Vitamini i minerali su esencijalne tvari koje ne možemo sintetizirati već ih moramo unijeti putem hrane. Njihov nedostatak u organizmu može dovesti do različitih disfunkcija.

Vitamini i minerali su esencijalne tvari koje ne možemo sintetizirati već ih moramo unijeti  putem hrane. Njihov nedostatak u organizmu može dovesti do različitih disfunkcija koje su najčešće reverzibilne nakon nadoknađenog nedostatka. Unatoč njihovoj važnosti, procjenjuje se kako su potrebe za mikronutrijentima više od preporučenih dnevnih vrijednosti, a studije pokazuju kako je učestalost deficita vitamina i minerala u razvijenim zemljama oko 30 posto. Uzrok nedostatka mikronutrijenata u organizmu je najčešće njihov nedostatak unos putem hrane, no i određeni lijekovi mogu dovesti do njihovog manjka. Lijekovi mogu utjecati na metabolizam vitamina i minerala na nekoliko načina. Određeni lijekovi ometaju njihovu aposorpciju u crijevima te utječu na njihovu dostupnost i procese eliminacije.

Lijekovi za tlak i cink

ACE inhibitori tj inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima i blokatori receptora za angiotenzin II su skupine lijekova koje se koriste za liječenje hipertenzije i kongestivnog zatajenja srca. Farmakovigilancija je zabilježila poremećaj osjeta okusa posebice okusa gorkog i kiselog, a razlog je čini se nedostatak cinka. Mnoga su istraživanja zabilježila manjak cinka u serumu i njegovo pojačano gubljenje kod osoba koje uzimaju ovu vrstu lijekova. Osobama koje uz uzimanje ovih lijekova imaju i simptome manjka cinka (poput umora, slabijeg apetita, prostatitisa, sklonost upalama, sporijeg zarastanja rana i gubitka osjeta okusa i mirisa) se savjetuje unositi cink u obliku dodatka prehrani u kombinaciji s namirnicama koje su bogate bakrom (meso, plodovi mora, žitarice, mahunarke i orašasti plodovi). Cink i bakar se u crijevima natječu za apsorpciju pa bi viši unos cinka mogao dovesti do manjka bakra.

Acetilsalicilna kiselina i vitamin C

U literaturi je zabilježeno kako unos acetilsalicilne kiseline u kombinaciji s vitaminom C rezultira manjom koncentracijom vitamina C u plazmi i urinu u usporedbi s unosom jednake doze vitamina C samostalno bez acetilsalicilne kiseline. No kod nižih doza acetilsalicilne kiseline koje se uzimaju primjerice za prevenciju kardiovaskularnih bolesti, interakcije s vitaminom C nisu značajne.

Lijekovi za želudac i vitamin B12, vitamin C i željezo

Inhibitori protonske pumpe su skupina lijekova koji se koriste za smanjivanje lučenja želučane kiseline kod primjerice gastritisa te su jedna od najčešće korištenih lijekova. Da bi se vitamin B12 oslobodio proteina za koje je vezan i uspio apsorbirati u tankom crijevu  potreban mu je nizak pH u želucu kojeg ovi lijekovi podižu. Dodatno, ulazak želučanog sadržaja višeg pH faktora u srednji dio tankog crijeva može uzrokovati prekomjerno množenje bakterija koje „pojedu“ vitamin B12. U povećanom riziku od nedostatka vitamina B12 su poglavito starije osobe te osobe kojima je dijagnosticirana H. pylori. Osim za apsorpciju vitamina B12, niski pH potreban je i za vitamin C koji se pri višim pH vrijednostima ne može apsorbirati. Također, vitamin C se veže sa željezom i hrane i olakšava apsorpciju željeza. Na status željeza u organizmu poglavito moraju pripaziti osobe koje uz dugotrajno uzimanje ove vrste lijekova izbjegavaju meso koje se smatra glavnim izvorom željeza u prehrani.

Metformin utječe na vitamin B12

Uzimanje oralnog hipoglikemika metformina može smanjiti razinu vitamina B12 stoga bi osobe koje uzimaju ovaj lijek trebale kontrolirati status vitamina B12 te uzimati dodatke prehrani po potrebi.

Statini i koenzim Q10 i vitamin D

Statini – lijekovi koji su ključni za liječenje povišene razine kolesterola te za prevenciju ishemijske bolesti srca i moždanog udara jedni su od najpropisivanijih lijekova. Istraživanja pokazuju kako unos statina smanjuje razinu koenzima Q10 poglavito kod osoba kod kojih se javila miopatija inducirana statinima kao nuspojava terapije ovim lijekovima. Također, nedavno su zabilježene i niže razine vitamina D kod osoba sa dijagnosticiranom mipatijom induciranom statinima.

Valja uzeti u obzir da su istraživanja koja su se bavila interakcijama između lijekova i mikronutrijenata proučavala samo utjecaj jedne vrste lijeka na vitaminsko-mineralni status te da su kod uzimanja nekoliko vrsta lijekova istovremeno moguće interakcije šireg spektra.