Kriptorhizam je najčešća urođena anomalija spolnog sustava kod dječaka. Zbog poznatog negativnog učinka kriptorhizma na plodnost u odrasloj dobi kao i rizika za razvoj malignih bolesti testisa, važno  je aktivno tražiti i na vrijeme prepoznati ovo stanje, kako bi se omogućila pravovremena intervencija.

Kako se testisi razvijaju prije rođenja i kako nastaje kriptorhizam?

Testisi (sjemenici) su muške spolne žlijezde čija je funkcija umnožavanje i sazrijevanje muških spolnih stanica i proizvodnja muških spolnih hormona. Kriptorhizam (u prijevodu ‘skriveni testis’) je stanje u kojem se testis ne palpira na svom normalnom mjestu u skrotumu. Može biti jednostran ili obostran. To je najčešća urođena anomalija spolnog sustava kod dječaka koju nalazimo u oko 3% muške novorođenčadi, a češće (i preko 30%) kod prerano rođenih dječaka. Testisi se primarno razvijaju u trbuhu, u razini bubrega, te se postupno spuštaju prema preponskom kanalu. Tek iza 28. tjedna gestacije počinje spuštanje testisa kroz preponski kanal, da bi se nedugo prije rođenja smjestili u skrotumu (mošnji). Zbog toga je ovo stanje značajno češće kod prerano rođenih dječaka, testis ‘zaostane’ negdje duž puta kojim silazi u skrotum. Pretpostavlja se niz anatomskih, hormonalnih i drugih čimbenika koji mogu biti povezani s nastankom kriptorhizma, ali točan uzrok ostaje nepoznat.

Što ako na prvom pregledu jedan od testisa nije u skrotumu?

Očekuje se da će se kod više od 50% ovih dječaka testis spontano spustiti u skrotum u prvim mjesecima života. Ako se testis ne smjesti u skrotum do 6. mjeseca života, šansa za spontano spuštanje je jako mala, te dijete treba uputiti na pregled dječjem kirurgu. Ako oba testisa nisu u skrotumu ili ako postoji neka druga udružena anomalija spolnog ili drugih organskih sustava, dijete je potrebno uputiti na obradu čim prije.

Kako postaviti dijagnozu?

Dijagnoza kriptorhizma postavlja se na temelju kliničkog pregleda djeteta. Ako se testis ne nalazi u skrotumu, u oko 80% slučajeva može se naći u preponskom kanalu. U ostalih 20-ak % slučajeva testis se nalazi u trbuhu, a rijetko se radi o sasvim malom testisu koji je tijekom razvoja ‘zakržljao’ i ponekad se ne može pronaći ni tijekom operacije. Dijete kod kojega se kliničkim pregledom testis ne nalazi može se uputiti na ultrazvučni pregled, ali dodatna obrada djeteta starijeg od 6 mjeseci nije potrebna ako će odgoditi pregled dječjeg kirurga.

Utjecaj na fertilitet

Desetljećima je poznato da kriptorhizam ima negativan učinak na plodnost u odrasloj dobi. Pretpostavlja se da je uzrok oštećenoj funkciji testisa izloženost višoj temperaturi u trbuhu nego što je ona u skrotumu. Kada se usporede muškarci koji su imali obostrani kriptorhizam s onima koji su imali jednostrani kriptorhizam, uspješnost ostvarivanja očinstva je 65% prema 89% (u odnosu na 93% kod onih koji nisu imali kriptorhizam). Uspješnost liječenja mjerena brojem i pokretljivošću spermija je bolja ako je liječenje provedeno ranije. Suvremeni je stav da je operacijsko spuštanje testisa potrebno provesti do navršenih 18 mjeseci života.

Rizik malignih bolesti testisa

Kriptorhizam se povezuje s povećanim rizikom razvoja malignih bolesti testisa. Ukupni rizik je 2-4 puta veći nego u općoj populaciji, uz značajne razlike ovisno o tome radi li se o jednostranom ili obostranom kriptorhizmu i dobi u kojoj je provedeno liječenje. Rizik je veći ako se radi o obostranom kriptorhizmu i ako se operacijsko liječenje provede kasnije, nakon nastupa puberteta. Spuštanjem testisa u skrotum omogućuju se redoviti samopregledi koji su bitni u ranoj detekciji promjena testisa.

U kojoj dobi treba provesti liječenje?

Suvremene smjernice stručnih društava preporučuju da se kriptorhizam liječi kirurški (postupkom orhidopeksije). Liječenje treba provesti u dobi 6-18 mjeseci, uzimajući u obzir dobrobiti rane korekcije anomalije, ali i rizike anestezije i kirurškog postupka. Osim kirurškog, postoji i mogućnost hormonalnog liječenja, ali je uspješnost postupka relativno niska, oko 20%.

Stečeni kriptorhizam

Ponekad su oba testisa prisutna kod rođenja, ali tijekom prvih mjeseci života dođe do povlačenja jednog od testisa iz skrotuma. Uzrok ovog stečenog kriptorhizma do sada nije razjašnjen. Pretpostavljaju se različiti anatomski uzroci, a postoje i studije koje povezuju izostanak dojenja i prehranu zamjenskim formulama na bazi soje s povećanim rizikom za stečeni kriptorhizam. Konačan ishod u smislu promjena na nespuštenom testisu i utjecaja na plodnost sličan je kao kod urođenog kriptorhizma, te se zbog toga svakako preporuča praćenje položaja testisa na sistematskim pregledima, čak i kod dječaka kod kojih je kod rođenja potvrđeno da su testisi u skrotumu.