarnjeg uha karakteriziran napadajima vrtoglavice, gubitkom sluha na tom uhu i tinitusom (šum u uhu). Liječenje se provodi diureticima ili u rezistentnim slučajevima i kiruruškim liječenjem.

Najčešći  uzroci vrtoglavice centralnog porijekla  leže u brojnim neurološkim bolestima: moždani udar, multipla skleroza, meningitis encefalitis, tumori mozga  i dr. Vrtoglavice centralnog porijekla su praćene centralnim nistagmusom o čijim smo karakteristikama govorili ranije. Vrtoglavica u centralnim oštećenjima je često manje intenzivna i sa manje izraženom vegetativnom simptomatologijom,  ali  je dužeg trajanja. Kod tih vrtoglavica uz vertiginoznu simptomatologiju najčešće nalazimo i druge neurološke ispade  koji zahvaćaju moždane živce ili je riječ o neurološkom deficitu na udovima.

Ispitavanje ravnoteže provodi sa sa nekoliko  testova koji se primjenjuju u svakodnevnom radu. Romberegov znak-pokus stajanja: ispšitanik stoji uspravno sa priljubljenim stopalima sa otvorenim a potom i zatvorenim očima. Promatra se držanje tijela, pojave otklona i savijanja tijela. Pri tome se bolesnik može malo gurnuti. Pri oštećenju malog mozga bolesnik gubi ravnotežu i naginje u stranu oštećenja. Pojavu nestabilnosti nakon zatvaranja očiju nazivamo pozitivnim Rombergovim znakom. Tandem hod: bolesnik hoda ravnom linijom stavljajući nogu ispred noge dodirujući petom prste druge noge. Ispitanik bi trebao izvesti taj pokus bez gubitka ravnoteže.

Terapija vrtoglavica kod onih perifernog porijekla svodi se na davanje simptomatske terapije: antiemetika, sedativa, antivertiginoznih lijekova dok kod onih cenralnog porijekla liječimo osnovu bolest uz svu navedenu simptomatsku terapiju.

U zaključku možemo reći da svakoj vrtoglavici moramo pristupiti sa oprezom i da tek nakon iscrpne anamneze, kliničkog pregleda i neuroradiološke obrade možemo pretpostaviti dali je riječ o vrtoglavici perifernog ili centralnog porijekla što je naravno od presudnog značenja za pacijenta i za daljnje terapijsko postupanje sa njim. Jaka vegetativna simptomatologija kao mučnina, povraćanje, znojenje palpitacije čest je pratilac vrtoglavica i u pacijenta stvara osjećaj straha i panike. Postoje pacijenti kojima su vertiginozne tegobe svakodnevnica i oni kojima se vrtoglavice javljaju samo povremeno. U svakom od slučaja bitno je narušena kvaliteta života i mogućnost svakodnevnog funkcioniranja na poslu i u obitelju.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

B.Fit

Na meniju je zdraviji život

Za dugoročne rezultate nije dovoljno samo smanjiti količinu hrane koju jedemo, već je potrebno malim promišljenim koracima svakoga dana mijenjati svoje navike. Jeste li znali da je pretilost zapravo kronična metabolička bolest koja često uz sebe veže druge bolesti i stanja kao što su šećerna bolest tipa 2, povišen krvni tlak, bolesti srca i krvožilnog […]

Ateroskleroza

Ateroskleroza – molim savjet

Hidradenitis suppurativa

Hidradenitis suppurativa – liječenje

Hidradenitis suppurativa je kronična kožna bolest u kojoj nastaju upalni i bolni čvorovi na dijelovima tijela kao što su pazusi, prepone, ispod dojki, pubično, perianalno i genitalno.Smatra se da je uzrok bolesti zatvaranje izvodnog kanalića apokrinih žlijezda u koži radi poremećene keratinizacije folikula i time upale. Bolesti nije zarazna i nije uvjetovana lošom higijenom, ali […]

Mentalni poremećaji

Mentalni poremećaji i tjelesne bolesti

Nova meta-analiza objavljena u The Lancet Psychiatry The Lancet Psychiatry (Sean Halstead), pokazuje kako su ozbiljni mentalni poremećaji (serious mental illness – SMI), uključujući bipolarni afektivni poremećaj ili poremećaje iz spektra shizofrenije, povezani s dvostruko većim rizikom za istovremenu pojavu (komorbiditet) tjelesnih bolesti. Autori istraživanja smatraju kako su navedeni rezultati važni za primjenu integriranog modela […]

EKG

Je li ovaj nalaz Holtera u redu, treba li napraviti dodatne pretrage?

