Trenutno je diljem svijeta u tijeku više kliničkih istraživanja koja nastoje istražiti korist primjene bakterioterapije u svrhu prevencije i suportivne terapije u oboljelih od COVID-19.

Još je Hipokrat govorio kako sve bolesti počinju u crijevima, a danas je dobro poznato da se glavnina stanica imunosnog sustava, čak 60%, nalazi u crijevima. Iz perspektive utjecaja na imunosni sustav čovjeka, mikroorganizmi se promatraju kao patogeni za domaćina čiji ih imunosni sustav prepoznaje i eliminira. Međutim, većina bakterija u crijevima su nepatogene i kohabitiraju s našim stanicama i drugim organizmima u simbiotskom odnosu. Iako imaju razne metaboličke učinke u našem tijelu, jedan od važnih učinaka probiotika je stimulacija imunosnog sustava, odnosno utjecaj na T-limfocite i makrofage, povećana proizvodnja sekretornog IgA, kao i proizvodnja protuupalnih citokina.
Mikrobiota i njezin domaćin imaju brojne međusobne odnose, a savršena ravnoteža mikrobiote i domaćina preduvjet je razvoja, sazrijevanja i adekvatne funkcije imunosnog sustava. Crijevni komensalni mikroorganizmi najčešće pomažu u metabolizmu nutrijenata i lijekova, preveniraju kolonizaciju patogenih mikroorganizama i štite funkciju crijevne barijere. Imunosni sustav ko-evoluirao je kako bi egzistirao u kolaborativnom odnosu sa zdravom mikrobiotom i istodobno štiti u obrani od invazivnih patogenih mikroorganizama. Klinička istraživanja donose brojne dokaze o pozitivnom učinku probiotika na gastrointestinalne infekcije, ali i infekcije respiratornog sustava, posebice u djece. Anti-infektivni učinci probiotika očituju se kroz četiri osnovna mehanizma djelovanja;

1) Stimulacija mukoznog obrambenog odgovora jačanjem crijevne barijere
2) Izravna inibicija nepoželjnih organizama uslijed sekrecije antimikrobnih peptida (AMP)
3) Inhibicija adhezije patogena
4) Poticanje razvoja i održanja urođenog i stečenog imunosnog sustava.

Poseban interes privlači i primjena probiotika kao adjuvansa uz cjepivo, poglavito protiv influence, budući da je recentni pregled kliničkih studija pokazao da probiotici povećavaju imunosni odgovor na cijepljenje protiv gripe. Ovaj učinak posebno je od interesa za osobe starije dobi, budući da se u toj populacijskoj skupini bilježi slabiji odgovor na cijepljenje (serokonverzija), u usporedbi s mlađom populacijom.

Bakterije koje nastanjuju crijeva, posebice laktobacili i bifidobakterije, posjeduju antimikrobnu aktivnost te utječu na lokalni (u probavnom sustavu) i na sustavni imunitet. Jedan od mehanizama kojim probiotici sudjeluju u modifikaciji crijevne mikroflore uključuje stvaranje mliječne kiseline koja smanjuje lokalni pH te stoga inhibira rast bakterija osjetljivih na kiseli medij. Nadalje, vjeruje se da se, iako vezivanje bakterija na stanice crijevnog epitela nikada nije pokazano in vivo, probiotici natječu sa patogenim bakterijama za mjesta na stanicama epitela te na taj način spriječavaju kolonizaciju patogenih bakterijskih vrsta poput B. vulgatus, Clostridium difficile, Clostridium histolyticum, Listeria monocytogenes, Salmonella choleraesuis, Staphylococcus aureus i određenih vrsta E. Coli. Pravilna funkcija crijevne barijere također se smatra važnim obrambenim mehanizmom čija svrha je održavanje integriteta epitela, te posljedično zaštita organizma od štetnih vanjskih utjecaja. Ukoliko je barijera oštećena, prehrambeni i bakterijski antigeni dosežu submukozu te induciraju upalne procese koji mogu rezultirati crijevnim poremećajima. Rezultati objavljenih studija ukazuju da bi probiotici mogli potaknuti „popravak“ oštećene crijevne barijere.
Crijevni imunološki sustav prepoznaje crijevne mikroorganizme uz pomoć specifičnih receptora, primjerice TLR receptora (eng. toll like receptors) koji pak prepozaju molekularne specifičnosti pojedinih bakterija, primjerice sastojke staničnih stijenki ili specifičnosti DNA (CpG-DNA). Aktivacija TLR-a pokreće kompleksne unutarstanične kaskade te modulira pro- i anti-inflamatornu ekspresiju citokina. Vrlo važan aspekt imunomodulacije probioticima uključuje regulaciju stvaranja pro- i anti-inflamatornih citokina direktnom interakcijom s imunostanicama.
Vrlo se često ističe povratna komunikacija ili os crijevo – mozak, kao i veza crijevo-mozak-koža, što afirmira povezanost brojnih procesa u udaljenim organima koji su uvjetovani sastavom crijevne mikrobiote. U vrijeme pandemije kad smo posebno okupirani svim strategijama prevencije respiratornih virusnih infekcija, posebnu pažnju privlači os crijevo – pluća. Mezenterijski limfni sustav put je između pluća i crijeva kojim intaktne bakterije, njihovi fragmenti ili metaboliti mogu prijeći crijevnu barijeru kako bi dospjeli u sistemski krvotok i utjecali na plućni imunosni odgovor. Crijevni metaboliti značajno utječu ne samo na lokalni imunitet crijeva, već i na druge organe putem limfnog i krvožilnog sustava. Primjerice, kratkolančane masne kiseline, dobivene poglavito bakterijskom fermentacijom prehrambenih vlakana, djeluju u plućima kao signal za ublažavanje upalnih i alergijskih reakcija. Miševi s nedostatkom receptora za kratkolančane masne kiseline pokazali su povećan stupanj upalnih reakcija u eksperimentalnim modelima astme. Humane stanice posjeduju antioksidativne obrambene sustave za zaštitu od reaktivnih vrsta kisika koje uzrokuju virusi. Međutim, virusne infekcije često inhibiraju takav odgovor, a znanstvenici vjeruju kako je to slučaj i kod zaraze virusom SARS-CoV-2.
Trenutno je diljem svijeta u tijeku više kliničkih istraživanja koja nastoje istražiti korist primjene bakterioterapije u svrhu prevencije i suportivne terapije u oboljelih od COVID-19. Poseban je interes usmjeren upravo na prevenciju širenja infekcije među zdravstvenim djelatnicima. Studija provedena u Italiji na oboljelima od COVID-19 pokazala je dobrobit primjene visokodozirane kombinacije 8 sojeva u smislu smanjenja gastrointestinalnih simptoma u oboljelih od COVID-19 tijekom ožujka i travnja. Nadalje, dokazan je i osam puta manji rizik manji rizik razvoja respiratornog zatajenja u bolesnika koji su uz osnovnu terapiju (hidroksiklorokin, tocilizumab) primali i suportivnu bakterioterapiju.
Uzmemo li u obzir sve spoznaje o važnosti sastava mikrobiote na imunosni sustav, izvjesno je da je primjena probiotika u svrhu prevencije disbioze dobra strategija za jačanje imunosnog sustava i prevenciju infektivnih bolesti koje nas posebno brinu od ulaska u eru „novog normalnog“.