Otežano pražnjenje crijeva česta je tegoba u djece i razlog za posjet pedijatru. Kod rješavanja ovog problema važna je edukacija roditelja jer su njihova informiranost i strpljenje ključni za prevladavanje tegoba kod djeteta.

Kako prepoznati da dijete pati od konstipacije?

Pojam konstipacija označava otežano pražnjenje crijeva. Pri tom neredovitost stolice nije jedini kriterij. Osim neredovitog pražnjenja crijeva (dijete ima stolicu manje od 3 puta tjedno), konstipacija se može prepoznati po stolicama koje su velike, tvrde ili suhe, u kuglicama, te po jakom naprezanju i bolnosti kod pražnjenja stolice. Ponekad dijete ima potrebu, ali ne može isprazniti crijeva ili ima osjećaj nepotpunog pražnjenja. Djetetu koje je konstipirano povremeno se može dogoditi da ispusti manje količine stolice kojima prlja donje rublje (preljevna enkopreza). Prolazak velike i tvrde stolice može uzrokovati napuknuće kože anusa (analna fisura) i pojavu svježe krvi u stolici ili kod brisanja. Analne fisure uzrokuju bolnost kod pokušaja pražnjenja crijeva i dovode do daljnjeg odgađanja stolice.

Koliko često djeca normalno imaju stolicu?

Dojenče koje se hrani majčinim mlijekom ima stolicu prosječno 4 puta u danu, značajno češće od djeteta hranjenog adaptiranim mliječnim pripravkom. Kod isključivo dojene djece moguća je i druga krajnost, te izostanak stolice ponekad i dulji od 10ak dana nije zabrinjavajući ako dijete pritom normalno mokri, zadovoljno je i nema drugih znakova bolesti. Djeca u dobi od 1 do 4 godine imaju stolicu prosječno jednom dnevno, a starija djeca jednom u 1-2 dana. Učestalost kojom dijete ima stolicu najviše ovisi o načinu prehrane, fizičkoj aktivnosti, ali i drugim nasljedno i društveno uvjetovanim čimbenicima.

Što je funkcionalna konstipacija?

Uzrok konstipaciji mogu biti različite bolesti (anatomske anomalije, poremećaji inervacije crijeva, metaboličke i endokrinološke bolesti, alergija, celijakija, cistična fibroza, uzimanje nekih lijekova i drugo), ali kod 95% djece se ne može utvrditi organski uzrok konstipaciji, već se  kod njih radi o stanju koje nazivamo funkcionalnom konstipacijom. Ovo se stanje tipično češće javlja vezano za neke razvojne faze u djetinjstvu. Tako se konstipacija može javiti kod dojenčadi zbog prelaska s majčinog mlijeka na adaptirani mliječni pripravak ili kod uvođenja dohrane, potom kod male djece u fazi odvikavanja od pelena, te u školskoj dobi zbog izbjegavanja defeciranja u uvjetima koji djetetu ne odgovaraju (školski toalet, izleti, odgađanje zbog zaigranosti).

Zašto je važno reagirati na vrijeme?

Koji god da je razlog konstipacije, važno ju je na vrijeme prepoznati i poduzeti čim prije odgovarajuće korake jer produljavanjem trajanja konstipacije problem postaje tvrdokorniji i potrebno je i više vremena da se djetetu pomogne. Velika i tvrda stolica djetetu uzrokuje nelagodu i bolnost kod defekacije, te dijete u strahu odgađa pražnjenje. Odgađanjem defekacije stolica se dalje povećava, isušuje i stvrdnjava, čime ju postaje sve teže evakuirati. Tako se zatvara začarani krug u kojem dolazi do sve većeg zadržavanja stolice, te rastezanja stijenke završnog dijela crijeva koje gubi snagu za istiskivanje stolice.

Kako se postavlja dijagnoza funkcionalne konstipacije?

Iako se kod mnogih funkcionalnih poremećaja traži da najprije isključimo redom sve moguće organske uzroke, kod funkcionalne konstipacije dijagnozu postavljamo prema jasno definiranim kliničkim kriterijima (tzv. Rimski kriteriji IV), na temelju pažljive anamneze i kliničkog pregleda.

Rimski kriteriji IV za postavljanje dijagnoze funkcionalne konstipacije kod djece

Prema ovim kriterijima za postavljanje dijagnoze funkcionalne konstipacije kod djece moraju kroz mjesec dana biti prisutna bar dva od navedenih simptoma: stolica 2 puta tjedno ili manje, zadržavanje stolice, bolne i/ili otežane defekacije, prisutnost velike količine stolice u rektumu. Dodatni kriteriji za djecu koja su usvojila kontrolu stolice: najmanje jedna epizoda fekalne inkontinencije tjedno, stolica velikog promjera koja može začepiti toalet. Ako dijete zadovoljava kriterije za postavljanje dijagnoze i nema prisutnih upozoravajućih znakova (pojava simptoma u novorođenačkoj dobi, nenapredovanje, vrućica, povraćanje žuči, izrazito distendiran trbuh, stolica uskog kalibra, krv u stolici uz odsutnost analnih fisura, anatomske anomalije i neurološki ispadi, Hirchprungova bolest u obitelji, uvećana štitnjača), dodatna obrada nije potrebna.

Liječenje konstipacije

Prvi korak u liječenju je evakuacija nakupljene stolice (dezimpakcija), što se u kućnim uvjetima postiže primjenom lijekova – osmotskih laksativa u visokim dozama kroz nekoliko dana (polietilen glikol – PEG ili mineralna ulja za djecu stariju od 1 godinu) ili rektalnom primjenom glicerinskih čepića. Osmotski laksativi djeluju tako da navlače vodu u crijevo i razmekšavaju stolicu. Ti lijekovi ne izazivaju navikavanje i sigurni su za dugotrajnu primjenu kod djece. Važno je roditelje upozoriti da je pojava proljeva u početku liječenja očekivana i nije razlog za prekid preporučene terapije. U bolničkim uvjetima mogu se u ovoj fazi liječenja primjeniti  i klizme fiziološke otopine ili mineralnih ulja. Idući korak je terapija održavanja u kojoj se također daju osmotski laksativi, a doze se prilagođavaju prema učinku na konzistenciju i redovitost stolice. Terapija održavanja se često provodi kroz više mjeseci jer dijete treba biti barem mjesec dana bez simptoma prije postupnog ukidanja terapije. Kod djece kod koje osmotski laksativi nemaju učinka, može se na preporuku pedijatrijskog gastroenterologa pokušati primjena podražajnih laksativa (bisakodil, sena, natrij pikosulfat). Osim farmakološke terapije, u liječenju konstipacije primjenjuju se i nefarmakološke mjere: uspostavljanje svakodnevne rutine pražnjenja crijeva, pravilna prehrana bogata vlaknima, dovoljan unos tekućine. Dijete treba poticati da svakodnevno u otprilike isto vrijeme kroz 5-10 minuta sjedi na kahlici ili zahodu, najbolje nakon obilnijeg obroka kada se prirodno pokrene peristaltika crijeva, te u pravilnom položaju (koljena iznad razine kukova).