Bakar

Wilsonova bolest

Wilsonova bolest je rijedak genetski poremećaj karakteriziran prekomjernim nakupljanjem bakra u tjelesnim tkivima. Ovo nakupljanje je rezultat mutacije u genu ATP7B, koji je ključan za regulaciju razine bakra u jetri. Normalno, bakar je neophodan za razne tjelesne funkcije, uključujući živčano provođenje, rast kostiju i stvaranje vezivnog tkiva. Međutim, kod Wilsonove bolesti, jetra ne uspijeva filtrirati […]

Iz iste kategorije

Neurologija

Kognitivna bihevioralna terapija

Nesanica je učestali poremećaj spavanja koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta, narušavajući kvalitetu života i povećavajući rizik od raznih zdravstvenih problema. Manifestira se kao poteškoće s uspavljivanjem, zadržavanjem sna ili preranim buđenjem. Kronična nesanica je trajno stanje koje karakteriziraju poteškoće u započinjanju ili održavanju sna, najmanje tri noći tjedno tijekom razdoblja od najmanje tri mjeseca. […]

Neurologija

Kronična traumatska encefalopatija

Kronična traumatska encefalopatija je poremećenje funkcije mozga koja je povezane s ponavljanim ozljedama glave ili potresima mozga. Često se spominje u vezi s kontaktnim sportovima, ali može se pojaviti kod svakoga tko pati od ponovljenih trauma glave. Kronična traumatska encefalopatija vrsta je neurodegenerativne bolesti povezana s ponavljanim ozljedama glave ili potresima mozga. Radi se o […]

Neurologija

Što je encefalopatija?

Encefalopatija je skupina stanja koja uzrokuju disfunkciju mozga. Disfunkcija mozga može se pojaviti kao smetenost, gubitak pamćenja, promjene osobnosti i s drugim tegobama. Postoje različiti tipovi, svaki s različitim uzrocima koji variraju od infekcije, izloženosti toksinima, bolesti mozga i brojna druga stanja. Koje su vrste encefalopatije? Najčešći tipovi encefalopatije i njihovi uzroci su: – Anoksična […]

Neurologija

Arahnoidalna cista

Neurologija

Kako se liječi migrena?

Ne postoji lijek koji može izliječiti migrenu, no danas imamo vrlo potentne lijekove koji mogu smanjiti učestalost napada i učinkovito otkloniti simptome. Pri tome je bitno ne samo uzimanje lijekova već i usvojiti zdrave životne navike. Koji lijekovi se koriste kod migrene? Koriste se dvije vrste lijekova: Lijekovi za zaustavljanje migrene: ove lijekove se može […]

Neurologija

Možete li mi pojasniti nalaz MR-a mozga trogodišnje kćeri?

Neurologija

Migrena

Migrena je jaka glavobolja koja uzrokuje pulsirajuću glavobolju jedne polovice glave. Faza glavobolje kod migrene obično traje najmanje četiri sata, ali može trajati i više. Težina glavobolje se pogoršava sa: – tjelesnom aktivnosti – izloženosti svjetlu – glasnom bukom – jakim mirisima. Migrene mogu ometati svakodnevnu rutinu i utjecati na sposobnost ispunjavanja osobnih i društvenih […]

Neurologija

Tikovi

Tikovi su brzi, stereotipni pokreti koji rezultiraju iznenadnim trzajima tijela ili zvukovima koje je teško kontrolirati. Česti su u djetinjstvu i obično se prvi put pojavljuju u dobi od oko 5 godina. Povremeno se mogu prvi put javiti u odrasloj dobi. Tikovi mogu biti prolazni i spontano prestati, ali mogu biti frustrirajući i ometati svakodnevne […]