O utjecaju hrane na zdravlje napisano je puno, a o utjecaju hrane na bolesti još više. No glavna poteškoća ostaje u snalaženju, nerijetko kontradiktornostima ili velikim razlikama u tumačenjima.

O utjecaju hrane na zdravlje napisano je puno, a o utjecaju hrane na bolesti još više. No glavna poteškoća ostaje u snalaženju, nerijetko kontradiktornostima ili velikim razlikama u tumačenjima. U opticaju su stara napuštena tumačenja, novi pristupi, a najčešće parcijalna i iskrivljena objašnjenja ovisno o pridruženim ciljevima. Savjeti o mršavljenju, prehrani bolesnika, o liječenju hranom koliko god bili različiti imaju zajednički temeljno biokemijski pristup. Upravo u naglašenom biokemijskom pristupu kriju se uzroci i relativne i apsolutne neuspješnosti takvih nutricionističkih savjeta. One dijete, brze ili spore, koje se temelje na kemijskom sastavu namirnica toliko su neuspješne da obeshrabruju ljude koji pokušavaju mijenjati tjelesnu težinu. Različite kombinacije ugljikohidrata, bjelančevina, vitamina, masnoća prije će dovesti do oštećenja zdravlja nego do trajne korekcije tjelesne težine. Treba jednom jasno i konačno, pošteno ljudima priznati da je taj put nedovoljan i bez šansi za uspjeh…

Na pitanje o kvaliteti moderne prehrane gotovo redovito sugovornici su spremni na paušalne kritike u smislu „hrana je prije bila kvalitetnija“, “hranili smo se zdravije“. Zaboravlja se glad, hipovitaminoze, disproteinemije, neuhranjenosti koje su pred 50-ak godina bile vrlo česte. Danas više ne srećemo rahitičnu djecu, ne znam tko je od mojih kolega vidio skorbut, pothranjenost vidimo kao posljedicu poremećenog odnosa prema hrani, disproteinemije vidimo tek kao simptom neke druge bolesti itd.

Općenito,  dostupnost hrane je danas povećana, a time i problematika prehrane se promijenila: pretilost, dijabetes, hipertenzija, giht, hiperlipidemija pozne su posljedice dugogodišnje nepravilne prehrane i krajnje je vrijeme da se ljude pravovremeno  upozori na  opasnosti nepravilne prehrane.

Danas je poznato da se godinama prije kliničke manifestacije dijabetesa mogu registrirati poremećaji u krivulji lučenja inzulina i matabolizmu ugljikohidrata, pretilost se gradi kroz višegodišnji period, oscilacije krvnog pritiska mogu se registrirati desetljećima prije fiksirane hipertenzije… Sve to može se javiti i kod ljudi koji su motivirani i brinu se o svome zdravlju jer su stručnjaci popustljivi, jer su proizvođači hrane gramzivi i žele se bogatiti na račun zdravlja. Sasvim je jasno ako je profit  vrhunski cilj industrije prehrambenih proizvoda da je onda ugroženo zdravlje modernog čovjeka. Primjer za to je beskrupulozna primjena kemijskih sredstava u proizvodnji hrane kojima nije uloga bolja kvaliteta, nego osiguranje visokih prinosa i produženje trajnosti namirnice. Ne čudi stoga što su bakterije koje opstanu u tim uvjetima posebno opasne i po zdravlje pa i po život ljudi (E. colli). Kako je nakon „kravljeg ludila“ prisilno promijenjena tehnologija proizvodnje mesa, za očekivati je da će smrt ovih ljudi biti dovoljan poticaj promjeni tehnologije i u proizvodnji povrća. Pa ipak mora se reći da je povećana ponuda možebitna prednost moderne prehrane. No velik je problem što je izbor zdravih namirnica težak, jer su nerijetko informacije o namirnicama, frizirane, ili nepotpune ili netočne.

Aspekti nepravilne prehrane

Treba odmah naglasiti da je pogrešan izbor namirnica tek jedan aspekt nepravilne prehrane. Najčešća nepravilnost prehrane modernog čovjeka je nepravilan ritam prehrane. Od najranije dobi susrećemo se s nesnalaženjem u ritmu prehrane. Plus distrofija, tj. pastozne bebe s viškom kilograma sve se učestalije sreću, jer nerijetko (bake) se djeca hrane prečesto i kad su gladna i kad su žedna i po danu i po noći. Kod odraslih moderni način života ograničava znatno i vrijeme za pripremanje hrane i termine za hranjenje. Tri obroka dnevno kao biološki minimum sve rjeđe si možemo priuštiti ne iz materijalnih razloga nego organizacijski. Naše tijelo nije u mogućnosti racionalno programirati dnevne potrebe ako se ne hranimo minimalno tri puta dnevno. Hranimo li se jednom ili dva puta na dan organizam mora stvarati zalihe za uredno snabdijevanje vitalnih funkcija. To je direktan put u pretilost. Pretilosti znatno pridonosi „grickanje“ između obroka. I to „ grickanje“ nepravilnost je u ritmu prehrane koja prati modernog čovjeka. Prečesto unošenje hrane ima isto tako negativan učinak na sposobnost organizma da pravilno regulira potrebe i održava normalnu tjelesnu težinu. Pravilan ritam prehrane je onaj koji organizmu omogućuje potrebnu pripremu na hranjenje, što znači da je poželjno ritualno ponavljanje. Hranimo li se svakodnevno u isto vrijeme olakšavamo tijelu pripremu i povećavamo efikasnost i racionalnost hranjenja. Kako viditeovdje ne govorim o žderačima i pivopijama, već o svakodnevici koja svojim ritmom remeti pravilan ritam prehrane. Tu naročito želim naglasiti kako je redovito pražnjenje probave jednako važan dio pravilnog ritma prehrane, a što se često zaboravlja, čiji se značaj često podcjenjuje, a koji je kao vrlo važan element zdrave prehrane i od stručnjaka zapostavljen. I ovdje tempo modernog življenja  otežava održavanje pravilnog ritma jer su jutra kao doba dana kad je pražnjenje crijeva najlakše, često organizacijski pretrpana, a potiskivanje nagona  može dovesti do trajnog poremećaja. Iz sadržaja crijeva koji  ostaje duže od 24 sata, resorbiraju se tvari koje organizmu ne trebaju, koncentracija toksičnih nusprodukata raste i to uzrokuje lokanu upalu. Dugotrajni poremećaj ritma stolice uzrokuje šaroliku patologiju od kolitisa do divertikuloze.

Zaključno možemo reći, govoreći o ritmu prehrane, kako je pravilan ritam – redovito minimalno tri puta dnevno uzimanje hrane u ponavljanim razmacima te redovito barem jedno prežnjenje u 24 sata.

Nejednaki razmaci između obroka, hranjenje u za tijelo neočekivano vrijeme (kasni obroci), preskakanje obroka – nepravilnosti su prehrane sa štetnim utjecajem na zdravlje.