Celijakija je kronična autoimuna bolest u kojoj se zbog imunološke reakcije organizma na gluten događa upala i oštećenje sluznice tankog crijeva. Do danas nije sa sigurnošću poznato zašto samo neke osobe s genetskom sklonošću za celijakiju zaista obole, te zašto se kod nekih bolest javlja već u dojenačkoj dobi, a kod drugih značajno kasnije.

Što je gluten?

Gluten je skupina strukturnih proteina koje nalazimo u nekim žitaricama, prvenstveno u pšenici, raži i ječmu. Gluten u nutritivnom smislu nije neophodan za organizam, ali svojim kemijskim svojstvima poboljšava elastičnost tijesta i djeluje kao stabilizator i emulgator, te je zbog toga široko prisutan u mnogim prehrambenim proizvodima. Iako je gluten ‘na crnoj listi’ mnogih popularnih dijeta, on za zdrave osobe nije štetan.

Je li zob dozvoljena u prehrani osoba s celijakijom?

Većina osoba s celijakijom podnosi zob, ali ova žitarica često biva kontaminirana glutenom jer tijekom uzgoja, transporta ili obrade dolazi u kontakt s pšenicom, raži i ječmom. Kontaminacija se ipak može izbjeći uz pažljivo odvajanje zobi od ostalih žitarica u postupku uzgoja, transporta i obrade, te je takva zob jasno označena oznakon ‘gluten-free’ (ne sadrži gluten, odnosno sadrži manje od 20 ppm-a glutena).

Je li celijakija nasljedna?

Poznato je da članovi obitelji oboljelog od celijakije imaju povećan rizik razvoja bolesti (rizik obolijevanja prvih srodnika je 5-10%). Da bi netko razvio celijakiju, mora biti nositelj HLA-DQ2 ili HLA-DQ8 gena i ukoliko osoba nije HLA-DQ2 ili HLA-DQ8 pozitivna, smatra se da ne može oboljeti od celijakije. Međutim, većina ljudi koji su HLA-DQ2 ili HLA-DQ8 pozitivni neće razviti bolest (ove gene nalazimo kod 25-40% opće populacije, a celijakiju ima oko 1% ljudi). Stoga zasigurno postoje i drugi genetski i okolišni čimbenici koji utječu na pojavu bolesti.

Zašto nastaje ova bolest?

Kod osoba s genetskom predispozicijom za razvoj celijakije prisutnost glutena u tankom crijevu dovodi do imunološki posredovane upale koja uzrokuje uništavanje stanica crijevne sluznice (enterocita) i gubitak crijevnih resica. Zbog toga je drugi naziv za ovu bolest glutenska enteropatija. Uslijed oštećenja sluznice tankog crijeva smanjuje se sposobnost crijeva za apsorpciju hranjivih tvari, te dolazi do deficita energije i važnih nutrijenata (željezo, kalcij, vitamin D i drugi vitamini topivi u mastima, folna kiselina, vitamin B12 i drugi). To može uzrokovati različite tegobe i poremetiti normalan rast i razvoj djeteta.

Kada posumnjati na celijakiju?

Dvije su situacije u kojima treba tragati za celijakijom: kod djece sa simptomima koji mogu upućivati na ovu bolest i kod djece koja nemaju nikakve simptome bolesti, ali spadaju u rizičnu skupinu (djeca koja imaju bliske srodnike oboljele od celijakije i djeca s drugim autoimunim bolestima, npr. dijabetes tip 1, autoimuni hepatitis ili tiroiditis, te kod djece s nekim kromosomopatijama, npr. Down sindrom i Turnerov sindrom).

Koji su simptomi celijakije?

Samo manji dio oboljelih od celijakije ima simptome bolesti. Celijakija se u dječjoj dobi može očitovati cijelim spektrom simptoma, od teških proljeva i nenapredovanja do vrlo blagih i nespecifičnih tegoba. U dojenačkoj dobi se češće vide klasični simptomi koji svraćaju pozornost na crijevo kao moguće sijelo bolesti (uporni proljevi, nadutost, bolovi u trbuhu, povraćanje, gubitak apetita, nenapredovanje ili gubitak na težini). Kod starije djece se češće vide blaži i nespecifični simptomi (opstipacija, anemija, smanjena gustoća kosti, zaostajanje u rastu, kašnjenje pubertetskog razvoja). Brojni su simptomi celijakije izvan probavnog sustava koje također treba imati u vidu: kožni simptomi (dermatitis herpetiformis), afte u ustima, promjene zubne cakline, artralgije i artritisi, povišeni jetreni enzimi, neurološki simptomi, umor i iscrpljenost, promjene ponašanja i drugi. Simptomi celijakije se mogu javiti u bilo kojoj dobi, ali ne prije nego što je u prehranu uveden gluten, što je uobičajeno iza 6. mjeseca života. Ponekad se simptomi jave nakon više mjeseci i godina konzumiranja glutena.

Dijagnostičke metode

Kod sumnje na celijakiju najprije se određuju protutijela na tkivnu transglutaminazu IgA razreda (anti-tTG IgA) i ukupna IgA protutijela (ukupni IgA). Povišene vrijednosti anti-tTG IgA uz normalne vrijednosti ukupnog IgA upućuju na celijakiju. U nekim je slučajevima (npr. kod djece mlađe od 2 godine, pacijenata s niskim ukupnim IgA ili kod značajne kliničke sumnje uz negativna anti-tTG IgA) potrebno odrediti i druga protutijela, npr. protutijela na deamidirani glijadinski peptid (DGP) ili endomizijska protutijela (EMA). Dijagnoza se potvrđuje gastroduodenoskopijom i biopsijom sluznice tankog crijeva. Prema najnovijim smjernicama stručnih društava, biopsija tankog crijeva nije nužna za postavljanje dijagnoze kod pacijenata koji imaju značajno povišena anti-tTG IgA (>10 puta iznad gornje granice normalnih vrijednosti) i uz to pozitivan nalaz EMA iz odvojenog uzorkovanja krvi. Važno je da dijete NE prestane jesti gluten prije nego što se potvrdi dijagnoza jer se uz bezglutensku prehranu normaliziraju i serološki i patohistološki nalaz, te obrada može dati lažno negativne rezultate.

Liječenje

Celijakija je kronična bolest za koju je jedini lijek stroga prehrana bez glutena koju treba provoditi doživotno. Strogom eliminacijom glutena iz prehrane dolazi do povlačenja simptoma i normalizacije svih nalaza, te se dugoročno rizici komplikacija izjednačavaju s ljudima koji nemaju celijakiju.