Proteklih tjedana i mjeseci u našoj zemlji svjedočimo pojavi većeg broja oboljelih od hripavca. Oboljela djeca su uglavnom grupirana u sredinama s niskim stopama procijepljenosti. Hripavac je iznimno opasan za novorođenčad i malu dojenčad koja mogu razviti ozbiljne i životno ugrožavajuće komplikacije ove bolesti.

Što je hripavac?

Hripavac (kukurikavac, magareći kašalj) je vrlo zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Bordetella pertussis. Oboljeli čovjek je jedini poznati izvor zaraze, a bolest se širi kapljično, putem sekreta koji se raspršuje kada oboljela osoba kašlje. Inkubacija (period od kontakta s oboljelim do razvoja simptoma) traje 7-20 dana. Nakon što dospije na sluznicu dišnih puteva, bakterija izlučuje toksine koji uništavaju epitelne stanice dišnih puteva i uzrokuju stvaranje vrlo guste sluzi, a ponekad mogu imati i sistemski učinak na udaljene organe.

Kako prepoznati hripavac kod djece?

Klinička slika bolesti ovisi o dobi djeteta. Kod predškolske i školske djece bolest počinje simptomima vrlo sličnim prehladi (curenje nosa, kihanje, blagi nadražajni kašalj). Djeca obično nemaju povišenu temperaturu. Ova prva faza bolesti naziva se kataralni stadij. Nakon otprilike tjedan dana ne dolazi do očekivanog smirivanja simptoma, već se kašalj pogoršava. U drugom stadiju (paroksizmalni stadij) se tipično javljaju intenzivni i za dijete iscrpjujući napadaji kašlja koji mogu trajati i do minutu bez da dijete uspije učinkovito udahnuti. Često u ovim napadajima dijete zbog napora pocrveni u licu, preplašeno je, ‘izbuljenih’ očiju, isplaženog jezika, a napadaj kašlja može završiti karakterističnim visokotonskim udahom poput hripanja. Ponekad dijete u kašlju povrati žilavu viskoznu sluz, a zbog nedostatnosti disanja može doći do plavljenja usana i jezika. Ovaj stadij bolesti traje 3-4 tjedna, a potom slijedi postupno smirivanje kašlja (rekonvalescentni stadij). Za potpuni oporavak potrebno je ponekad i više mjeseci. Kod odraslih je bolest najčešće blagog tijeka i rijetko se prepoznaje klinički. Obično se očituje dugotrajnim simptomima prehlade i produljenim kašljem, ali nema karakterističnih napadaja kašlja kao kod djece. Iako bolest može trajati mjesecima, bolesnik najvjerojatnije nije zarazan kada prođe 20 dana od početka kašlja ili nakon provođenja 5 dana učinkovitog antimikrobnog liječenja (kod nas u praksi azitromicinom).

Koja su djeca najugroženija?

Hripavac je najopasniji za novorođenčad i nepotpuno procijepljenu malu dojenčad. Kod njih su komplikacije značajno češće, u pravilu je potrebno bolničko liječenje, a kod 7-14% oboljelih i mehanička potpora disanju. Klinička slika u toj dobi se značajno razlikuje od one kod starije djece. Prvi stadij bolesti nalik prehladi najčešće izostaje, a nema ni tipičnih epizoda kašlja, što otežava postavljanje dijagnoze. Često su jedini simptomi gušenje, prestanak disanja, plavljenje kože i sluznica, te gubitak svijesti i konvulzije. Ova bolest je jedan od mogućih uzroka smrti kod djece umrle zbog sindroma iznenadne dojenačke smrti.

Kako potvrditi da se radi o hripavcu?

Obzirom da je dijete između napadaja kašlja najčešće dobro, nema vrućice niti drugih odstupanja kod pregleda, postavljanje dijagnoze hripavca je često izazovno. Video snimka napadaja kašlja može kod liječnika pobuditi sumnju na ovu bolest. U nalazu krvne slike povišen je broj leukocita, uz visok apsolutni broj limfocita. Dijagnoza se potvrđuje dokazom uzročnika, danas najčešće metodom PCR (lančana reakcija polimerazom), kojom se dokazuje DNA bakterije Bordetella pertussis u sekretu iz nosa oboljelog. Također je moguće serološkim metodama dokazati specifična protutijela na ovu bakteriju, ali taj nalaz treba interpretirati u kontekstu cjepnog statusa oboljelog djeteta.

Kako zaštititi djecu od hripavca?

Uvođenjem cjepiva protiv hripavca 1959. godine u našoj je zemlji došlo do značajnog smanjenja broja oboljelih koji je 1990-ih bio za 95% manji u odnosu na broj oboljelih u razdoblju prije uvođenja cjepiva. Prvo je cjepivo protiv hripavca bilo cjelostanično cjepivo (wP) koje je bilo visoko učinkovito, ali je zbog velike reaktogenosti i opisanih nuspojava cijepljenje njime prekinuto, a od 1980.-ih se zaštita djece od hripavca provodi acelularnim cjepivom (aP). Cjepivo protiv hripavca je dio kombiniranih cjepiva protiv difterije, tetanusa i hripavca, te kod nekih cjepiva dodatno protiv dječje paralize, hemofilusa influence tip B i hepatitisa B. Prema kalendaru obaveznog cijepljenja u Republici Hrvatskoj djeca se cijepe protiv hripavca s tri doze u prvoj godini (s navršenih 2, 4 i 6 mjeseci), te se docjepljuju u drugoj i s navršenih 5 godina života.

Koliko traje zaštita stečena cijepljenjem?

Niti cijepljenje niti preboljenje hripavca ne pružaju doživotnu zaštitu. Poznato je da imunitet isčezava nakon 5-10 godina. Zbog toga se hripavac u razvijenim zemljama s visokim cjepnim obuhvatom najčešće javlja kod adolescenata i mladih odraslih, te kod necijepljene i nepotpuno cjepljene novorođenčadi i male dojenčadi. Za tu najranjiviju skupinu izvor zaraze su u pravilu odrasli ukućani. U brojnim je zemljama tome pokušano doskočiti docjepljivanjem adolescenata, a neke zemlje preporučuju cijepljenje trudnica u trećem trimestru trudnoće, kako bi se novorođenčad zaštitila majčinim protutijelima i smanjio rizik obolijevanja majke od hripavca u vrijeme dok dijete još ne može biti zaštićeno cijepljenjem. Zbog svega navedenog je jasno da je hripavac za sada nemoguće iskorijeniti, ali je tim važnije cijepljenjem pravodobno zaštititi najosjetljiviju populaciju.