Potres za djecu može biti traumatizirajući događaj u kojem mogu osjetiti strah od ozljede, gubitka doma, gubitka voljenih osoba, te strah od razdvajanja od roditelja. I odrasli se teško nose s gubitkom sigurnosti uslijed potresa. Naš dom kojega često uzimamo ‘zdravo za gotovo’ i kao sigurno utočište, pojavom potresa doveden je u pitanje. U svakom smislu nam se izmiče tlo pod nogama.

Koliko god je teško, ostanite smireni

Strah kojega dijete osjeća zbog potresa bit će značajno veći ako je roditelj zabrinut i uplašen. Djeca promatraju reakcije roditelja kako bi procijenili težinu nepoznate situacije i kako bi naučili nositi se sa strahom kojega osjećaju. Zato je važno da roditelji ostanu pribrani i svojim ponašanjem budu primjer djeci. Ukoliko se dogodi da roditelj u stresnoj situaciji izgubi kontrolu, važno je čim prije se stabilizirati kako bi mogli svojim djelovanjem vratiti djeci osjećaj sigurnosti.

Objasnite djetetu što se dogodilo i dozvolite mu da postavlja pitanja

Djetetu treba na dobi primjeren način objasniti kako nastaje potres. Objašnjenje treba biti jednostavno, slikovito i djetetu razumljivo. Dozvolite djetetu da postavlja pitanja o svemu što ga brine, tako će se smanjiti neizvjesnost i strah od nepoznatog.

Dozvolite djetetu da izrazi svoje osjećaje

Kad se pruži dobra prilika za razgovor, potaknite dijete da izrazi kako se osjeća. Pokažite razumijevanje za svaku njegovu emociju, nemojte mu govoriti da se ne treba bojati. Podijelite s njim vlastiti strah ukoliko ga osjećate, kako bi pokazali da je u redu i očekivano osjetiti nesigurnost, ali dozirajte jačinu svog doživljaja kako dijete ne bi preplašili još više. Nemoguće je djetetu obećati da se potres neće ponoviti. Ono što možemo napraviti je pripremiti se kako bi u slučaju ponovnog potresa reagirali na najbolji mogući način. Dijete koje je dobro pripremljeno imat će osjećaj bolje kontrole nad situacijom i bit će manje preplašeno.

Pružite utjehu

Dijete će možda nakon potresa imati potrebu provoditi više vremena u blizini roditelja, iskoristite to i uživajte u vremenu provedenom s obitelji. Dajte djetetu do znanja da ste tu za njega, budite mu dostupni fizički i emotivno. Ne podcjenjujte vrijednost zagrljaja, bez obzira na dob djeteta.

Poštedite dijete medijskih sadržaja koji ga mogu dodatno traumatizirati

U izvanrednoj situaciji odrasli imaju potrebu za informacijama, ali svakako treba izbjegavati izloženost djeteta senzacionalističkim medijskim napisima, te neprekidnom ponavljanju slika i priča o stradanjima uzrokovanim potresom. Malena djeca ne razumiju da slike stradanja nisu prikazane u realnom vremenu i mogu imati osjećaj da se opetovano događaju katastrofe. Budite oprezni što i kako govorite pred djecom. Teško je očekivati da dijete bude mirno ako stalno sluša koliko su roditelji preplašeni i zabrinuti.

Omogućite djetetu čim ranije uspostavljanje rutine

U vremenima kada osjećamo strah i nesigurnost nije neobično da želimo djecu i bližnje držati na okupu. Ipak, ako je moguće treba djeci vratiti njihove svakodnevne rutine. Obaveze kod kuće, odlazak u školu i druge aktivnosti pridonijet će osjećaju stabilnosti i sigurnosti.

Dijete može sudjelovati u obnavljanju normalnog života i u pomoći drugima

Ukoliko je sigurno, dozvolite djetetu da pomogne pospremati stvari i čistiti stan nakon potresa i tako aktivno sudjeluje u vraćanju vašeg života u normalu. Potaknite dijete da na neki način pomogne onima kojima je potres nanio više štete, osobito vršnjacima. Solidarnost će mu dati osjećaj smisla i svrhe.

Tehnike koje djetetu mogu pomoći da se opusti

Postoje brojne tehnike koje djeci različitih dobnih skupina mogu pomoći da prevladaju strah i paniku (tehnike dubokog disanja, vizualizacija boje koja za dijete simbolizira sreću i mir, vizualizacija sigurnog mjesta, čitanje priča…). Istražite različite metode i izaberite one koje najbolje odgovaraju vašem djetetu.

Koje su očekivane reakcije djece nakon potresa?

Reakcije djece nakon potresa ovise o nizu čimbenika, između ostalog o dobi djeteta. Predškolska djeca mogu imati epizode neutješnog plača, strah od odvajanja od roditelja, poremećaje hranjenja, regresivna ponašanja, strah od glasnih zvukova i druge strahove. Djeca školske dobi mogu javiti psihosomatske tegobe (bolove u trbuhu, glavobolju, mučninu…), poremećaje spavanja i hranjenja, osjećaj tjeskobe i tuge, gubitak koncentracije, razdražljivost, agresivno ponašanje, pobunu protiv autoriteta.

Kada treba potražiti stručnu pomoć?

Većina će djece uz pomoć roditelja i bliskih osoba kroz nekoliko tjedana prevladati strah od potresa. Ako promjene ponašanja i tegobe koje dijete osjeća traju dulje od 4-6 tjedana, potražite stručnu pomoć.