Perianalni dermatitis kod djece u praksi vezujemo uz gljivične infekcije i iritacije kože, ponekad uz parazitarne i druge bolesti. Neopravdano se rijetko posumnja da je uzrok simptoma infekcija streptokokom, bakterijom koju češće nalazimo kao uzročnika infekcija grla i dišnih puteva.

Što je streptokokni perianalni dermatitis i kako ga prepoznati?

Radi se o površinskoj infekciji kože oko anusa uzrokovanoj bakterijom Streptococcus pyogenes (beta-hemolitički streptokok) grupe A (BHSA). Najčešće tegobe su svrbež zahvaćene regije, bolnost i otežana defekacija. Koža oko anusa je upalno promijenjena, te se od anusa radijalno širi oštro ograničeno područje koje je ružičasto-crveno, ponekad žarko zacrvenjeno. Zahvaćena koža se doima blago otečena, ranjava, vlažna. Ponekad se u radijalnim naborima anusa uočava napuknuće sluznice (fisura) koje može biti izrazito bolno, a u stolici i kod brisanja se ponekad uočava trag svježe krvi. Zbog bolne defekacije dijete odgađa evakuaciju stolice, te se situacija komplicira konstipacijom (zatvorom). Iznimno rijetko dolazi do pojave općih simptoma (vrućica) ili širenja infekcije na okolna tkiva.

Kako se postavlja dijagnoza?

Streptokokni perianalni dermatitis se najčešće vidi kod male djece u predškolskoj dobi, nešto češće kod dječaka nego kod djevojčica. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, a potvrđuje se nalazom BHSA u brisu kože perianalne regije. Bris se uzima suhim štapićem kojim se inače uzima bris grla, lagano trljajući zahvaćenu kožu perianalne regije. Također je moguće dijagnozu na sličan način potvrditi brzim antigenskim testovima za streptokok.

Diferencijalna dijagnoza

Druga stanja i bolesti na koje treba posumnjati kod ove kliničke slike su kontaktni iritacijski dermatitis, pelenski dermatitis, gljivična infekcija kandidom, infestacija malom crijevnom glistom, seboroični dermatitis, upalne bolesti crijeva, te trauma (spolno zlostavljanje djeteta).

Kako se bolest liječi?

U slučaju dokazane streptokokne infekcije, preporuča se provesti liječenje antibiotikom na usta kroz 10 dana (penicilin, amoksicilin, cefuroksim ili neki drugi antibiotik za liječenje streptokoknih infekcija), uz dobru higijenu i njegu kože i primjenu lokalnih antiseptika i antibiotika u obliku krema ili masti (mupirocin, fusidatna kiselina i slično).

Je li ovo stanje povezano sa streptokoknom upalom grla?

U manje od 20% djece koja imaju perianalni streptokokni dermatitis nađe se i klinički jasna streptokokom uzrokovana upala grla, ali značajno veći udio ove djece su kliconoše streptokoka u ždrijelu. Mala je vjerojatnost da bakterija preživi prolazak kroz cijeli probavni sustav i uzrokuje bolest perianalne regije. Vjerojatnije je da do infekcije dolazi prenošenjem bakterije prljavim rukama kod brisanja nakon defekacije.

Koje su moguće komplikacije?

U slučaju neprepoznate bolesti, često se primjenjuje pogrešna terapija (topički antimikotici i kortikosteroidi, peroralna terapija protiv male crijevne gliste), te tegobe u tom slučaju mogu trajati više tjedana i mjeseci. Odgađanje adekvatnog liječenja povećava rizik razvoja probavnih tegoba (konstipacija, bolovi u trbuhu), te širenja infekcije na okolna tkiva (perineum i spolovilo). Kao i kod streptokoknih infekcija drugih lokalizacija, rijetke su, ali moguće odgođene imunološki posredovane komplikacije (npr. post-streptokokni glomerulonefritis).